(Od stalnog dopisnika)
Proteklih sedmica lomila su se diplomatska koplja između Palestine i Izraela, na sarajevskom aerodromu ukrštali letovi izraelskog i palestinskog ministra inostranih poslova, što je još više zakuvalo ionako složene unutarnje odnose u Bosni i Hercegovini. Sarajevo i Banjaluku su dan za danom pohodili i palestinski i izraelski zvaničnici, lobirajući za sopstvene interese.
Oči i Palestine i Izraela uperene su u BiH zbog njenog mandata u Savjetu bezbjednosti UN-a koji ističe za dva mjeseca, a 11. novembra ove godine se odlučuje o punopravnom članstvu Palestine u Ujedinjenim narodima. Glas BiH bi mogao biti odlučujući – kao u slučaju usvajanja Rezolucije o vojnoj intervenciji u Libiji – u obezbjeđivanju dvije trećine glasova u Savjetu bezbjednosti u korist nezavisnosti Palestine. Iako su Sjedinjene Američke Države najavile veto na palestinsku nezavisnost u UN-u čime je, zapravo, jasno da od nje u ovom trenutku nema ništa, i zagovornicama i protivnicima palestinske nezavisnosti stalo je do odnosa snaga unutar SB-a. SAD su stopirale novac UNESCO-u, pošto je ova organizacija UN-a u ponedeljak u svoje okrilje primila Palestinu (vidi okvir).
Da bi BiH glasala u korist nezavisne Palestine kao članice UN-a, neophodna je saglasnost sva tri člana bosanskohercegovačkog Predsjedništva. Zbog različitih stavova na relaciji Federacija–Republika Srpska izvjesno je da će ambasador BiH pri UN-u biti uzdržan. Iako je BiH priznala Palestinu, uspostavila sa ovom državom diplomatske odnose i ima akreditovanog palestinskog ambasadora u Sarajevu, ovog puta, prema riječima Nebojše Radmanovića, srpskog člana Predsjedništva BiH, „situacija je drugačija“. Bosna i Hercegovina nema jedinstven stav, što u praksi znači da će biti uzdržana.
IZRAELSKA KARTA: Republika Srpska, prema Nebojši Radmanoviću, ne lobira za Izrael, već „objektivno sagledava situaciju“. „Šta znači glasati ZA? To će samo pojačati sukob između Izraela i Palestine i zato neću glasati da Palestina postane članicom UN-a. Ove dvije zemlje problem trebaju riješiti za stolom“, naglasio je Radmanović u intervjuu bijeljinskoj televiziji BN. Na istom fonu su gotovo svi važniji funkcioneri u Republici Srpskoj. Za aktuelnog predsjednika ovog entiteta Milorada Dodika „Republika Srpska bila je jedan od odlučujućih faktora da BiH u UN-u ne prizna palestinsku državu“. Dodik smatra da bi bošnjački lideri rado priznali palestinsku državu, da RS to nije odbila. „Da se to desilo, pozicija Izraela bi se znatno pogoršala i uspostavila bi se nova konfliktna situacija na tom prostoru. To je slično i ovdje, i postoje i istorijski i trenutni razlozi za razumijevanje između RS i Izraela“, kaže Dodik. On je izričit u stavu da Palestina i Izrael odnose moraju riješiti dogovorom.
Prvi čovjek parlamenta Republike Srpske Igor Radojičić izrazio je „veliko razumijevanje za stavove Izraela“, upozoravajući da „bilo kakvi jednostrani potezi ne bi doprinijeli daljem miru“.
Šef Socijaldemokratske partije BiH Zlatko Lagumdžija sakrio se iza opšteg stava. On je istakao da je jedino „dugoročno prihvatljivo rješenje za Bliski istok ono koje se postigne na principu miroljubive koegzistencije dviju suverenih država: održiva i nezavisna Palestina i stabilan i siguran Izrael, uz poštovanje odredaba međunarodnog prava i instrumenata u području humanitarnog prava i ljudskih prava“.
Bosna i Hercegovina se zahvaljujući palestinskom slučaju tako našla u centru globalnih političkih dešavanja, u kojima je na značaju dobila ne samo njena državna politika, nego i entitetska: „Razlike u stavovima oko priznanja Palestine generirane su, zapravo, više vještim diplomatskim lobiranjem Izraela, nego što uistinu postoje nepremostive ideološke razlike u BiH. Nije tajna da, Republika Srpska kao entitet u sastavu BiH, već duže vrijeme ima jako dobre odnose sa određenim vlastima bliskim strukturama u Izraelu. Izrael je to iskoristio imajući u vidu konsenzualni način odlučivanja u Predsjedništvu BiH i drugim relevantnim institucijama, te na neki način ispostavio račun dosadašnje podrške Republici Srpskoj“, komentarisao je stav BiH za „Vreme“ Amer Kapetanović, autor knjige Vanjska politika BiH između izazova i slabosti i jedan od članova i osnivača Vanjskopolitičke inicijative iz Sarajeva. On naglašava kako je „nedostatak jasno artikulisane državne vanjske politike BiH, koja je već dugo vremena talac unutarnjopolitičkih neslaganja, učinio mogućim da se lokalni donosioci odluka osjećaju moćnijim od države i pri tome tu moć ne kriju“.
Kapetanović kaže da ne treba, naravno, zanemariti ni uticaj Sjedinjenih Američkih Država, koji se u ovom konkretnom slučaju poklapa sa izraelskim. Takav stav BiH, nažalost, ostao je u ravni mlakog diplomatskog žongliranja: „Zalažemo se za mirno rješenje, mirnu koegzistenciju Palestine i Izraela, odnosno Palestina ima pravo na državnost, a Izrael na sigurnost, ma šta god to značilo.“
KRST, ZVEZDA I POLUMESEC: Različite pozicije prema palestinskom pitanju u zemlji Miloš Šolaja, direktor Centra za međunarodne odnose i profesor na banjalučkom Fakultetu političkih nauka, u razgovoru za „Vreme“ vidi kao svrstavanje entiteta po civilizacijskim granicama – dok Bošnjaci kroz institucije u Federaciji BiH kao cjelini vidljivo zauzimaju proislamske stavove, Republika Srpska nastoji da se poveže sa Zapadom, mada nikako ne smiju da se zanemare, u posljednje vrijeme, izuzetno dobre veze sa Rusijom.
Šolaja to pojašnjava: „Federacija BiH, u kojoj dominira politika Bošnjaka, kao entitet podržava nezavisnost Palestine u ovom trenutku, dok su Hrvati u velikoj mjeri ravnodušni i ne izjašnjavaju se o ovom pitanju. Iza te podrške stoji islam kao religiozna osnova na kojoj se formira bošnjačka nacija i koja nastoji da održi dobre odnose sa islamskim zemljama na Bliskom istoku, što je u osnovi propalestinski stav, koji je automatski antiizraelski.“ Po njemu, „Republika Srpska, za razliku od Bošnjaka, podržava Izrael i otvoreno se suprotstavlja trenutnom proglašenju nezavisnosti Palestine. Za takvu poziciju postoji više razloga: prvi je nepriznavanje samoproglašene nezavisnosti Kosova od strane Republike Srpske, čime prema institucionalnim mehanizmima BiH, Kosovo nije priznato kao nezavisna država.“ Priznanje nezavisnosti bilo koje države za BiH je vrlo osjetljiva materija. Šolaja podsjeća na Dodikovo pitanje, koje je uputio palestinskom predsjedniku Mahmudu Abasu, da li će Palestina priznati Republiku Srpsku ako RS da svoju podršku za sadašnje priznanje Palestine?
MILORAD AMERIKANAC: Ovakav stav Republike Srpske otvorio je i drugo pitanje – ne razotkriva li ono stvarnu prirodu odnosa između SAD i Milorada Dodika. Dodikov posjet Sjedinjenim Američkim Državama pao je upravo u vrijeme vrućih diplomatskih aktivnosti oko priznanja Palestine. Nebojša Radmanović ove dvije stvari nikako ne dovodi u vezu, ističući kako je posjet Dodika Americi planiran znatno ranije, mada ne spori da je Palestina bila tema Dodikovih razgovora u Stejt departmentu i američkom Kongresu. I odmah je srpski član Predsjedništva BiH priču okrenuo u drugom pravcu, zaobilazeći temu Dodik–SAD, a baveći se onima koji su posjet predsjednika Republike Srpske najmoćnijoj državi svijeta nastojali omalovažiti. Miloš Šolaja smatra da je Dodik vješto i profitabilno iskoristio svoje veze sa Izraelom i nedavnu političku turneju u Sjedinjenim Državama iskoristio vrlo efikasno:
„Dobri odnosi sa Izraelom i preko njega s moćnim jevrejskim organizacijama u Americi omogućili su Dodiku da osvježi odnose sa Sjedinjenim Američkim Državama, koji su u posljednjih nekoliko godina bili u silaznoj putanji. Nakon godina ljubavi od početaka postdejtonske BiH, Dodikovog prvog premijerskog mandata i kasnije opozicione uloge do ponovnog povratka na vlast 2006. godine, perioda u kojem su ga SAD snažno podržavale i pomagale, Dodik je okvalifikovan kao srpski nacionalistički populista i protivnik BiH, koja je prije svega ‘američka tvorevina’.“
Bez obzira na to što Republika Srpska nema kapacitete za donošenje odluka u spoljnopolitičkim pitanjima, upravo su SAD, koristeći mogućnost da RS odlučujuće utiče na odnos prema Palestini u Savjetu bezbjednosti, oportuno iskoristile priliku da iz ovog entiteta dobiju podršku u aktuelnoj krizi – izraelsko palestinskom konfliktu, čime, zaključuje Šolaja, Dodik izvlači određene koristi, posebno u odnosima sa SAD-om: „Iako su dobri odnosi sa Izraelom izvorna politika Republike Srpske, očigledno je da je u odnosima sa SAD ona pala na plodno tlo. Američki ambasador u BiH nedavno je izjavio da je potrebno više napora da se sredi situacija i poremećeni odnosi u Federaciji BiH, što znači pomjeranje fokusa kritike sa Republike Srpske na političke krugove u Sarajevu i Mostaru, čime aktuelna politička kriza u BiH doživljava pravi obrat pomjerajući fokus krivice sa Dodika i Banjaluke.“
VEHABIJE U PRAVI ČAS: U jeku „diplomatske borbe“ za i protiv Palestine, Sarajevo, tačnije američka ambasada u glavnom gradu, postala je poprište terorističkog napada radikalnih islamista, što je u praksi označilo početak kritikovanja BiH kao „aktivnog proislamskog terorističkog poligona“ i rasta političkih akcija Republike Srpske.
„Tome doprinosi i činjenica da su potencijali islamski fundiranog terorizma u BiH prilično minimizirani, da je njegova politička logika javno potiskivana, a pojave podmetanja bombe u Bugojnu prošle godine ili hapšenja vehabija u Brčkom svedena na nivo incidenta i kriminalnog akta. Pošto je islamski samoubilački terorizam jedna od karakteristika u izraelsko-palestinskom konfliktu, ne mogu se zaobići međusobni politički uticaji“, zaključuje Šolaja. Republici Srpskoj, koja je adut Izraela, njegov „trajni prijatelj“, stigla su obećanja o „proširenju saradnje“. Ministar inostranih poslova Izraela Avigdor Liberman najavio je da će ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS u narednom periodu posjetiti ovu zemlju, jer je to oblast koja može dati doprinos objema stranama. I u drugom entitetu, i pored drugačijeg stava, nisu gadljivi na mogućnost „proširenja dijaloga“ sa Izraelom nadajući se ćaru u ekonomskim odnosima.
Osim izričite podrške Izraelu, zvaničnici Republike Srpske su šefu izraelske diplomatije poručili da je „Republika Srpska za evropske integracije BiH“, s obzirom da dugoročno vjeruje u evropski koncept, nastojeći primarno zadržati sopstvenu autonomiju“. Vrijeme će pokazati da li su iz interesa u natezanjima oko Palestine obnovljena prijateljstva između SAD i Milorada Dodika trajna i čvrsta.
Generalna skupština UNESCO-a je u ponedeljak u Parizu ubedljivom većinom izglasala punopravno članstvo Palestine u ovoj organizaciji Ujedinjenih nacija. Za je glasalo 107 država, 14 protiv, a 52 su bile uzdržane. Među protivnicima bili su naravno Izrael, SAD i Kanada, ali i Nemačka iz svojih istorijskih razloga koji dominiraju u nemačkoj politici prema jevrejskoj državi. Palestinci su do sada imali samo status posmatrača pri UNESCO-u.
Evropljani su opet jednom bili podeljeni: Nemačka je stala na stranu Izraela, Velika Britanija i Italija bile su uzdržane, dok su Francuska i ostali na kraju ipak glasali u korist Palestine. Za razliku od Ujedinjenih nacija, pri UNESCO-u ne važi princip veta.
Pošto je Palestina primljena u okrilje UNESCO-a, SAD su istog časa stopirale novembarsku uplatu u visini od 60 miliona dolara. SAD uplaćuju 22 odsto ukupnog budžeta UNESCO-a. Dva američka zakona doneta devedesetih godina prošlog veka izričito zabranjuju bilo kakve subvencije organizacijama pri UN-u u kojima bi Palestina bila punopravna članica. Analitičari smatraju da ovakav razvoj događaja nimalo ne odgovara predsedniku SAD Baraku Obami, koji se zalagao za jačanje projekata UNESCO-a po pitanju obrazovanja i ravnopravnosti žena. Stalni godišnji doprinos SAD UNESCO-u iznosi 70 miliona dolara. Direktorka UNESCO-a Irina Bokova kaže da će „mnogi programi morati sada da se brišu“, ali da to nije samo finansijski problem već i problem „univerzalnosti čitave organizacije“.
Za Palestince punopravno članstvo u UNESCO-u je „ispravljanje malog dela ogromne nepravde prema palestinskom narodu“, dok je za Izrael to „tragedija za UNESCO“. I Izrael će povući svoje uplate.
Neki komentatori tvrde da to što je ogromna većina zemalja u razvoju glasala za Palestinu i po cenu petine budžeta UNESCO-a, govori o slabljenju globalnog uticaja SAD. Nakon glasanja pri UNESCO-u može da se nasluti kakav bi ishod imalo glasanje o punopravnom članstvu Palestine na Generalnoj skupštini UN-a. O tome će se, međutim, 11. novembra prvo izjasniti Savet bezbednosti UN-a, a Vašington je najavio veto.
A. I.