

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Prvu „ozbiljniju“, onu što se računa, podršku, Tomislav Nikolić je dobio iz Valjeva, ko ne zna tude bila Buna na dahije, a iz Valjeva i Žikica Španac što prvi opalio iz ustaničku pušku. Dakle, još u nedelju su tri odbornika Nove Srbije, da se ne kaže Veljina odbornika, stupila u štrajk glađu, ne pribegavajući štrajku žeđu, kao da su i na taj način ispoštovali lidera Velju, koji rek’o da on može da štrajkuje glađu, ali ne i žeđu, jer ima operisan mozak.
U štrajk glađu su stupili odbornici Marko Živanović, Željko Vučinić i Sreten Lazarević. Rekli da to iz solidarnosti sa Nikolićem, i zato što traže lokalne izbore, jer vlast u Valjevu nizašta. Vučinić za medije izjavio da su uvek bili prvoborci, te da su prvoborci i sada, jer ova vlast ne zaslužuje više ni dan pomirenja. Učesnik svih demonstracija protiv Miloševića, Marko Živanović, za te medije dod’o da mu je neko pre 11 godina rek’o da će štrajkom glađu podržavati Tomu Nikolića, koji je bio deo onih protiv kojih se borio, smejao bi se, ali političke prilike se promenile, došlo takvo vreme…
Odemo u utorak obiđemo odbornike u štrajku, koji taj „pos’o“ rade u zgradi Gradske uprave, ispred Skupštinske sale. Prisutna dvojica, Vučinić zbog povišen pritisak odveden u bolnicu. Sede, Marko na pivu, zbog vitamina, ovaj drugi na soku. Marko, kome pritisak ko u mladića, veli da prvi u Srbiji stupili u štrajk glađu, da podrže Tomu, zatraže i lokalne izbore. Šta će, vlast je, demokrate, napravila situaciju da Toma bude lider. Pitamo, ima li reakcija, dokle će? Nema se požale, obilaze ih, i DS Gradonačelnik svako jutro svraća, pita treba li šta, što se tiče toga korektni, drugog razgovora nema. A dokle će, pa valjda će krenuti javni protesti, pa će se pridružiti, prekinuti sa štrajkom…
Posle posete štrajkačima glađu odemo i na skup podrške Nikoliću koji u Minut do 12 zakazan ispred zgrade Kolubarskog okruga. Na licu mesta nekoliko desetina ljudi, nekoliko zastava Nove Srbije, nekoliko novih sa znakom Srpske napredne stranke, dve nove zastave od Bogoljub Karić pokret. Začu se pištaljka, il’ će biti dve, jedan viknu. Ajmo svi ’vamo. Dođoše svi ’Vamo, bi komanda, Zastave gore, digoše zastave gore, prikupiše se novinari, uključiše ta ćeresla, javi se Jedan što bio poslanik radikala a sade rukovodi sa Okružni odbor SNS-a, došli da poruče režimu da je dosta laži i prevara, došli i da pruže podršku Tomislavu Nikioliću, čoveku koji želi da donese promene, teško im je da ga gledaju izmučenog, ali su svi ponosni na njegov hrabri čin…
Taj što rukovodi sa Okružni odbor SNS-a izvadi ogledalce koje će odnese gradonačelniku Valjeva, da mu kaže da ga odnese Borisu Tadiću, bi još te kreacije i maštovitosti, jedan od prisutnih dade neki znak, priđoše dva omladinca sa posmrtni venac sa žuto cveće na čijoj crnoj traci je pisalo „Državi Srbiji koju je ubio Boris Tadić“. Mladi omladinci prođoše kuda treba i nasloniše venac na zgradu Okruga, priđe žensko u belu trenerku i na venac stavi kopiran lik Tadića na kome je pisalo „Odlazi“. Onaj što rukovodi, i koji zbog ovu stvar u Valjevo potego čak sa Uba, nastavi da se izjavljuje i obaveštava, poziva sve građane da se pridruže, dođu do cilja, a jedini cilj su promene, ništa nasilje, samo papir i olovka. Još reče da će odu do crkve, zapale sveće, pomole se za Nikolića, a ondak će obiđu i odbornike u štrajku, pozdrave njihov izuzetno hrabar čin. A sastanak jopet sutra, tačno u 12 i minut.


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve