Prekršaj pravosudne omerte

Što je rekao disciplinski tužilac Borivoje Pap u slučaju sudije Specijalnog suda za borbu protiv organiziranog kriminala Vladimira Vučinića: „Prilikom donošenja odluke o izjavljenoj žalbi neophodno je obratiti posebnu pažnju na činjenicu da će doneta odluka Visokog saveta sudstva u ovom predmetu predstavljati smernice sudijama u vezi budućeg istupanja u sredstvima javnog informisanja u smislu dopuštenog komentarisanja zakonitosti i pravilnosti svog rada i donetih sudskih odluka.“

foto: sahanić

To je vrlo jasno uputstvo svim sudijama (i tužiocima) u Srbiji da ne misle svojom, već naprednjačkom glavom i bit će zaista strašno ukoliko se ispostavi da je Visoki savjet sudstva – što još javno ne znamo – prihvatio takav stav i preinačio odluku prvostepene Disciplinske komisije VSS-a da sudija Vučinić nije „kriv“ i da ne treba biti razriješen sudijske funkcije, a sudija je više od 20 godina.

VSS se prošle srijede sastao, nakon višemjesečnog bezuspješnog okupljanja, da bi riješio „tu stvar“ sudije Vučinića. Njega je Disciplinska komisija VSS-a oslobodila optužbe da je napravio teži disciplinski prekršaj komentirajući/objašnjavajući zašto je onomad, kao predsjednik sudskog vijeća Specijalnog suda, optuženom Miloradu Miškoviću vratio pasoš, nakon što je ovaj položio najveću dosad dosuđenu kauciju da bi se branio sa slobode. Na stranu Mišković, na stranu i „njegov“ sudija Vučinić, otad se stvar prilično izmijenila: Mišković je ostao bez pasoša u naknadnim epizodama, Vučinić je i to pravno u postupku objasnio, potom je proces otišao drugim tokom zahvaljujući spajanju tog i još jednog drugog postupka, pa je i sudija Vučinić „ispao“ iz cijele stvari, a taj objedinjeni postupak koji je krenuo otpočetka je bio prepušten nekom sasvim novom djelitelju pravde.

Vratimo se na početak: Borivoje Pap, disciplinski tužilac i novosadski sudija, tvrdio je da je sudija Vučinić svojim istupima u javnosti povrijedio, laički rečeno, zabranu sudskog komentiranja odluka u konkretnom sudskom postupku.

MIŠKOVIĆ I PROBLEM: Cijela je priča krenula od toga da je sudija optuženom Miškoviću vratio (jednokratno) pasoš. Uslijedila je prava haranga po tabloidima koji su u službi države, službenim glasnicima takoreći. Sudija je tražio zaštitu nadležnih, upozoravao ih, oni su šutjeli i preko istih tih tabloida ga napali da o svojoj odluci o vraćanju pasoša nije obavijestio više od sebe, iako mu to nije zakonska dužnost; naprotiv, on je jedini koji rukovodi krivičnim postupkom. Svašta se tu događalo, napadi na sudiju iz tih i takvih tabloida, njegov pokušaj obrane (samo je procesne stvari pokušavao objasniti novinarima „Politike“ i „Informera“), da bi se sve izrodilo u njegovu navodnu zloupotrebu, koja je – kako reče sudija i disciplinski tužilac Pap – uzrokovala veliku štetu pravosuđu, jer zbog toga što je branio svoju odluku, građani više sudovima ne vjeruju.

Badava su bila opravdanja sudije Vučinića da su na njega nadležni, više rangirani, vršili pritisak da izmijeni svoju vlastitu odluku u konkretnom postupku, badava i to što je objašnjavao da ga nadređeni nisu zaštitili, iako im je to bila ustavna obaveza – kao ni pravosuđe na čiji je „rejting“ navodno negativno utjecao.

Sudija Apelacionog suda u Beogradu Miodrag Majić, jedan od rijetkih (osim Društva sudija, da ne zaboravimo) koji otvoreno govore o problemima, na svom blogu je tih dana napisao: „Slučaj sudije Vučinića višestruko je interesantan. Vučiniću se ne ‘sudi’ zbog toga što je primio mito, postupio pod pritiskom vlasti ili tajkuna, obećao uslugu ili zaboravio da uradi presudu nekoliko godina. Sudiji Vučiniću ‘sudi se’ zato što je prekršio specifičnu ‘pravosudnu Omertu’. Sudi mu se zato što je javno izgovorio ono o čemu većina kolega šapuće ili ćuti. Nakon što ga je predsednik suda, prema njegovim rečima ‘pritiskao’ da promeni odluku i pretio da će ga poniziti pred kolegama, nakon što je portparolka suda ostala nema na prozivke njemu upućene u medijima, nakon što su kolege (u šta sam potpuno siguran iz sopstvenih primera) počele da ga izbegavaju na hodniku i spuštaju slušalicu (dok je u nemilosti) i pre nego što će se bezuspešno obratiti Visokom savetu sudstva, sudija Vučinić se, shvatajući da će mu ‘svilen gajtan’ biti uručen u mraku i tišini, u očaju, obratio medijima obznanivši sopstvenu golgotu.“

Kako god, sudiju Vučinića je Disciplinska komisija VSS-a oslobodila odgovornosti: prihvatili su sudije iz te komisije njegove argumente o pritisku na njega u konkretnom krivičnom postupku, očito su obratili pažnju i na to da je cijelu stvar inicirao tadašnji v.d. predsjednik Višeg suda u Beogradu (kojem pripada i tzv. Specijalni sud za borbu protiv organiziranog kriminala) Aleksandar Stepanović, očito su uvažile i Vučinićeve argumente zašto se branio sam i u medijima, kad to nisu htjeli njemu nadređeni.

