

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


U vreme kada se u Srbiji štancaju kratke televizijske serije, jedna preti da preraste u sapunicu: vakcinacija predsednika Vučića. Već desetak puta je najavljivao da će se "uskoro" vakcinisati, te kad stigne sledeći kontingent, te kad ode do nekog malog mesta ("Merošine ili Žagubice"), da motiviše ljude
Najmoćniji čovek Srbije još nije podvrnuo rukav kao što su učinile njegove kolege sličnog stila vladavine, Viktor Orban ili Benjamin Netanijahu. Po čaršiji se priča – izvor je navodno Vojislav Šešelj, dakle ne baš pouzdan – da Vučić padne u nesvest kad vidi iglu.
„Čuo sam da postoje neki ljudi koji kažu da sam antivakser. Primiću vakcinu i snimiću to da svi mogu da vide jer u vakcini leži spas. Ona je život i spas i važno je da je svako primi, a oni koji govore protiv vakcine, govore protiv Srbije“, rekao je predsednik nedavno.
A stvar je sasvim ozbiljna, jer Srbija je daleko od 70 ili 80 odsto vakcinisanih, koliko je potrebno za famozni imunitet krda. Bez obzira da li slušate taksistu koji prepričava da korone nema, a bolest izaziva nešto što bacaju iz vazduha (čuo na Jutjubu), gledate zvanične brojke ili osluškujete šta kažu „obavešteni izvori“, zaključak je isti: u Srbiji ima više vakcina nego ljudi voljnih da se vakcinišu.
U zemlju je do sada stiglo skoro tri miliona vakcina, a Vučić je rekao da je poručeno ukupno petnaest miliona. Prema poslednjim podacima, barem jednu dozu primilo je 1.405.000 ljudi. Od njih, 920.000 je primilo i drugu dozu. Ukupno je 1.540.000 ljudi „izrazilo interesovanje“ da se vakciniše – to znači da ima svega 135.000 onih koji hoće, ali još nisu stigli na red.
„Dobar deo populacije nije u obrazovanju dobio informacije o važnosti imunizacije, dobar deo veruje u teorije zavere, a nije mali broj ni onih koji kopiraju svoje autoritete„, kaže epidemiološkinja Mila Paunić. Pod „autoritetima“ podrazumeva ekipu koju simboliše doktor Nestorović, a koja se često pripušta na kanale sa nacionalnom frekvencijom da seje nepoverenje u vakcine.
Uz tihu medijsku kampanju za vakcinaciju, postavlja se pitanje šta su koreni tih šizofrenih poruka? Možda leže u onome što je pokazalo istraživanje NSPM (objavljeno u ovom nedeljniku), da je Srbija otprilike podeljena na trećine: jedni hoće vakcinu, drugi neće ni za živu glavu, treći bi da „sačekaju, da vide“.
U taj nemali bazen potencijalnih glasova nedavno je, osim standardnog Saše Radulovića, pokušao da uskoči i Boško Obradović. Mnogi veruju da se Vučić plaši da ne naljuti veliki deo naroda ako previše pritiska oko vakcinacije.
„Najglasniji antivakseri su oni iz srednje klase, najčešće fakultetski obrazovani, koji veruju da su bolji od drugih jer imaju relativno stabilne živote i primanja“, kaže Mihailo Tešić. „Od Evrope su pokupili žvaku individualizma, koji nije ništa drugo nego upakovani konzumerizam, pa sada misle da imaju nekakva ljudska prava da biraju da li će se vakcinisati usred opšte pandemije.“
Za sada je Vlada odlučila da u Srbiju bez negativnog PCR testa mogu da uđu svi revakcinisani, dok je za (širom sveta prokazanu) AstraZeneku dovoljna samo jedna doza. Prema pisanju „Frankfurter algemajne cajtunga“, koji se poziva na izvore bliske vlastima u Beogradu, razmatra se neka vrsta „sankcija“ za nevakcinisane ili „privilegija“ za vakcinisane – recimo, odlasci u restorane ili na masovne priredbe.
Prema opštem uverenju, obavezne vakcinacije neće biti jer to nije popularno. „Vlast u Srbiji neće uvesti obaveznu vakcinaciju dok doslovno ne budemo imali mrtve po ulicama, do čega neće doći. Stvar će se na kraju možda sama rešiti – naša vlast najviše voli kad se sve samo reši – tako što će Grci primati vakcinisane na more. I mnogi antivakseri će između deset dana u Paraliji ili slobode od vakcine izabrati Paraliju“, smatra Tešić.
Stvarno, Grčka je saopštila da priznaje sve vakcine za prelazak granice, kao i negativni PCR test. Ali vakcina je besplatna, a PCR test košta 9000 dinara. Širom Srbije poslodavci nude koji dinar zaposlenima ako se vakcinišu. U opštoj besparici, to ruši svaku skepsu.


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve