
Novi broj „Vremena“
Pouke Đinđićevog mandata: Ne cmizdrite nego delajte
Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“
foto: stefan ranković
Protesti studenata koji su počeli dan nakon predsedničkih izbora, nastavljaju se. Od nekoliko stotina mladih koji su ispred Skupštine uzvikivali „Gotov je“ i „Vučiću lopove – pokrao si izbore“, „Puko si“, masa se spontano proširila i dostigla više hiljada, jer su se građani priključivali šetnji. U šetnji se posebno zastajalo kod zgrada Politike, RTS a, redakcije „Informera“, te se skandiralo i zviždalo. Mnogi su sve vreme držali mobilne telefone i „lajv“ i „onlajn“ prenosili atmosferu. Nije sasvim jasno ko je protest organizovao, ali po svemu sudeći širi se „nepodnošljivom lakoćom“ preko društvenih mreža pod nazivom „Protiv diktature“. Trenutno je sastavljen od parola bez govornika. Sve to odaje utisak da su protesti spontani.
Drugog dana protest je postao još masovniji. Ovog puta imao je i simboličku vrednost jer pao na Dan studenata, 4. april. Slični skupovi su organizovani u gradovima širom Srbije – Novom Sadu, Nišu, Kragujevcu, Šapcu, Kraljevu, Čačku… Najava na Fejsbuku ovog puta je bila opreznije sročena, sa mnogo upozorenja kako se treba ponašati, jer se očekuju režirani incidenti.
Atmosfera na protestu u Beogradu bila je napeta, sa pretećim prizvukom. Huligani, pankeri i mladi sa šajkačama najvidljivija su grupa, malobrojna. Neki od njih nisu ni punoletni. Mnogo mladih kaže da protestuju protiv rezultata izbora, Aleksandra Vučića i svega što on predstavlja.
„Protestujem zbog velikog nezadovoljstva i velike nepravde. Zato što mi kao mladi ne možemo doveka da čekamo svoju budućnost“, kaže studentkinja Fakulteta političkih nauka
Njena drugarica dodaje: „Protestujem zato što živimo u državi straha i paranoje. Zato što sam diplomirana novinarka i ne mogu zbog Vučića da radim svoj posao. Zato što su izbori pokradeni na ovaj ili onaj način. Zato što Vučić povećava netrpeljivost između onih koji su protiv i za njega.“
Ovog drugog dana protesta u Beogradu bilo je i mnogo starijih, koji su skeptično komentarisali dezorganizaciju i zamerali da su se studenti „kasno setili“, ali ipak su tu.
„Izgubili smo izbore zbog 45 odsto apstinenata iz besa i kvazipameti. Ovakvim protestima samo možemo da apelujemo sadašnjoj vlasti da obrate pažnju na nas. Ako se budemo okupljali u svakom gradu, moraju da shvate da nas ima više nego što misle“, objašnjava jedan momak zbog čega je izašao na ulicu.
Prisutni penzioneri su, sa druge strane, jednako buntovni kao i studenti. Svi govore da protestuju zbog budućnosti mladih. Paralela sa protestima devedesetih neminovna je. Jedna gospođa na pitanje zašto protestuje pokazuje svoju izlizanu roze pištaljku i kaže – „Ovo mi je ostalo od devedesetih. Borim se za svoju ćerku, i svoje unuče.“ Dodaje da je ovo jedini način, jer iako je politikolog, veruje samo u „ulicu“. S druge strane, jedna devojka dovikuje: „Ovo smo dobili u nasleđe. Prohodala sam na protestima devedesetih.“
Dok ovaj tekst nastaje, protesti protiču bučno, ali u miru, a najavljeni su i za naredne dane.

Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“

Stiže delegacija Evropskog parlamenta ili, što bi vlast rekla, „piculići i ustaše“. Čemu njihov izlet služi ako se o stanju u Srbiji sve zna?

Kakva su bila očekivanja građana 2001. i kakva mogu biti 2026? Šta spaja ondašnju političku realnost sa današnjom? Zbog čega su organizovani kriminal i sistemska korupcija i dalje među najvećim problemima Srbije? Šta je najvažnija politička zaostavština prvog demokratski izabranog premijera? Koliko na njegovom primeru može naučiti vlada koja dolazi posle naprednjaka

Nije Đinđić sam mogao da transformiše Srbiju. Rečenica koja kaže “s njim bi bilo drugačije, a sada je sve gotovo” jednostavno je defetistička. Ako toliko poštujete Zoranovo delo, uradite ono što bi on uradio – borite se sada, verujte u sebe i nemojte da posrnete i odustanete

Prošle godine je delovalo da bi neki delovi tužilaštva i pravosuđa mogli da se probude baš kao što su studenti tražili na početku svoje pobune. Režim nije sedeo skrštenih ruku i sada želi da ih sve koji su “digli glavu” eliminiše na “zakonit način”, ali i da spreči da se naprednjački velikaši pojave pred sudom
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve