Da li su poslodavci uvek pravedni u donošenju odluka koje se odnose na zaposlene? Da li je krajnji cilj samo ostvarivanje što veće dobiti? Postoji li interes da se zadrži dobar i odgovoran radnik? Može li poslodavac pod okriljem zakona imati neograničenu autonomiju raspoređivanja zaposlenih bez njihove volje? Ima li zaposleni bilo kakva prava da odlučuje o svom radnom odnosu? Zašto uopšte poslodavac “menja mesto” zaposlenom i da li je to zakonito i uopšte dovoljno regulisano
“Ime pravde ljudi ne bi poznali kad ne bi bilo nepravde” – Heraklit
36-01bw…
Kad smo kod zakonske regulative, u zavisnosti o kom se pravnom subjektu radi, u konkretnom slučaju primenjuje se Zakon o radu (“Sl. glasnik RS”, br. 24/2005, 61/2005, 54/2009, 32/2013, 75/2014, 13/2017 – odluka US, 113/2017 i 95/2018 – autentično tumačenje), kao opšti propis koji reguliše prava i obaveze zaposlenih i poslodavaca u oblasti rada, kao i posebni propisi koji se odnose na pojedine pravne subjekte, kao što su, na primer, državni organi, razne institucije i slično, Zakon o zaposlenima u javnim službama (“Sl. glasnik RS”, br. 113/2017… 123/2021), Zakon o državnim službenicima (“Sl. glasnik RS”, br. 79/2005, … 142/2022) i dr.
OSNOV ZA PREMEŠTAJ
Sam osnov za donošenje odluke o raspoređivanju zaposlenih crpe se iz autonomije poslodavca u donošenju odluka, a što je regulisano Zakonom o privrednim društvima, ako su u pitanju privredni subjekti ili posebnim propisima, ako su u pitanju državni organi, organizacije, ustanove i slično. Pravo je svakog od navedenih pravnih subjekata da u zakonskim okvirima obezbede najbolje moguće funkcionisanje.
Članom 171 Stav 1 tačka 1 Zakona o radu utvrđeno je da poslodavac može zaposlenom da ponudi izmenu ugovorenih uslova rada radi premeštaja na drugi odgovarajući posao zbog potreba procesa i organizacije rada.
Posao na koji se zaposleni upućuje mora da bude odgovarajući odnosno da se zahteva ista vrsta i stepen stručne spreme koja je predviđena ugovorom o radu za prvobitni posao, što znači da ukoliko je zaposleni zasnovao radni odnos za posao za koji je predviđena visoka stručna sprema, ne može biti premešten na posao za koji se zahteva srednja stručna sprema (ili ukoliko je radio na poslovima ekonomiste, ne može da bude premešten na posao pravnika).
POSTUPAK KOD POSLODAVCA I NJEGOVE DUŽNOSTI
Kada poslodavac utvrdi da je neophodno izvršiti raspoređivanje zaposlenog, dužan je da zaposlenom dostavi pismeno obaveštenje koje sadrži: razloge za ponuđeni aneks ugovora, rok u kome zaposleni treba da se izjasni, koji ne može biti kraći od osam radnih dana i pravne posledice koje mogu da nastanu nepotpisivanjem aneksa ugovora, a što je utvrđeno članom 172 pomenutog Zakona o radu.
A ŠTA MOŽE (MORA) ZAPOSLENI
Zaposleni može u ostavljenom roku od 8 dana da se, eventualno, konsultuje sa poslodavcem oko ponuđenih izmenjenih uslova rada i da ukaže svoje sugestije, ali svakako mora da potpiše aneks ugovora u ostavljenom roku i u slučaju kada nije zadovoljan i ima prigovore na ponudu, jer u protivnom – prestaje mu radni odnos, shodno članu 179 Zakona o radu.
Zaposleni ima, doduše, pravo da pred nadležnim sudom osporava zakonitost tog aneksa čak i ako ga je potpisao, a ako je odbio da ga potpiše i prestao mu je radni odnos, svakako zadržava pravo da u sudskom postupku povodom otkaza ugovora o radu u smislu člana 179 stav 5 tačka 2 ovog zakona, osporava zakonitost aneksa ugovora. Rok za podnošenje tužbe je 60 dana od dana zaključivanja aneksa, odnosno 60 dana od dana isteka roka za njegovo prihvatanje (ako je aneks odbijen).
Stavom 5 istog člana je utvrđeno da se smatra da je zaposleni odbio ponudu aneksa ugovora ako ne potpiše aneks ugovora u roku iz stava 1 ovog člana.
KADA JE RASPOREĐIVANJE OPRAVDANO, A KADA POSTOJI SUMNJA U ZLOUPOTREBU
Raspoređivanje zaposlenih je pravo poslodavca, proizilazi iz autonomije privrednih subjekata, odnosno autonomije drugih pravnih subjekata i postoji pretpostavka da je izvršeno u skladu sa zakonom.
Međutim, u slučaju sumnje u zloupotrebu ovog prava od strane poslodavca, važno je napomenuti da se ne vrši, po sili zakona, od bilo kog organa, kontrola opravdanosti raspoređivanja, već se zakonitost raspoređivanja može utvrditi samo u sudskom postupku, podnošenjem tužbe od strane zaposlenog radi poništaja rešenja (aneksa ugovora o radu) o raspoređivanju na drugo radno mesto. Čak ni tada sud se ne sme upuštati u opravdanost odluke poslodavca, već u njenu zakonitost.
UMANJENA ZARADA – KAZNA ILI ZAKONITO POSTUPANJE
Neretko se dešava da zaposlenom nakon raspoređivanja na drugo radno mesto bude umanjena zarada iako je raspoređen u istoj stručnoj spremi, odnosno na odgovarajući posao, te zaposleni smatra da je degradiran raspoređivanjem, odnosno kažnjen.
Ovakve situacije nastaju kada su radna mesta za koja je predviđena ista stručna sprema različito vrednovana. Pravilnikom o sistematizaciji kod poslodavca, po pravilu, za svako radno mesto predviđen je potreban stepen stručne spreme, kao i koeficijent zarade. Vrednovanje radnih mesta ne zavisi samo od stručne spreme nego i od složenosti poslova i drugih elemenata.
Iz navedenog proizilazi da, formalno gledano, nema nezakonitosti ukoliko je neko raspoređen na odgovarajuće radno mesto, čak i ako mu je zarada na novom radnom mestu niža. Ukoliko postoji sumnja u opravdanost odluke poslodavca, zaposleni svakako može istu osporavati pred nadležnim sudom.
JOŠ NEŠTO O OSTVARIVANJU PRAVA SUDSKIM PUTEM
Naime, kada se tužbom traži poništaj odluke poslodavca, zaštita prava zaposlenog se ostvaruje u “sporu o zakonitosti”, što znači da sud ne odlučuje o samom pravu, obavezi ili odgovornosti zaposlenog, nego o tome da li je rešenje poslodavca u skladu sa zakonom, opštim aktom (kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu) ili ugovorom o radu, zakonito ili nezakonito. Sud ocenjuje zakonitost pobijanog rešenja sa stanovišta materijalnog i procesnog prava, bez upuštanja u razloge donošenja, tj. da li je kod tuženog zaista postojala potreba posla ili ne, jer sud nije ni ovlašćen da odlučuje o poslovanju bilo kog pravnog subjekta, već samo da ceni zakonitost postupanja i donetih odluka, a u smislu pravilne i zakonite primene materijalno pravnih propisa.
REZIME
Svaki poslodavac poseduje autonomiju u odlučivanju, što mu omogućuje da na najbolji mogući način organizuje proces rada kako bi obezbedio nesmetano i najefikasije funkcionisanje, a sve radi uspešnog poslovanja i ostvarivanja što većih prihoda. Ta autonomija podrazumeva i mogućnost raspoređivanja zaposlenih (koje mora biti u skladu sa zakonom) na drugi odgovarajući posao. Međutim, ova “mogućnost” se nekada koristi kao “moć” poslodavca nad zaposlenima da i u slučajevima kada to nije neophodno, vrši raspoređivanja, koja su formalno zakonita, a suštinski sa vrlo diskutabilnim motivima.
Zakon ovde štiti poslodavce i zaposleni mora da potpiše aneks (rešenje) bio saglasan ili ne ako planira da zadrži posao. Ako se usprotivi i odbije da potpiše, prestaje mu radni odnos. Zaposleni uživa sudsku zaštitu i ako potpiše i ako ne potpiše ponuđeni aneks sa izmenjenim uslovima rada. Da li će se upustiti u osporavanje zakonitosti, odluku donosi zaposleni.
UMESTO ZAKLJUČKA
Prema važećim propisima, zaposleni nema pravo da odlučuje o svom radnom odnosu, već se mora saglasiti sa odlukom poslodavca, te se postavlja pitanje (od strane autorke ovog teksta) čemu uopšte služi zakonski rok od 8 dana za izjašnjenje zaposlenog? Ako se već radi o jednostranom odlučivanju, po principu “uzmi ili ostavi”, tj. “potpiši ili otkaz”, ovaj rok bi trebalo ukinuti kao bespotreban privid postojanja nekog “prava” zaposlenog.
Jer, da je to zaista pravo zaposlenog, imao bi mogućnost da odbije raspoređivanje bez najteže posledice – otkaza, pravo prigovora poslodavcu, pravo na ponovno odlučivanje, pa tek onda na sudsku zaštitu, kao i pravo da se ne može rasporediti na novo radno mesto dok se o njegovom prigovoru ne odluči.
Možda će u nekoj budućnosti biti malo više razumevanja, pa i izmene propisa u ovom smislu, a do tada – zaposleni su samo broj.
Autorka je sudija Osnovnog suda u Kragujevcu i predsednik Odeljenja za radne sporove
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Uprkos dva susreta najviših srpskih zvaničnika sa američkim državnim sekretarom Markom Rubiom – ministra spoljnih poslova Marka Đurića početkom avgusta u Stejt departmentu, a potom i predsednika Vučića tokom godišnjeg zasedanja Generalne skupštine Ujedinjenih nacija u Njujorku – i najave pokretanja strateškog dijaloga dveju zemalja do kraja godine, sve je nekako, što bi se narodski reklo “na dođem ti”, uz goruće požare koje treba gasiti kao što su ogromne carine na našu robu ili stupanje na snagu sankcija NIS-u
Kako je pukla Vučićeva politika vrdanja II: Srbija i Nemačka
Kancelar Fridrih Merc nije posebno zainteresovan za Balkan – samo da se ne puca. Vučić zato još neko vreme može da figurira kao “faktor stabilnosti”, mada su prošla medena vremena kad je bio najbolji đak Angele Merkel
Cena i posledice politike vrdanja III: Srbija i Turska
Predsednik Srbije se našao u dvostrukoj klopci. Ako zaoštri odnos prema Erdoganu, rizikuje pad turskih investicija, gubitak radnih mesta, te dodatno i dublje približavanje Prištine Ankari. Ako prećuti i traži “razgovor među prijateljima”, šalje poruku nemoći biračkom telu za koje je Kosovo crvena linija, osetljiva tema i dokaz državne snage
Intervju: Vasko Kelić, Centar za ekonomska istraživanja Instituta društvenih nauka
“Jedino rešenje za energetsku stabilnost Srbije – u kontekstu američkih sankcija Naftnoj industriji Srbije – jeste nacionalizacija ove kompanije ili prinudno preuzimanje upravljanja nad njom. Vučićeva vlast to izbegava i na taj način podređuje interese građana Srbije – Rusiji. Inače, naša zemlja ima najskuplje naftne derivate u regionu zbog izrazito monopolskog položaja Nisa na tržištu, a posledice sankcija će najverovatnije biti dodatna poskupljenja “, akcenti su iz razgovora sa Vaskom Kelićem, istraživačem u Centru za ekonomska istraživanja Instituta društvenih nauka i odbornikom Zeleno-levog fronta u beogradskoj opštini Stari Grad
Režimu je potrebna Evropska unija. Kako joj objasniti zašto se studenti bune i zašto to traje toliko dugo, a izbeći pitanja o stvarnim zahtevima protesta? Tako što će spinovati da su protesti dirigovani spolja – a ima li korisnijeg dirigenta od Kremlja? U pokušaje delegitimizacije protesta tvrdnjama da su rezultat “ruskog malignog uticaja” uključio se i deo opozicije. Oni bi da ubede Brisel kako su oni jedina alternativna režimu u Srbiji
Od pouzdanog stabilokrate, Aleksandar Vučić je postao najveća pretnja stabilnosti u vlastitoj zemlji i time, čitavom regionu. Sada mu je to i Ursula rekla
Predsednikova savetnica za medija Suzana Vasiljević je kao novinarka „izmislila rat“ kako bi se što duže brčkala u moru u Crnoj Gori. Zato sada, kada je na drugoj strani, ima rešenje za sve one koji mora izmišljaju kao što je to ona činila
Udarac u trbuh građana koji sledi nakon američkih sankcija NIS-u posledica je nemogućnosti gospodara mehurova i neznanja Aleksandra Vučića da shvati šta politika zaista jeste
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Ukoliko je u Srbiji i dalje bauk govoriti o lustraciji, možemo da govorimo o nužnosti donošenja Zakona o vetingu. Tako se zove taj proces u zemljama u regionu
Iako nezakonito finansiranje stranaka predstavlja jedan oblik korupcije, za njegovo gonjenje nisu zadužena posebna tužilačka odeljenja za borbu protiv korupcije i Tužilaštvo za organizovani kriminal, već tužilaštva opšte nadležnosti. Ne postoji ni mogućnost da se u istragama primene posebne tehnike
Međuvreme
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!