
Novi broj „Vremena“
Pouke Đinđićevog mandata: Ne cmizdrite nego delajte
Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“
Glumac i režiser Dragan Bjelogrlić izabran je za ličnost godine većinom glasova uređivačkog kolegijuma nedeljnika “Vreme”. Kriterijum za priznanje je, kao i prethodnih godina, doprinos unapređenju institucija u javnom interesu.
Dragan Bjelogrlić ima impresivnu karijeru. Nabrajanje nagrada koje je dobio za svoj profesionalni rad zauzelo bi ogroman prostor. Međutim, priznanje nedeljnika “Vreme” stiže mu za društveni angažman. Kao inicijator ProGlasa, Bjelogrlić je dao nemerljiv doprinos u buđenju građanske svesti i hrabrosti, zaštite de
Foto: Marija Jankovićmokratskih i moralnih vrednosti, te nade da je u Srbiji moguće uspostaviti normalno i humano društvo sa vladavinom prava i kontrolom vlasti.
U godini kada su apatija i razočaranje postali pravilo, a lični angažman izuzetak, gore nabrojano je izuzetno važno. Kao mnogi drugi, Bjelogrlić je mogao da ćuti i ostane posvećen samo svom profesionalnom radu. Ali svestan opasnih devijacija društva u kojem živi, hrabro je istupio iz zone komfora. Ugled i priznanja koje je stekao na filmu i, posebno, svest da radi nešto na šta nije bio primoran, pokrenuli su mnoge da i oni daju doprinos zalaganju za promene kako bi Srbija postala pravednije, solidarnije, humanije i bolje mesto za život. Zbog toga su i on i njegova porodica platili veliku cenu tabloidnog i najprizemnijeg satanizovanja.
Inicijativa i zalaganje Dragana Bjelogrlića za promene u društvu došli su u poslednjem trenutku kao alternativa beznađu i strahu da ništa ne može da se promeni. U tom kontekstu, već je ostvario veliki uspeh.
Priznanje za ličnost godine “Vreme” dodeljuje od 2001. godine. Od tada do danas, ličnosti godine nedeljnika “Vreme” bili su: Božidar Đelić (2001), Mlađan Dinkić (2002), Ljiljana Raičević (2003), Rasim Ljajić (2004), Vladimir Vukčević (2005), Zdravko Ponoš (2006), Sonja Liht (2007), Vigor Majić (2008), Milica Delević (2009), Dragan Đilas (2010), Ivan Tasovac (2011), Jovan Ćulibrk (2012), Branko Kukić (2013), Olja Bećković (2014), Saša Janković (2015), Ivan Ivanji (2016), Ivan Medenica (2017), Tatjana Lazarević (2018), Ivanka Popović (2019), Pavle Petrović (2020), Goran Marković (2021) i Nikola Kovačević (2022).

Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“

Stiže delegacija Evropskog parlamenta ili, što bi vlast rekla, „piculići i ustaše“. Čemu njihov izlet služi ako se o stanju u Srbiji sve zna?

Kakva su bila očekivanja građana 2001. i kakva mogu biti 2026? Šta spaja ondašnju političku realnost sa današnjom? Zbog čega su organizovani kriminal i sistemska korupcija i dalje među najvećim problemima Srbije? Šta je najvažnija politička zaostavština prvog demokratski izabranog premijera? Koliko na njegovom primeru može naučiti vlada koja dolazi posle naprednjaka

Nije Đinđić sam mogao da transformiše Srbiju. Rečenica koja kaže “s njim bi bilo drugačije, a sada je sve gotovo” jednostavno je defetistička. Ako toliko poštujete Zoranovo delo, uradite ono što bi on uradio – borite se sada, verujte u sebe i nemojte da posrnete i odustanete

Prošle godine je delovalo da bi neki delovi tužilaštva i pravosuđa mogli da se probude baš kao što su studenti tražili na početku svoje pobune. Režim nije sedeo skrštenih ruku i sada želi da ih sve koji su “digli glavu” eliminiše na “zakonit način”, ali i da spreči da se naprednjački velikaši pojave pred sudom
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve