Neophodna nam je javna rasprava, ali da bi imala smisla, dokumenti o kojima raspravljamo moraju biti smisleni – utemeljeni u stručnim analizama, ekspertizi i, pritom, suštinskoj participaciji. Za zoo-vrt to još uvek nismo dobili, čime se pali lampica da nećemo ni za GUP 2041 – ni na ovu, ni na jednu od brojnih drugih tema
25-02…
Gradonačelnik Beograda izjavio je da se zoološki vrt izmešta sa Beogradske tvrđave na Adu Safari – tamo ima “dosta drveća, postoji malo jezero i životinje bi se sigurno bolje osećale”. To je potkovano 3d prikazima punim zelenila, pokojom životinjom i panoom na kome je zelena Ada Safari uz nepostojeću gondolu i nepostojeći pešačko-biciklistički most – na čiji plan je pristiglo postojećih 10.000 potpisa da se stopira.
Usledile su burne reakcije u delu medija, eksperata, civilnog društva i političkih predstavnika. Scenario isti kao za izmeštanje Starog železničkog mosta, a i svaki put nakon ad hoc najava javnost se uzburka, polemiše o rešenjima, dok u drugi plan padne utemeljenost odluke koja je izneta. Zahteva se participacija, koja je ključna, ali participacija u čemu?
KLJUČ SLUČAJA
Da je uključivanje javnosti u planiranje problem ne taji ni resorno ministarstvo: Strategija održivog urbanog razvoja RS do 2030. godine ističe da je participacija “uglavnom formalna, svedena na pružanje legitimiteta za donošenje planskih odluka”. U vapaju za željom da se uopšte čujemo, izmiče nam suštinski aspekt tog procesa. To nam osvetljava “slučaj zoo-vrt”, s osvrtom na GUP Beograda 2041.
Planski, izmeštanje zoo-vrta je “pokriveno” – postoji planski osnov da se to odmah učini. Otvaramo PGR sistema zelenih površina Beograda i saznajemo da manji deo Zoološkog vrta ostaje na postojećoj lokaciji, dok se veći deo, usled zaštite Beogradske tvrđave, izmešta. Takođe, da je potrebna dalja planska razrada, izrada istraživanja lokacija za izgradnju novog zoo-vrta – i tu je ključ ovog slučaja.
Nije ovde izostala samo javna rasprava, izostao je materijal o kome ima smisla da raspravljamo. U ovoj pokaznoj vežbi neophodno je istraživanje potreba samog zoo-vrta, uključujući i stav javnosti, pa ako su takve potrebe slede analiza lokacija za izgradnju novog zoo-vrta i diskusija, zatim izrada urbanističkog plana koji će, kroz zakonom definisanu proceduru, potvrditi da su svi aspekti sagledani i da su sve nadležne institucije i zainteresovani građani uključeni u odlučivanje.
ČEMU SLUŽI GUP
No, možda je tema zoo-vrta samo politički spin. I ako jeste, izmeštanje je u urbanističkim planovima još od 1969. godine i ovo treba da bude prilika da se tema konačno obradi na pravi način – da se izradi istraživanje odabira nove lokacije i, uopšte, odnosa prema zoo-vrtu u 21. veku.
Izjava gradonačelnika ukazuje na to da takvo istraživanje ne postoji, jer nisu konsultovani ni važeći planovi: PGR Beograda i PDR Ade Ciganlije ističu da je Ada Ciganlija pod prvom i drugom zonom sanitarne zaštite i da je u tim zonama zabranjen zoo-vrt.
Time stižemo i do GUP-a Beograda 2041, koji čekamo od 2019. godine. GUP je strateški plan kojim trasiramo razvoj grada za narednih 20 godina, usaglašenost i dugoročne posledice svih prostornih odluka. Konkretno, on nam nije neophodan da bismo izmestili zoo-vrt, ali nam je potreban da bismo sagledali gde. Međutim, i ovaj dokument je svrsishodan onoliko koliko je utemeljen – u opsežnim studijama, istraživanjima, strategijama, politikama… na participativnoj proceduri kao inputima i kao korektivnom faktoru. Odnosno, bez analiza na osnovu kojih je moguće praviti projekcije za narednih 20 godina, ni novi GUP ne služi ničemu.
Kako je javni uvid u novi GUP iza ćoška, bojazan je da neophodno istraživanje za zoo-vrt u njega neće biti ugrađeno. Šta će nam onda tim planom biti predstavljeno? Koncept koji smo letos videli na ranom javnom uvidu je pre propagandni pamflet, koji ni tu ulogu nije ispunio – većina i dalje ne zna kako ovaj najvažniji plan utiče na njihove živote, a samim tim ih i ne zanima. Neophodna nam je javna rasprava, ali da bi imala smisla, dokumenti o kojima raspravljamo moraju biti smisleni – utemeljeni u stručnim analizama, ekspertizi i, pritom, suštinskoj participaciji. Za zoo-vrt to još uvek nismo dobili, čime se pali lampica da nećemo ni za GUP 2041. – ni na ovu, ni na jednu od brojnih drugih tema. Hajde da na tome insistiramo.
Autorka je arhitekta i urbanistkinja, stručna organizacija Nova planska praksa
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Što vlast Aleksandra Vučića u kampanji više demonstrira nasilje, to se više žali kako je tobože ona ugrožena. Tada nema političkih protivnika, nego neprijatelja od kojih se valja „odbraniti“, to jest zatući ih, piše „Vreme“ u novom broju
Bivši predsednik Srbije ušao je u izbornu kampanju sa gotovo svim polugama političke i institucionalne moći. Istovremeno, njegovi protivnici postaju nasilnici, teroristi, strani plaćenici i pretnja državi, dok se vlast predstavlja kao strana koja se samo brani. Od Bežanijske kose i Futoške pijace do Beogradske arene, ista zamena uloga otvara pitanje opasnije od toga ko je započeo pojedinačni incident: šta se događa kada politički protivnik prestane da bude konkurent na izborima i postane neprijatelj od kojeg treba braniti Srbiju
Birača iz rasejanja ovog puta ima jednako kao birača – recimo – Kragujevcu, četvrtom gradu po veličini u Srbiji. Njihov značaj prepoznao je i režim koji je sitnim psinama odbio otvaranje mnogih biračkih mesta te primorava ljude na drugim meridijanima da glasaju u sred noći
Aleksandar Šapić politički je preživeo 6. oktobar i sednicu Skupštine grada na kojoj se nije ni razmatrala njegova smena. Opozicija je obećala da će je formalno zatražiti u narednom periodu iako je jasno da većinu nemaju. Za sada i oponenti vlasti, ali i građani imaju samo obećanje v. d. predsednice države Ane Brnabić da će “svi u budućnosti videti šta će biti stav stranke” čiji je Šapić potpredsednik. Do tada će režim da zaćuti, baš kao što i sada glasno tihuje prvi čovek grada koji ponovo nije bio na sednici na kojoj je objektivno bio ključna tema
Aleksandar Vučić u ovoj kampanji gotovo da nije održao govor bez pominjanja žena. Sam je objasnio zašto: žena je odgovorna jer mora da brine o kući, deci i roditeljima. U tom komplimentu sadržana je cela njegova predstava o ženi, ali i granica iza koje žena prestaje da bude “naša” i postaje neprijatelj
Razgovarao je sa kamenom za kupus i fotografijom Ilije Srdanovića. Požar u Niškoj tvrđavi proglasio je za delo veštačke inteligencije. Pohvalio se da mu ne bi bilo prvi put da nekom otima pištolj iz ruku
Režim neće da otvori biračka mesta u inostranstvu i tera ljude da glasaju – noću! Odsecanjem velikog broja birača, izbori su već sada i zvanično neregularni
Predstavnici bivšeg predsednika Srbije u dosadašnje dve TV debate na N1 su se dokazivali u tome ko će biti dostojan proslavljenog naprednjačkog bukača Vladimira Orlića. Nisu došli da razgovaraju, nego na verbalnu šutku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Na početku ulice u naselju je tabla sa obaveštenjima, na njoj se nalazi papir koji prolaznicima bode oči čim prođu pored njega. Crnim boldiranim slovima napisana je najava o budućim pregovorima za iseljavanje, kao i informacija da je stanovanje u ovom kraju neuslovno za život, naročito u prostoru sportsko-rekreativnog centra