
Izbori 2026.
Čistilište na izborima: Dačić, Đilas, Jovanović idu u istoriju
Osim Studentske liste koja je ubedljivo pobedila, i Ujedinjene Srbije nijedna druga lista nije se ni približila parlamentu, osim manjinskih
Kada ponestane novih ideja, kada ponestane novih lica, izborna trka postaje nadmetanje u pevanju i pljuvanju. Mislim da je neumesno da vam ja tumačim šta je ko želeo da vam poruči pred izbore, zato hajde da se prisetimo šta su nam pevali, jer ko peva zlo ne misli. Evo predizborne kompilacije Izbori na svim nivoima 2012
Prvi hit lansirao je URS, sa pesmom koja će sigurno postati No1 Izbora 2012.
Autor je potpisan kao „Orfej“, gotovo sigurno Željko Joksimović, dok je tekst napisao Mlađan Dinkić. Ovo je svojevrsni pop narodnjak, jer imate i selo i grad, poljoprivredu i industriju, privatne i državne fabrike. Srbija iz aviona, takva je najlepša jer nema truckanja po lošim putevima. Mlađa je pokazao i najveći novinarski talenat – odradio je stand up uključenja kao dopisnik svih vesti. Multitalentovan. Moj lični favorit je baka sa juga – što joj sin napustio kutju svoju i roditelje svoje. Frka od odvajanja od roditelja, pubertet do tridesete.
Mnogo su manje pevale demokrate. Oni su lansirali šlemove, štale, basket i nameštaj u kancelariji Predsednika. Ja sam danima pevušio temu iz spota, zvučala je dostojanstveno, nacionalno osvešćeno, ali i klasično – kao u operama nastalim na osnovu nacionalnog melosa. Ko lud sam pevao (na neutralni slog na-na-na) i znalci su u mom mumlanju odmah prepoznali Isidora Bajića – kolo Srpkinja. Tadić se dakle subliminalno obraćao ženama, kroz modifikovan narodnjak. Namazano!
Tekst će vam reći kako se udvarati biračkom telu – ako pod tim telom zamišljate lepu mladu Srpkinju.
Isidor Bajić: Srpkinja
Oj’ Srpkinjo bud’ orna / Kao što si uzorna / Kaži nek se razglasi / Šta te tako krasi // Belo grlo i lice / Čarne oči Milice / I ružice usana / Ili kosa vrana // Kaži nam naš krine / Da nas želja sad mine / Kaži nam sad odma’/Kaži nek se zna: // Šta ti znam odgovorit brale / Kad me sram tvoje silne hvale, / Hvalite onaj cvet / Što ga voli ceo svet / Dična sam samo ja / Što sam Srpkinja!
Drugi deo DS-a, zvani Đilas, pokazao je mudrost jer je jedini nosilac poruke
Bajagina pesma. Za mene je to dovoljno, tu je pesma rekla više od reči ili fotke.
SNS – samo najbolji idu napred! Muzika govori da autori smatraju MESAM dosad najvećim muzičkim festivalom. Povratak šlagera na velika vrata. Toma i njegovi imaju odgovor na svaki spot DS-a. To se na RTS-u zove „Reč na reč“, na pokojnoj BK televiziji „Slikom na sliku“ ili „Pesmom na pesmu“. Tu sam zbunjen potrebom da istovremeno pokažete da se razlikujete od konkurencije, ali i da pokažete da ste u stanju da uradite sve kao i oni, ili bolje. Toma čak ima fotku iz kabineta gde kucne po nameštaju, ko Tadić. Kao da poručuje: vidite i ja imam nov nameštaj.
Tako nastaje kampanja kontrasta, volumena, brajtnesa, picture moda, odnosno – razlike između DS-a i SNS-a postaju performanse vašeg TV aparata. Verujem da će obe stranke osetiti posledice kontraefekta.
SNS je jedini pokušao da nam predstavi nekakav tim, što je za pohvalu, al’ osim činjenice da tim čine tri dame, onaj sa frizuricom i ćelavi koji vadi hemijsku, ne znam ništa o stručnosti. Ostali se nisu čak ni potrudili da snime nekakve timove.
SPS – nema pesmu, ali ima strip u kojem klinac svira gitaru. Paradoks je što je kroz buku pojačala čuo za gasovod „Južni tok“. Komšije će da ga biju „zbog preglasnog rokenrola“. Budućnost će biti bučna! Verujem da je i ljubavna afera Mrke i Ane Bekute uz njen koncert deo muzičke podloge za SPS. Seksualnost trećeg doba: Mrka, Krki, a poruke su – Odlučno i Čvrsto! Svojevrsna politička vijagra.
LDP ovog puta a kapela. Uz biblijski ton Čedinog govora možda samo neka Grmljavina u pozadini. Mnogo muzičara se javilo da podrži Čedu, ali ovog puta Bez muzike. Solo.
DSS – od muzike ćete čuti samo himnu, ali treba odati priznanje ovoj stranci u dve kategorije. Prva je svakako „Različak“, što je lajtmotiv dostojan „Kockice“, a druga nagrada ide za najbolju koreografiju gde omladina recituje u spotu „Naša zemlja, naša stvar“. Tu su i spotovi sa opančićima što vezu kolce, dok klompe ne umeju.
LSV – još jedan solo, ali instrumentalni – Nenad Čanak. Čak 2 puta je RRA zamalo menjala aranžman jer je „Mlada Vojvođanka“ agresivno bacala bombe i pozivala na nasilje. Bunili su se i zbog „Čamca na Tisi“, jer asocira na promenjeni tekst autonomaškog sadržaja. Festivalska pravila moraju da se poštuju, al’ uvek postoje i festivalske kuhinje. Cvrc.
Poseban pristup oglašavanju imale su „Dveri“ jer slede animiranu simboliku. Prepoznali ste onog stilizovanog čovečuljka sa saobraćajnih znakova što je predstavljao pedera, pa su mu tada pretili. Sada je taj homo univerzalis žrtva političkih mahinacija i nema za koga da glasa. Zbunila me i rainbow zastava u spotu jer nisam shvatio da li su u međuvremenu ublažili stavove. Od muzike sam upamtio samo „šizelu“.
Dovoljno.
Pokret radnika i seljaka (PRS) doneo je u spotove „šangarepu“ i klasične verzije dva narodnjaka – „Igrale se delije“ i „Mito bekrijo“. Ništa od navedenog neće ostati upamćeno osim vatrenih govora gospodina Dragišića, ovaj nivo euforije nije viđen od devedesetih i Vuka Draškovića. Radikali, nažalost, umesto muzike ratuju sa SNS-om oko fanova. Prema poslednjem izveštaju „Radikalskih talasa“, 11.678 bivših radikala koji su se zeznuli i otišli u SNS, sada su se vratili Šešelju i izvornim radikalima. Kakva precizna evidencija i borba za svaku ljudsku dušu.
Tu je negde i kraj ove pesme i ove kompilacije. Nema velikih iznenađenja, nema istorijskih i antologijskih pesama, jednoglasno pevanje, a koga ćete slušati naredne četiri godine, glasajte i izaberite sami.

Osim Studentske liste koja je ubedljivo pobedila, i Ujedinjene Srbije nijedna druga lista nije se ni približila parlamentu, osim manjinskih

Zašto između prevaziđenog režima i promena ne postoji ništa treće? Na šta režim misli kada kaže da brani Srbiju? Zbog čega je nesalomiv Studentski pokret? Ko ima znanje i pravo iskustvo, a ko vođu bez dana radnog staža van politike? I zašto studenti pobeđuju

Posle gotovo dve godine protesta, stotina prepešačenih kilometara, hapšenja, progona i nezabeležene društvene mobilizacije, Srbija izlazi na izbore koji bi mogli da označe kraj jedne političke epohe. Sociološkinja Marija Babović kaže za “Vreme” da nada u promene nije bila toliko velika još od 5. oktobra 2000. godine, ali upozorava i na opasnost da se, ukoliko promene izostanu, zemlja suoči sa još tvrđim autoritarnim režimom

Njihovo jedino oružje sada su mediji koje kontrolišu: kao, mi nemamo program, što nije istina; kao, mi ćemo izdati nacionalni interes, što nije istina. Jedan od argumenata im je i to da se plašimo da izađemo na debatu sa Vučićem. Oni ne razumeju da im je to kazna. To je kazna Aleksandru Vučiću, koji je 14 godina vodio isključivo monolog. Četrnaest godina on nikome nije omogućio nikakvu vrstu dijaloga, a sada bi da bude nagrađen ili pomilovan mogućnošću da s nama razgovara. E pa, neće moći. To što je posejao sada žanje

Ovi izbori nisu izbori o članstvu Srbije u Evropskoj uniji, Kosovu i Metohiji, gej brakovima, poreskoj politici ili bilo kom drugom pojedinačnom političkom pitanju. Iako stranke na marginama političke moći pokušavaju da nametnu ove teme, u središtu predstojećeg političkog izbora nalazi se mnogo jednostavnija dilema: promena ili očuvanje postojećeg poretka. Već duže od godinu dana, istraživanja pokazuju da je to osnovna dilema koja se nalazi na glasačkom listiću
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve