Glumac i režiser Dragan Bjelogrlić izabran je za ličnost godine većinom glasova uređivačkog kolegijuma nedeljnika “Vreme”. Kriterijum za priznanje je, kao i prethodnih godina, doprinos unapređenju institucija u javnom interesu.
Dragan Bjelogrlić ima impresivnu karijeru. Nabrajanje nagrada koje je dobio za svoj profesionalni rad zauzelo bi ogroman prostor. Međutim, priznanje nedeljnika “Vreme” stiže mu za društveni angažman. Kao inicijator ProGlasa, Bjelogrlić je dao nemerljiv doprinos u buđenju građanske svesti i hrabrosti, zaštite de
Foto: Marija Janković
mokratskih i moralnih vrednosti, te nade da je u Srbiji moguće uspostaviti normalno i humano društvo sa vladavinom prava i kontrolom vlasti.
U godini kada su apatija i razočaranje postali pravilo, a lični angažman izuzetak, gore nabrojano je izuzetno važno. Kao mnogi drugi, Bjelogrlić je mogao da ćuti i ostane posvećen samo svom profesionalnom radu. Ali svestan opasnih devijacija društva u kojem živi, hrabro je istupio iz zone komfora. Ugled i priznanja koje je stekao na filmu i, posebno, svest da radi nešto na šta nije bio primoran, pokrenuli su mnoge da i oni daju doprinos zalaganju za promene kako bi Srbija postala pravednije, solidarnije, humanije i bolje mesto za život. Zbog toga su i on i njegova porodica platili veliku cenu tabloidnog i najprizemnijeg satanizovanja.
Inicijativa i zalaganje Dragana Bjelogrlića za promene u društvu došli su u poslednjem trenutku kao alternativa beznađu i strahu da ništa ne može da se promeni. U tom kontekstu, već je ostvario veliki uspeh.
Opširan intervju sa Draganom Bjelogrlićem biće objavljen u sledećem broju “Vremena” koji izlazi 11. januara 2024. godine.
Priznanje za ličnost godine “Vreme” dodeljuje od 2001. godine. Od tada do danas, ličnosti godine nedeljnika “Vreme” bili su: Božidar Đelić (2001), Mlađan Dinkić (2002), Ljiljana Raičević (2003), Rasim Ljajić (2004), Vladimir Vukčević (2005), Zdravko Ponoš (2006), Sonja Liht (2007), Vigor Majić (2008), Milica Delević (2009), Dragan Đilas (2010), Ivan Tasovac (2011), Jovan Ćulibrk (2012), Branko Kukić (2013), Olja Bećković (2014), Saša Janković (2015), Ivan Ivanji (2016), Ivan Medenica (2017), Tatjana Lazarević (2018), Ivanka Popović (2019), Pavle Petrović (2020), Goran Marković (2021) i Nikola Kovačević (2022).
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Zašto je Vučić, poput Miloševića i Tadića, najavio podnošenje ostavke prije isteka mandata? Kada će i kako Đuri Macutu otkazati podstanarski ugovor u Nemanjinoj 11? Može li pocijepati pobunjeno društvo igrajući na dio opozicije i “moralne narcise”? I zašto ne treba uspoređivati skupove u Beogradu i Kraljevu
Nepreglednu i depresivnu listu posledica globalnog zagrevanja u Srbiji u hladnijoj polovini godine možemo da guramo pod tepih, ali već u junu, kada se ponovo vrati osećaj da nešto debelo nije u redu, vreme je da se suočimo sa činjenicama i zapitamo koliko je stanje loše, radimo li išta na umanjenju štete i dokle možemo ovako
Medenica se vlastima Crne Gore i Srbije, koje su glavna meta njegovih sadržaja, ne obraća kao da zna nešto što oni ne znaju, nego kao da zna ono što oni žele da sakriju. Kako je moguće da u Srbiji 2026. godine deo javnosti smatra prvostepeno osuđenog begunca pouzdanijim izvorom informacija od bilo koje institucije, pa i predsednika države
Biljana Nikolić, novinarka “Vijesti”, kaže za “Vreme” kako je jasno da Miloš Medenica ne deluje samostalno. “Te strukture očito imaju interes, a i hrane ga obavještajnim podacima. Fenomen ‘Medeni’ postaje neka vrsta gerilskog formata, u kojem se plasiraju informacije na osnovu kojih se može pretpostaviti ko bi sve mogao da ima korist, kao i šta su motivi takvog djelovanja”
Sva istraživanja koja smo do sada videli ukazuju na to da prvi put postoji mogućnost da vladajuća koalicija ne osvoji većinu u parlamentu, a odluka će verovatno biti doneta u narednim mesecima, u zavisnosti od stalnog merenja rejtinga i pozicioniranja protivničke strane
Kako je informativni razgovor sa Zdravkom Ponošem probio dno beščašća? Imaju li opskurni likovi iz Informera policijske značke, a policajci legitimacije Informera ili to dođe na isto? I zbog čega kmeči Visoko javno tužilaštvo
U pohodu na vlast moraćemo manje obrazovanim građanima da kažemo ponešto od onoga što žele da čuju. Da li je to demagogija? Svakako. Da li je to isto što radi i Vučić? Nesumnjivo. Dakle, isti smo kao Vučić? E, u tome je kvaka. Nismo
Ljudi iz autobusa plaše se svega, a naročito da ne razljute glavu porodice. On im onoliko ponavlja da jedino zahvaljujući njemu imaju posao, zarade i penzije. Njihovo je samo da stoje, aplaudiraju i ostanu poslušni
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
“Zadatak ProGlasa bio je od početka da probudi ljude da se zainteresuju za svoju stvarnost, jer samo tako jedno društvo može ići napred i menjati se na bolje. Za to je potrebno vreme. Ali sve ovo što se dešavalo, zaključno sa nezabeleženom krađom glasova i izbornim inženjeringom koji niko od nas nije mogao da predvidi, obesmišljava sam čin izbora, razara osnove demokratskog mišljenja i uništava svaku pomisao na civilizacijski iskorak, toliko neophodan ovoj zemlji i njenim ljudima. Pitanje je da li ćemo mi, kao društvo, imati snage da se sa nečim takvim izborimo. Isto vredi i za ProGlas, ali će društvu s njim biti svakako lakše da tu borbu vodi”