

Novi broj „Vremena“
Trampov račun bez Iranaca
„Islamska Republika će najverovatnije preživeti, ali moraće da se menja“, piše Boško Jakšić za „Vreme“. Pakleni rat na Bliskom istoku je naslovna tema novog broja koji je na kioscima




Protesti studenata koji su počeli dan nakon predsedničkih izbora, nastavljaju se. Od nekoliko stotina mladih koji su ispred Skupštine uzvikivali „Gotov je“ i „Vučiću lopove – pokrao si izbore“, „Puko si“, masa se spontano proširila i dostigla više hiljada, jer su se građani priključivali šetnji. U šetnji se posebno zastajalo kod zgrada Politike, RTS a, redakcije „Informera“, te se skandiralo i zviždalo. Mnogi su sve vreme držali mobilne telefone i „lajv“ i „onlajn“ prenosili atmosferu. Nije sasvim jasno ko je protest organizovao, ali po svemu sudeći širi se „nepodnošljivom lakoćom“ preko društvenih mreža pod nazivom „Protiv diktature“. Trenutno je sastavljen od parola bez govornika. Sve to odaje utisak da su protesti spontani.
Drugog dana protest je postao još masovniji. Ovog puta imao je i simboličku vrednost jer pao na Dan studenata, 4. april. Slični skupovi su organizovani u gradovima širom Srbije – Novom Sadu, Nišu, Kragujevcu, Šapcu, Kraljevu, Čačku… Najava na Fejsbuku ovog puta je bila opreznije sročena, sa mnogo upozorenja kako se treba ponašati, jer se očekuju režirani incidenti.
Atmosfera na protestu u Beogradu bila je napeta, sa pretećim prizvukom. Huligani, pankeri i mladi sa šajkačama najvidljivija su grupa, malobrojna. Neki od njih nisu ni punoletni. Mnogo mladih kaže da protestuju protiv rezultata izbora, Aleksandra Vučića i svega što on predstavlja.
„Protestujem zbog velikog nezadovoljstva i velike nepravde. Zato što mi kao mladi ne možemo doveka da čekamo svoju budućnost“, kaže studentkinja Fakulteta političkih nauka
Njena drugarica dodaje: „Protestujem zato što živimo u državi straha i paranoje. Zato što sam diplomirana novinarka i ne mogu zbog Vučića da radim svoj posao. Zato što su izbori pokradeni na ovaj ili onaj način. Zato što Vučić povećava netrpeljivost između onih koji su protiv i za njega.“
Ovog drugog dana protesta u Beogradu bilo je i mnogo starijih, koji su skeptično komentarisali dezorganizaciju i zamerali da su se studenti „kasno setili“, ali ipak su tu.
„Izgubili smo izbore zbog 45 odsto apstinenata iz besa i kvazipameti. Ovakvim protestima samo možemo da apelujemo sadašnjoj vlasti da obrate pažnju na nas. Ako se budemo okupljali u svakom gradu, moraju da shvate da nas ima više nego što misle“, objašnjava jedan momak zbog čega je izašao na ulicu.
Prisutni penzioneri su, sa druge strane, jednako buntovni kao i studenti. Svi govore da protestuju zbog budućnosti mladih. Paralela sa protestima devedesetih neminovna je. Jedna gospođa na pitanje zašto protestuje pokazuje svoju izlizanu roze pištaljku i kaže – „Ovo mi je ostalo od devedesetih. Borim se za svoju ćerku, i svoje unuče.“ Dodaje da je ovo jedini način, jer iako je politikolog, veruje samo u „ulicu“. S druge strane, jedna devojka dovikuje: „Ovo smo dobili u nasleđe. Prohodala sam na protestima devedesetih.“
Dok ovaj tekst nastaje, protesti protiču bučno, ali u miru, a najavljeni su i za naredne dane.


„Islamska Republika će najverovatnije preživeti, ali moraće da se menja“, piše Boško Jakšić za „Vreme“. Pakleni rat na Bliskom istoku je naslovna tema novog broja koji je na kioscima


Atusa Mirzade, učiteljica iz Širaza, objasnila je novinaru “Rojtersa” da ne može da kaže da je srećna zato što su strane sile ubile ajatolaha Hamneija i dodala: “Takođe ne mogu biti srećna zato što ne znam šta će se desiti sa našom zemljom. Videli smo šta se dogodilo u Iraku – haos i krvoproliće. Više bih volela Islamsku republiku Iran nego da se tako nešto ovde desi”


Tramp i Netanjahu očekuju odlučujući pobedu kako bi pokazali da su posle 47 godina neutralisali svog najvećeg neprijatelja na Bliskom istoku. Na drugoj strani, cilj vlasti u Teheranu je da prežive prvobitni šok, sačuvaju dovoljno vojne i političke kohezije i da nastave da uzvraćaju


Uvek postoji opcija da se režim na vlasti zadrži nasiljem, to jest da iz autokratije preraste u potpunu diktaturu pa čak i u fašizam. Ne mogu da procenim čemu smo bliži, ali je ključna determinanta daljeg razvoja – otpor većinske Srbije. Ne mislim samo na otpor na ulicama već na kolektivni napor i motivaciju da se demokratija vrati u Srbiju


Gotovo tri i po meseca javnost nije znala da je generalu Vojske Srbije izrečena kazna kućnog pritvora. A onda su prve informacije počele da isplivavaju i podigla se prašina, iako je reakcija vojske kojoj je do penzionisanja služio – izostala
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve