

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Ovih dana, tačnije, 5. februara, navršava se pet godina od smrti našeg osnivača i glavnog urednika Dragoljuba Žarkovića. Žare je “Vreme” vodio kroz najteže trenutke, ne samo za redakciju, već i za čitavo društvo, od Devetog marta, preko Vučićevog zakona o informisanju, cenzure tokom bombardovanja, Petog oktobra, pa i kroz ovaj period, koji se, nadamo se, bliži kraju
Redakcija “Vremena” Žaretovim odlaskom izgubila je sopstveni koren i veliki deo identiteta. Ali za sobom je ostavio štafetu slobodnog i oštrog novinarstva, koju, nadamo se, uspešno predajemo svakoj narednoj generaciji novinarki i novinara “Vremena”. I danas ga pamtimo po spremnosti da na sopstvenim leđima ponese najveći teret pritisaka i da čak žrtvuje i sebe kako bi poštedeo redakciju i sačuvao njen integritet i kredibilitet.
Pravila novinarstva kojima nas je učio i dan-danas žive, baš kao i brojni citati koje i danas koristimo u redakciji. Ne počinjemo tekst ako nemamo naslov. Odaberemo jedan ugao i iz njega pišemo. Brišemo prideve u rečenici, a čuvamo glagole. Čak i njegov humor ušao je u svakodnevni jezik redakcije: “Dušo, da ti kaže tvoj drug”, znao je da kaže mladim novinarima, kojima bi se noge oduzimale kad Žare kaže da im je drug. Ili, rečenica kojom je izluđivao uređivački kolegijum: “Umoran sam, bolestan sam, a moram i da pišem”.
Kao urednik, znao je da podmetne leđa i zaštiti svakog, od najpoznatijeg autora, do tek pridošlog novinara ili novinarke. Ako bi neko od sagovornika bio neprijatan prema mladom početniku, učio nas je da ih pošaljemo gde treba, uz napomenu da se na novinare “Vremena” ne dere niko.
Svako ko je u “Vreme” došao dok je Žare još bio sa nama zna i dan-danas tačno vreme i mesto kad ga je upoznao, kad mu se Žare prvi put obratio… Tradiciju koju je uspostavio čuvamo i danas. Vrata sobe glavnog urednika otvorena su uvek i svako može da uđe u bilo koje vreme. Nema zakazivanja ni najavljivanja. Naučio nas je da je urednik i roditelj i general, ali nikad despot. Zapravo, nikad ga niko u redakciji urednikom nije nazvao. Uvek je bio – Žare. A to Žare, za nas je uvek bilo i ostaće, ne nadimak, nego titula.
Dragoljub Žarković je osnivač “Vremena” i njegov glavni urednik od 1991. godine. Pre toga bio je novinar i urednik u novinskim kućama “Politika” (1974–1987) i “Borba” (1987–1990). Bio je radijski komentator “Slobodne Evrope” (1993–1998), sarađivao je sa WDR (Nemački narodni radio) i povremeno pisao za čitav niz listova u Evropi (italijanska “Republika”, austrijski “Standard”…). Usavršavao se u SAD kao gost Udruženja američkih urednika.
Bio je autor više televizijskih emisija i projekata. Kasnije tokom karijere bio je stalni kolumnista dnevnog lista “Politika” i predavač na Fakultetu političkih nauka, gde je bio i član Saveta fakulteta. Bio je prvi predsednik Udruženja profesionalnih novinara Srbije iz koga je kasnije nastalo Nezavisno udruženje novinara Srbije i počasni član više međunarodnih medijskih asocijacija. Godine 2016. objavio je Naprednu knjigu sa podnaslovom “Godine uspona Aleksandra Vučića”.
Svi biografski podaci, međutim, nisu dovoljni da dočaraju njegovu uredničku i novinarsku lucidnost, talenat i neverovatnu veštinu komunikacije i harizmu.


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve