Neophodna nam je javna rasprava, ali da bi imala smisla, dokumenti o kojima raspravljamo moraju biti smisleni – utemeljeni u stručnim analizama, ekspertizi i, pritom, suštinskoj participaciji. Za zoo-vrt to još uvek nismo dobili, čime se pali lampica da nećemo ni za GUP 2041 – ni na ovu, ni na jednu od brojnih drugih tema
25-02…
Gradonačelnik Beograda izjavio je da se zoološki vrt izmešta sa Beogradske tvrđave na Adu Safari – tamo ima “dosta drveća, postoji malo jezero i životinje bi se sigurno bolje osećale”. To je potkovano 3d prikazima punim zelenila, pokojom životinjom i panoom na kome je zelena Ada Safari uz nepostojeću gondolu i nepostojeći pešačko-biciklistički most – na čiji plan je pristiglo postojećih 10.000 potpisa da se stopira.
Usledile su burne reakcije u delu medija, eksperata, civilnog društva i političkih predstavnika. Scenario isti kao za izmeštanje Starog železničkog mosta, a i svaki put nakon ad hoc najava javnost se uzburka, polemiše o rešenjima, dok u drugi plan padne utemeljenost odluke koja je izneta. Zahteva se participacija, koja je ključna, ali participacija u čemu?
KLJUČ SLUČAJA
Da je uključivanje javnosti u planiranje problem ne taji ni resorno ministarstvo: Strategija održivog urbanog razvoja RS do 2030. godine ističe da je participacija “uglavnom formalna, svedena na pružanje legitimiteta za donošenje planskih odluka”. U vapaju za željom da se uopšte čujemo, izmiče nam suštinski aspekt tog procesa. To nam osvetljava “slučaj zoo-vrt”, s osvrtom na GUP Beograda 2041.
Planski, izmeštanje zoo-vrta je “pokriveno” – postoji planski osnov da se to odmah učini. Otvaramo PGR sistema zelenih površina Beograda i saznajemo da manji deo Zoološkog vrta ostaje na postojećoj lokaciji, dok se veći deo, usled zaštite Beogradske tvrđave, izmešta. Takođe, da je potrebna dalja planska razrada, izrada istraživanja lokacija za izgradnju novog zoo-vrta – i tu je ključ ovog slučaja.
Nije ovde izostala samo javna rasprava, izostao je materijal o kome ima smisla da raspravljamo. U ovoj pokaznoj vežbi neophodno je istraživanje potreba samog zoo-vrta, uključujući i stav javnosti, pa ako su takve potrebe slede analiza lokacija za izgradnju novog zoo-vrta i diskusija, zatim izrada urbanističkog plana koji će, kroz zakonom definisanu proceduru, potvrditi da su svi aspekti sagledani i da su sve nadležne institucije i zainteresovani građani uključeni u odlučivanje.
ČEMU SLUŽI GUP
No, možda je tema zoo-vrta samo politički spin. I ako jeste, izmeštanje je u urbanističkim planovima još od 1969. godine i ovo treba da bude prilika da se tema konačno obradi na pravi način – da se izradi istraživanje odabira nove lokacije i, uopšte, odnosa prema zoo-vrtu u 21. veku.
Izjava gradonačelnika ukazuje na to da takvo istraživanje ne postoji, jer nisu konsultovani ni važeći planovi: PGR Beograda i PDR Ade Ciganlije ističu da je Ada Ciganlija pod prvom i drugom zonom sanitarne zaštite i da je u tim zonama zabranjen zoo-vrt.
Time stižemo i do GUP-a Beograda 2041, koji čekamo od 2019. godine. GUP je strateški plan kojim trasiramo razvoj grada za narednih 20 godina, usaglašenost i dugoročne posledice svih prostornih odluka. Konkretno, on nam nije neophodan da bismo izmestili zoo-vrt, ali nam je potreban da bismo sagledali gde. Međutim, i ovaj dokument je svrsishodan onoliko koliko je utemeljen – u opsežnim studijama, istraživanjima, strategijama, politikama… na participativnoj proceduri kao inputima i kao korektivnom faktoru. Odnosno, bez analiza na osnovu kojih je moguće praviti projekcije za narednih 20 godina, ni novi GUP ne služi ničemu.
Kako je javni uvid u novi GUP iza ćoška, bojazan je da neophodno istraživanje za zoo-vrt u njega neće biti ugrađeno. Šta će nam onda tim planom biti predstavljeno? Koncept koji smo letos videli na ranom javnom uvidu je pre propagandni pamflet, koji ni tu ulogu nije ispunio – većina i dalje ne zna kako ovaj najvažniji plan utiče na njihove živote, a samim tim ih i ne zanima. Neophodna nam je javna rasprava, ali da bi imala smisla, dokumenti o kojima raspravljamo moraju biti smisleni – utemeljeni u stručnim analizama, ekspertizi i, pritom, suštinskoj participaciji. Za zoo-vrt to još uvek nismo dobili, čime se pali lampica da nećemo ni za GUP 2041. – ni na ovu, ni na jednu od brojnih drugih tema. Hajde da na tome insistiramo.
Autorka je arhitekta i urbanistkinja, stručna organizacija Nova planska praksa
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Odluka studenata da režimu upute zahtev za raspuštanje državnog parlamenta i raspisivanje vanrednih republičkih izbora nije pala s Marsa. O ovoj opciji se na plenumima već dugo žustro diskutovalo, a stvar je presečena onda kada je svima, ali baš svima, postalo jasno da vlast ne samo da ne želi da ispuni studentske zahteve nego na političku krizu odgovara sve jačom represijom i sve prljavijom propagandom. I kada više niko nije mogao da ospori činjenicu da je upravo režim generator svih društvenih i političkih anomalija, te da zahvaljujući njemu novosadska nadstrešnica svakom građaninu ove zemlje visi nad glavom
Kakvo je interesovanje među najvišim univerzitetskim radnicima za direktno učešće u politici, na “studentskoj listi”, ukoliko bi u Srbiji bili raspisani vanredni parlamentarni izbori
Poziv na raspisivanje izbora je poziv režimu, a trebalo bi da se vidi da li će postojati i studentski poziv svim ostalima na društveni dogovor o tome kako se suprotstaviti režimu na budućim izborima. Oni mogu biti raspisani neočekivano brzo, a možda ih i ne bude pre nekog “redovnog termina” ako ne bude izuzetno jakog pritiska na ulici
Možda je tačna verzija da je Aleksandru Vučiću pozlilo pa se zato vratio u zemlju. Ali i dalje cela stvar ostavlja mnogo otvorenih pitanja. Za početak, zašto je predsednik naše zemlje išao na donatorsko veče namenjeno unutarpolitičkim ciljevima druge zemlje? Zašto je išao na događaj na koji se ne može ući ako se ne donira novac? I ko ga je zvao? Ako se ova sapunska opera posmatra kao izolovan događaj, van domaćeg konteksta, zaista je reč o nečemu što izmiče zdravom razumu
Bez razumevanja zla koje je činjeno u našoj neposrednoj istoriji u poslednje tri, četiri decenije, to bi bilo parcijalno i licemerno. Zakasnilo se i za ono što se dogodilo pre šest meseci, sve sada je nadoknada. Ako ne dođemo do ozbiljnog suočavanja sa prošlošću, sa snažnim programom stvaranja nenasilnog društva, promene će imati kratak rok trajanja. A u toj promeni roditelji ubijene dece mogli bi da budu ambasadori procesa normalizacije ovog društva. Oni su spremni na tu ulogu i bilo bi dobro da ih i studenti uključe u svoje debate, da razumeju šta se dogodilo i koji su putevi suočavanja
Ukoliko različiti oponenti Vučićevog režima nisu u stanju pomoći studentskoj omladini, mogli bi makar da ne odmažu. Suviše dugo su radili na isti način i sa istim poraznim rezultatima da bi mogli očekivati da ih itko išta pita
Uprkos masovnim protestima ispred RTS-a, desetinama hiljada ljudi na ulicama i višenedeljnoj blokadi, dvojac sa vrha Javnog servisa i dalje ne vidi problem. Ili se barem trudi da ga ne vidi, dok javnost sve više gleda kroz prozor – i traži izlaz
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Na početku ulice u naselju je tabla sa obaveštenjima, na njoj se nalazi papir koji prolaznicima bode oči čim prođu pored njega. Crnim boldiranim slovima napisana je najava o budućim pregovorima za iseljavanje, kao i informacija da je stanovanje u ovom kraju neuslovno za život, naročito u prostoru sportsko-rekreativnog centra
Međuvreme
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!