Visoki savjet sudstva zauzeo je stav, kako proizlazi iz navoda upućenih medija – Tanjuga, u prvom redu, od te agencije je potekla prva vijest o tome da je VSS preinačio odluku prvostepene Disciplinske komisije po kojoj je sudija Vučinić „nevin“, pa mu sad slijedi najvjerojatnije razrješenje od sudijske funkcije – da je sudija Vučinić počinio težu povredu u svom radu. Objavljeno je to prije desetak dana, do danas nije ni demantirano niti potvrđeno – u tome i jest problem.

SEDNICA: Bili smo na toj sjednici VSS-a te prošle srijede ujutro. Kad su prisutni članovi tog visokog tijela vidjeli da ima i „prisustva javnosti“ (OEBS, novinarke „Vremena“ i „Politike“), svečano su objavili da je sjednica javna. Potom, iako nije praksa, uslijedilo je detaljno referiranje sudije članice VSS-a Mirjane Ivić o slučaju, uz višak ponavljanja već znanih činjenica; kažu upućeni da je to posve neuobičajeno, ali neka.

Sve je bilo prekidano intervencijama predsjednika VSS-a, usput i predsjednika Vrhovnog kasacionog suda Dragomira Milojevića, izvjestiteljki slučaja sutkinji Ivić ili da skrati (nešto), ili da se uopće ne bavi punomoćjem koje je sudija Vučinić dao Dragani Boljević, predsjednici Društva sudija Srbije, koje je prvostepena Disciplinska komisija prihvatila i detaljno obrazložila zašto: po zakonima koji za to vrijede u državi Srbiji, naime.

Disciplinskog tužioca, sudije Papa, inače, nije bilo na sjednici, pitanje je da li je i obaviješten po pravilima koja važe. Prijedlog Dragane Boljević da se – s obzirom na to da disciplinski tužilac nije prisutan – ta činjenica smatra odustankom od disciplinske prijave i da se postupak obustavi, nije razmatran na javnom dijelu sjednice. Nakon što su se svi ispričali, naime, javnost je izbačena.

Na stranu, međutim, impresije reporterske i to što je sudija Ivić predmet obrazlagala puno opširnije no što je to inače običaj u tom „visokom“ tijelu. Najveći problem u svemu je pitanje kako je to tijelo izabrano i tko sjedi u njemu, a sve to (kao i u slučaju Državnog vijeća tužilaca) osporavaju mnogi. Ovdje sjede sudije koji nisu izabrani od svih sudija, još se nije „oprala“ sramota od onog čuvenog „reizbora“ sudija i tužilaca, jedne administrativce zamijenili su drugi i sve je i dalje isto i besmisleno (Malović–Selaković, na primjer), jednog šefa nadležnog Odbora za pravosuđe Skupštine Srbije zamijenio je drugi, advokatu u sumnjivom postupku imenovanja istekao je mandat, profesoru izabranom za predstavništvo u tom tijelu baš se i ne dolazi na sjednice, pa je navodno prijevarno „priveden“ na ovu posljednju…

I najvažnije: odluke VSS-a, kao i odluke najvišeg suda u zemlji, javne su i valjane tek kad budu ekspeditirane iz samog suda. O ovoj odluci obaviješteni smo „nezvanično“, pa očekujemo da sudija Vučinić bude ili razriješen ili da mu se – kako neki izvori „Vremena“, dakako zaštićeni anonimnošću, kažu – izrekne nekakva opomena. Da zašuti, drugim riječima.

ČASNI LJUDI I NJIHOV LOKOT: Čini se da to i jest poanta cijele stvari. Ovi vrli ljudi koji o sudiji Vučiniću odlučuju nisu u stanju demantirati medijske laži, ako one to jesu, a nisu u stanju niti objaviti svoju odluku, kakva god da jest. Pristaju na svoju ulogu i u uvjetima kad im je jedan od članova (sudija Blagoje Jakšić) onoliko vremena pod suspenzijom (zato što nije radio po nalogu vlasti), kad nemaju advokata u svojim redovima, kad nema jasnog iskaza da ministra pravde u slučaju sudije Vučinića nema zato što je izuzet iz postupka, kad šute o svojoj konačnoj odluci u tom slučaju.

Konačna odluka je, podsjetimo se, da će po disciplinskom tužiocu Papu „doneta odluka Visokog saveta sudstva u ovom predmetu predstavljati smernice sudijama u vezi budućeg istupanja u sredstvima javnog informisanja u smislu dopuštenog komentarisanja zakonitosti i pravilnosti svog rada i donetih sudskih odluka.“ Lokot na usta i na mišljenje, dakle.

Ima još vremena: ovaj tekst odlazi u štampu u utorak kasno uvečer, možda ti časni ljudi iz VSS-a opravdaju pridjev „časni“. Možda, ako javna odluka bude drugačija od one koju nisu još potvrdili, ali jesu prišapnuli „svojim“ kanalima ka javnosti. Možda bismo onda mi građani mogli reći da bar u ovom konkretnom slučaju sudije Vučinića imamo posla sa – časnim ljudima.