Kako se pokušaj "peglanja" posledica jedne tuče pretvorio u državni, diplomatski i medijski skandal
Kada je pre mesec dana (taze pušten iz zatvora) obišao Skupštinu Srbije, Miladin Kovačević je okupljenim novinarima izjavio da je u parlament svratio kao jedan sasvim običan građanin kog interesuje kako funkcioniše država. Ako je tada iko i poverovao u to obrazloženje, sada mu je verovatno jasno da je Miladin Kovačević sve samo ne običan građanin tek fakultativno zainteresovan u rad državnih institucija.
Njegova „školska“ prekookeanska tuča uznemirila je, osim njegovih, i roditelje povređenog Brajana Štajnhauera (za koje se tvrdi da imaju debele veze u američkom Kongresu i šire), diplomatske predstavnike Srbije i Sjedinjenih Država, američku državnu sekretarku Hilari Klinton i Vladu Srbije.
Zarad smirivanja duhova i popravljanje međudržavnih odnosa, srpska vlada je odlučila da iz budžeta izdvoji milion dolara, tu odluku je proglasila za državnu tajnu i uzdala se da će sve proći u najstrožoj diskreciji.
TAJNA: Prošlog četvrtka list „Borba“ otkrio je građanima Srbije ekskluzivnu informaciju – da će iz svog džepa morati da plate 900.000 dolara za obeštećenje porodici Brajana Štajnhauera i još 100.000 za (već plaćenu) kauciju Miladina Kovačevića. Neimenovani izvor „Borbe“, čiji identitet celu Srbiju kopka a vladu izluđuje, ispričao je glavnoj i odgovornoj urednici tog lista da vlada traga za rešenjem i nekim poravnanjem u slučaju Miladina Kovačevića, jer je „država garantovala za njega“. Da je u pitanju greh pojedinca, odnosno da se u celu priču nije umešao (bivši) vicekonzul Igor Milošević, koji je Miladinu izdao privremenu putnu ispravu i praktično mu omogućio bekstvo iz SAD, ni Vlada ni Srbija ne bi imale nikakvu odgovornost, objasnilo je „Borbino“ „duboko grlo“, čudeći se zašto se to jasno ne kaže građanima, već se sve krije pod velom tajne.
Demonstranti LDP-a „drže temperaturu“ do skupštinske rasprave
Vlada je ovu priču (delimično) potvrdila tek pet dana kasnije, kada su već postavljena mnoga neprijatna pitanja i otvorene mnoge škakljive teme. U saopštenju objavljenom u ponedeljak 23. februara, vlada je priznala da je slučaj Kovačević bio tema na jednom od zasedanja, da se rasprava sa tog zasedanja vodi kao „strogo poverljiva“ i da je javnost ostala neobaveštena ne zato jer je se to ne tiče, već radi uspešnog vođenja pregovaračkog procesa. Kada pregovori budu završeni, što će se prema procenama vlade dogoditi za dve-tri nedelje, bićemo obavešteni i o toku pregovora i o njihovim rezultatima. Do sredine marta, otprilike, slučaj Kovačević i suma kojom bi moglo doći do poravnanja odnosa između Srbije i SAD ostaju „strogo pov“.
Da je Miladin Kovačević oštar i sve veći kamen u srpskoj diplomatskoj cipeli, potvrdio je u ponedeljak uveče na nacionalnoj televiziji i ministar spoljnih poslova Vuk Jeremić, koji je navodno i inicirao strogu poverljivost rešavanja tog problema. On je podsetio da Kovačevića od izručenja štiti Ustav Srbije i istakao da će vlada dati sve od sebe da problem reši u okviru zakona. Problem je u tome što se Miladin ogrešio o zakone obeju država, zbog čega obe polažu pravo da mu sude.
FAKTI: Sve je počelo 4. maja prošle godine, kada je Kovačević učestvovao u tuči u kojoj je teško povređen Brajan Štajnhauer. On je završio u komi, a Miladin u zatvoru. Pošto su Kovačevićevi roditelji 6. juna platili kauciju od 100.000 dolara, privremeno je pušten na slobodu, do početka suđenja. Međutim, već tri dana kasnije on beži u Srbiju a vicekonzul Igor Milošević i generalni konzul Slobodan Nenadović su zbog „nesavesnog obavljanja dužnosti“ početkom avgusta opozvani i vraćeni u Beograd.
Ministar diplomatije je gostujući na RTS-u negirao da je Igoru Miloševiću izdato bilo kakvo interno naređenje da se Miladinu Kovačeviću izda privremena putna isprava i podsetio da je unutrašnja istraga u Ministarstvu spoljnih poslova pokazala da čak ni generalni konzul Slobodan Nenadović nije znao šta ovaj radi, ali da su zato obojica otpušteni i da se protiv njih sada vodi krivični postupak kojim bi trebalo da se utvrdi kako je došlo do kršenja diplomatskih normi i zakona SAD.
U međuvremenu su američke vlasti srpskom pravosuđu ustupile predmet (ali ne i slučaj!) protiv Miladina Kovačevića. Na osnovu tog predmeta republički javni tužilac krajem oktobra izdaje nalog za Kovačevićevo hapšenje. On iz zatvora izlazi posle 52 dana, s bradicom a la Abraham Linkoln i, kako reče, željom da se odmori od svega. Tri dana nakon izlaska iz zatvora teatralno je, u pratnji radikala, prošetao Skupštinom.
Sredinom januara u Beograd je trebalo da dođe i Brajan Štajnhauer, da u Drugom opštinskom sudu u Beogradu dâ iskaz o tome šta se dogodilo u noći kada je povređen. Niti se pojavio niti je prihvatio poziv beogradskih vlasti da svedoči putem video-linka.
PREGOVORI: Otimanje Srbije i SAD oko Miladina Kovačevića traje, dakle, još od juna prošle godine.
Dramatična priča Njujork posta
Prvo ga je „potraživala“ Kondoliza Rajs, a onda ga je na sebe preuzela Hilari Klinton. Kako tvrde američki mediji, pritiskanje beogradskih vlasti da plate obeštećenje Brajanu Štajnhaueru bila je jedna od prvih stvari koje je Klintonova uradila pošto je stupila na dužnost šefice Stejt departmenta. Ipak, portparol Stejt departmenta Robert Vud tvrdi da „nije obavešten“ o njenoj ulozi u pregovorima oko Miladina Kovačevića, ali ističe da će, bez obzira, američke vlasti nastaviti da pregovaraju sa vlastima u Srbiji na tome da on bude izručen SAD.
Pregovore su, navodno, inicirali roditelji povređenog Štajnhauera preko svojih „debelih“ veza, pošto su zaključili da od Miladinovog povratka i suđenja u Americi nema ništa, a dogovoreni sporazum o obeštećenju iz Beograda od 900.000 dolara bi, prema rečima Karla Dakvorta iz Stejt departmenta, predstavljao „privatnu stvar između Vlade Srbije i porodice oštećenog mladića“.
Prema nezvaničnim informacijama, pregovori traju otprilike mesec i po dana, ali je konačan dogovor o visini sume za odštetu postignut dan uoči raskrinkavanja potencijalnog iznosa u „Borbi“.
Sve vreme, otkrivaju dalje američki mediji, američku stranu u pregovorima zastupa ambasador SAD u Srbiji Kameron Manter, a srpsku državni sekretar u Ministarstvu pravde Slobodan Homen. Manter se uzdržao od bilo kakvih izjava, dok je Slobodan Homen, iako u ponedeljak nije želeo da komentariše svoju ulogu u pregovaračkom procesu, krajnje optimistično poručio da je siguran da će se Miladinu Kovačeviću suditi u Srbiji i da bi to suđenje trebalo da počne u narednih nekoliko meseci.
INTERESI: Zaključak je, dakle, da su za uvlačenje Vlade u ovu kompromitujuću situaciju krivi državni službenici u srpskom konzulatu u SAD, ali šta ćemo sa parama?
Ukoliko je suma od jednog miliona dolara tačna, ispada da svaki građanin Srbije radi saniranja diplomatskog skandala treba da participira sa jedanaest dinara. Toliko, otprilike, košta obična crna kafa u skupštinskom bifeu. Slobodan Homen nije potvrdio isplatu, ali je pragmatično primetio da je nesmotreno ugroziti odnose dveju država i godišnju pomoć od 60 miliona dolara kao i stotine projekata koji od tih para zavise zbog propusta dvojice službenika. Roditelji Brajana Štajnhauera su izračunali da je za oporavak njihovog sina 900.000 dolara odgovarajuća suma, ali kome onda i zašto ide 100.000 za kauciju plaćenu pre devet i po meseci?
Kupuje li Vlada Srbije pomenutim milionom o(p)stanak Miladina Kovačevića u Srbiji, ili samo odgovorno sanira štetu koju su napravili državni službenici?
Sme li država, kao što je upitao zaštitnik građana Saša Janković, rešavanje propusta državnih službenika uopšte da kvalifikuje kao tajnu, ako se taj propust rešava novcem poreskih obveznika?
Slavica Đukić-Dejanović je spremna da ovu temu iznese pred Skupštinu, ukoliko predlog podrže 84 poslanika, odnosno ukoliko inicijativu podrži 30.000 građana, ili ako to Vlada bude zahtevala.
KRTICA: Informacija koja u ovom trenutku za Vladu nema cenu je – ko se to prošle srede na jednom od beogradskih trgova sastajao sa Oliverom Zekić, glavnom i odgovornom urednicom „Borbe“, i odavao joj državne tajne.
Jedan ovdašnji tabloid je izrazio sumnju da bi to mogao biti neki od ministara lojalnih kontroverznom biznismenu Stanku Subotiću Canetu, bivšem a, kako navodi tabloid, verovatno još uvek aktuelnom vlasniku „Borbe“.
Državni tužilac Slobodan Radovanović je 20. februara izdao nalog da se istraži kako je informacija o odluci Vlade dospela u javnost. Izbor bi mogao biti ograničen, ako se uzme u obzir da se, prema Pravilniku o radu vlade, poverljivi materijal dostavlja samo članovima i direktoru republičkog sekretarijata za zakonodavstvo. Da bi bila sigurna, Vlada je pokrenula internu istragu, a neki ministri su se već izjasnili.
Ministar trgovine i usluga Slobodan Milosavljević se već javno deklarisao kao nevin po ovom pitanju i nije želeo ni da pretpostavlja ko bi tako nešto uradio. U G17 plus su potvrdili da je ministar Mlađan Dinkić u vreme sporne sednice bio na službenom putu, potpredsednik Vlade Jovan Krkobabić i ministar kulture Nebojša Bradić su na putu sada (jedan u Rumuniji, drugi u Turskoj), a ostali se ne izjašnjavaju. Što se ministra unutrašnjih poslova Ivice Dačića tiče, Miladin Kovačević bi trebalo da odgovara pred svakim sudom „jer je kriv“. Dačić je preuzeo na sebe i da se sve u vezi istrage obavi „na kulturan i civilizovan način“. Lično je telefonirao vlasniku „Borbe“ Ivanu Radovanoviću, obavestio ga da mu policija neće dolaziti u redakciju, ali da Olivera Zekić treba da svrati u Upravu kriminalističke policije i da dâ izjavu. Još je obećao da dok je on resorni ministar policija neće vršiti nikakav pritisak na novinare.
BRAJAN I MINJA: Olivera Zekić je u ponedeljak otišla u policiju i odbila da otkrije izvor. Sve „kulturno i civilizovano“.
To, naravno, ne znači da će Vlada popustiti u potrazi. Krivcu, ukoliko ga pronađu, zbog odavanja državne tajne sleduje kazna i do deset godina zatvora, što bi moglo da bude više od kazne koju bi zbog nanošenja teških telesnih povreda dobio Miladin Kovačević od koga je sve i počelo.
Ko su, u stvari, Brajan Štajnhauer i Miladin Kovačević? Kada im se uporede najčešće objavljivane slike, prvi izgleda kao primeran američki student, očešljan, nasmejan, mamin sin što bi se reklo; drugi drži lovačku pušku u ruci i tompus u zubima, ili je ošišan do glave i gleda popreko. Prvi je visok 180 centimetara, težak oko 65 kilograma, navodno ima moćne roditelje i navodno je jevrejskog porekla. Dva meseca je proveo u komi i kaže da se ne seća ničega u vezi s incidentom. Drugi ima više od dva metra i više od 120 kila, perspektivan je sportista, takođe mamin sin. Od dečka koji obećava postao je državni problem broj jedan. Malo li je za jednog običnog građanina?
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Litijum se pretvara u najskuplju valutu u globalnom privrednom i političkom nadmetanju. Sa stanovišta Berlina, Srbija maltene nema pravo da Evropi uskrati svoja značajna nalazišta, a i zašto bi se odrekla sopstvenog napretka? U tom svetlu ne čudi što je kancelar Nemačke Olaf Šolc ad hok došao u Beograd da se zajedno sa Vučićem smeška dok se potpisuju litijumski sporazumi i svojim prisustvom pomogne naprednjačkoj propagandnoj mašineriji da građanima Srbije omili projekat “Jadar”
Nosioci vlasti sad ponavaljaju da je potreban široki javni dijalog stručnjaka koji bi o rudniku litijuma, njegovim prednostima i rizicima govorili iz raznih uglova. Dakle, poziva se na ozbiljan pristup temi kako bi se izbegle moguće iracionalnosti, netačne informacije i interpretacije. Retko ko se ne bi složio sa dijalogom, čak ni najuporniji ekološki aktivisti. Ali, postoji ovde jedan veliki problem. Upravo je vlast temeljno ukinula javni dijalog u društvu želeći da tako ukine drugačije mišljenje
Ako smo nešto naučili za sedam godina političke karijere Ane Brnabić, jeste da ona ima veliku moć da se menja i prilagođava, te da to čini predano i bez ostatka. Zato je vrlo moguće da još nismo videli sve likove i oblike koje aktuelna predsednica Skupštine može da iznese
Od svih slučajeva iživljavanja policijskih službenika nad građanima, samo je jedan dobio pravni epilog. Pravda, ipak, čak ni u tom jednom slučaju, izuzetku u moru ostalih (koji će verovatno biti zataškani), nije zadovoljena. Presudu u korist žrtve doneo je Apelacioni sud u Novom Sadu, a iznos novčane naknade koju je žrtva dobila na nivou je naknade za napad i ujed psa
Od osnivanja Fiskalnog saveta 2011. godine njegov predsednik bio je profesor i akademik Pavle Petrović. Po isteku mandata nije mu ponuđeno da nastavi da obavlja tu funkciju, a za novog predsednika Fiskalnog saveta predsednik države Aleksandar Vučić predložio je profesora Blagoja Paunovića. Šta se do sada zbivalo sa radom Fiskalnog saveta i zašto je ova nezavisna institucija važna? Konačno, koji deo struke bi morao da vodi ovu instituciju
Vulinove laži o Zdravku Ponošu imaju samo jedan cilj. A to je pokušaj režima da se kontrolom nad vlastitom ružnom prošlošću uspostavi kontrola nad budućnošću. Otud i svo to sluđivanje naroda i nasilje nad zdravim razumom
U zajedničkoj akciji BIA, VBA i MUP su uhapsili trojicu „špijuna“ u Valjevu – inženjere zaposlene u „Krušiku“. Za režimsku pljačku u fabrici oružja niko nikada nije priveden
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!