

Crowdfunding
Podrži „Vreme“, podrži pravo novinarstvo
„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva


Da Srpska i Crnogorska pravoslavna crkva jedna drugoj ne prete više praznom puškom, potvrdila je Uprava za nekretnine čija je cetinjska filijala Mitropoliji crnogorsko-primorskoj oduzela vlasništvo nad crkvenim zemljištem i zgradama u prestonici


Dva manastira i dvadesetak crkava u cetinjskoj opštini, nakon što je područno odjeljenje Uprave za nekretnine pozitivno reagovalo na zahtjev predstavnika Crnogorske pravoslavne crkve Steva Vučinića, novi su „stari“ vlasnici. Ispravljene su, stoji u zaključku, „greške“ počinjene devedesetih godina. Kako Mićo Orlandić, direktor Uprave za nekretnine, ne haje za medijska pitanja, ostalo je nerazjašnjeno ko je tada i na temelju čega crkvenu imovinu upisivao u vlasništvo Mitropolije, ali i koji je pravni osnov, sada, primjenjen u „peglanju grešaka“.
Jasno je, međutim, koji su političari gotovo čitave prošle decenije, uljuškani u krilu Miloševićeve politike, rado na Cetinju nalagali badnjake sa mitropolitom crnogorsko-primorskim Amfilohijem, a onda, okrećući leđa vođi, skoro u potpunosti ugasili potrebu za javnim iskazivanjem religioznih doživljaja.
Ako povratak premijerske funkcije, između ostalog, nije značio i promovisanje Mila Đukanovića u zaštitnika Crnogorske pravoslavne crkve, navedeni zaključak mogle su pogurati dvije stvari: odluka Socijaldemokratske partije da, za razliku od većeg koalicionog partnera, konačno preko svog člana Orlandića uradi nešto konkretno u interesu crnogorske crkve ili pak da kod Crnogoraca popravi rejting zajedničkog predsjedničkog kandidata Filipa Vujanovića koji njeguje dobre odnose s Amfilohijem. Tradicionalnom predizbornom grupisanju na crnogorske i anticrnogorske strukture, u svakom slučaju, pribjeglo se i pred aprilske predsjedničke izbore.
Dok u Demokratskoj srpskoj stranci Đukanovića doživljavaju kao jedinog inspiratora oduzimanja vlasništva Mitropoliji, Srpska lista okarakterisala je to kao težnju vladajuće koalicije da homogenizuje svoje biračko tijelo kako i ovi izbori ne bi prošli bez još jednog pokušaja vlasti da povuče liniju podjela. Sam Amfilohije uputio je crnogorskom predsjedniku i premijeru otvoreno pismo u kojem je, u cilju opstanka „građanskog mira“, od njih zatražio da spriječi „Ranka Krivokapića u namjeri da se imovina Mitropolije preda jednoj nevladinoj organizaciji“.
„Ako je Crkva odvojena od države i ako Crkva ima slobodu ‘vjerskih poslova’ (čl. 14 Ustava), ne može imati vlast bilo koji državni organ da samovlasno daje imena nosiocima svojinskih prava u okviru Crkve, a ponajmanje prava za to ima Uprava za nekretnine“, istakao je Amfilohije i naglasio da pomenute radnje i Krivokapićeva izjava ne predstavljavaju slučajnu sinhronizovanost.
Dok Đukanović i Vujanović ne odgovaraju na pismo, predsjednik crnogorske skupštine obraća se Amfilohiju kao patrijarhu bez zemlje čiji život predstavlja rat za teritorije. „U Crnu Goru je poslat kao propovjednik besudnog vremena da nas obezliči, a državu razdržavi. U tom pohodu otimao je narodu i svetinje i sveta mjesta. Parčao je Crnu Goru na eparhije i činio sve da je učini vječno zavisnom“, častio je Krivokapić mitropolita, naglašavajući kako su na Amfilohijevim prijetnjama izrasle stotine hiljada humki nevinih.
Za advokata Mitropolije Mladena Mićovića odluka cetinjske filijale Uprave za nekretnine nelegitimna je, a Srpska pravoslavna crkva, prema njegovim riječima, upisivana je kao titular crkvene imovine u katastar, a to se i danas čini. „To što su uradili je najprimitivniji način nasilja i pravnog neznanja oko vođenja evidencije o nepokretnostima. Nakon upisa u katastar nema više mogućnosti da Uprava ispravlja grešku“, naglašava Mićović, koji je uložio žalbu Ministarstvu finansija.
Druga strana, međutim, nastavlja po zacrtanom. Nakon cetinjske opštine, na redu su Podgorica, Nikšić, Budva, Danilovgrad, ali tu, sasvim sigurno, nije kraj. U podgoričkoj opštini u prošloj deceniji svi pravoslavni vjerski objekti upisani su na srpsku crkvu, u Nikšiću je prepisano gotovo pedeset procenata, dok je u Danilovgradu, tvrdi Vučinić, u potpunosti „opljačkana“ crkvena imovina. „U ovim opštinama je u periodu od 1996. do 2000. nezakonito prepisano na Beogradsku patrijaršiju 6.900.000 kvadratnih metara zemljišta“, kaže predstavnik Crnogorske pravoslavne crkve.
Advokat Nikola Martinović za podgorički radio Antena M istakao je da područne jedinice Uprave za nekretnine, ukoliko se utvrdi da je neki upis izvršen greškom ipak imaju pravo da posebnim zaključkom izvrše ispravku. Mitropolija, međutim, i dalje raspolaže „oduzetom“ crkvenom imovinom, ali, naglašava Martinović, ne centralizovano kao do sada, već kroz određene manastire ili crkve.


„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva


Antirežimski blok veoma dobro stoji u Sevojnu, Boru, Kuli, Bajinoj Bašti i Aranđelovcu. Nešto je slabiji u Smederevskoj Palanci, Kladovu, Majdanpeku, Knjaževcu i Lučanima. Manje zbog toga što se nije baš najbolje organizovao, više usled visoke startne pozicije režima u pojedinim delovima zemlje – analitičari kažu da je SNS najmanje oslabio na jugu i istoku Srbije


Kada vlast ignoriše posledice svojih odluka, ne samo da zanemaruje sadašnje žrtve, nego i stvara kulturu u kojoj svaka buduća katastrofa postaje legitimna


Slučaj u kome se patrijarh Porfirije (na slici) suočava sa mogućnošću da protiv njega bude pokrenut postupak zbog mobinga – koji je u krajnjoj suprotnosti sa hrišćanskim vrednostima – ostavio je gorak utisak u delu javnosti u Srbiji, najpre među onima koji, ruku na srce, naivno veruju da se takve stvari u Crkvi ne događaju. Međutim, poznavaoci crkvenih prilika odavno znaju da su slučajevi mobinga nad sveštenicima koji izađu u javnost nažalost samo vrh ogromnog ledenog brega o kojem se malo govori


U kojoj meri su istinite informacije da se Vojska Srbije ozbiljno “bilduje” oružjem? Čemu služi jačanje oružanih kapaciteta i, samim tim, kakve se poruke šalju za unutrašnju upotrebu, a kakve su poruke namenjene okruženju? Da li vojna saradnja Zagreba, Tirane i Prištine zaista plaši režim i Vučića ili je sve to predstava koja hrani sujetu jednog čoveka? Zašto se u ovom tenutku preko prorežimskih medija tendenciozno plasira vojna “moć”, kakva je korelacija ovog propagandnog paketa sa izborima, a kakva je u širem kontekstu geopolitičkih prilika? Na ova pitanja odgovaraju Vojkan Kostić, Petar Bošković i Boško Jakšić
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve