Zna se da je privatnik Nebojša Miladinović, iritiran kaznom jer je četiri dana kasnije uplatio porez, ušao u opštinu sa automatskom puškom "heklerom" i kantom benzina, i krenuo redom da poliva i puca. Manje se zna o tome kako je biti – poreznik
PILANA,…
Prošlog četvrtka, 28. jul, oko jedanaest sati, privatnik, vlasnik strugare u selu Klatičevo, Nebojša Miladinović (50) ušao je u prostorije Uprave prihoda, koje se nalaze u prizemlju zgrade Skupštine opštine Gornji Milanovac, izvadio iz putne torbe automatsku pušku „hekler“ i veću flašu benzina i, primoravši direktora Uprave prihoda Gojka Stefanovića da prosipa benzin, počeo da puca redom po inventaru u kancelarijama. U nastalom haosu, službenice opštine su iskakale kroz prozore, u potkolenice su ranjeni šef opštinske pisarnice Milan Malić i građanin Radoslav Nerandžić, koji se zatekao na pisarnici. Kad se Miladinović ispucao, kad je planula Uprava prihoda, po pozivu, intervenisala je policija. Privatnik je uhapšen i sproveden u Okružni zatvor u Čačku, određen mu je pritvor, i tereti se za krivična dela izazivanje opšte opasnosti i neovlašćeno držanje i korišćenje oružja.
…ŽRTVA,…
Činjenice kažu da je Miladinoviću, po tromesečnom obračunu, određeno da plati porez, PDV, u iznosu od nešto preko 192.000 dinara. Iako je poreznicima govorio da mu duguju poverioci, da nema, porez platio, ali 15. jula, sa četiri dana zakašnjenja. Usledilo je rešenje o kazni zbog prekoračenja roka uplate, 110.000 dinara. I, desilo se, Miladinović je uzeo oružje i municiju, koje je skrivao kao učesnik rata u Hrvatskoj, i krenuo u svoj obračun sa poreznicima. Istražnom sudiji u Čačku je, po dnevnim novinama, navodno, izjavio: Kada sam dobio rešenje da platim visoku kaznu zbog prekoračenja roka za uplatu PDV-a, na mene je to delovalo šokantno. Imao sam, pre toga, obećanje da se protiv mene i firme, zbog toga, neće voditi postupak. Kada je to pogaženo, odlučio sam da zapalim Poresku upravu u Gornjem Milanovcu. Miladinović još, skoro ekskluzivno, naravno, preko posrednika, opet za novine, rek’o da jedino ne može da prežali što je puc’o u nedužne ljude. I još iz zatvora poručio, opet preko specijalnog posrednika, da je posle poreske torture uradio ono što je naumio, da je to uradio u ime svih malih preduzetnika iz Srbije, da upozori javnost i vlast šta može da se desi, da neko ne bi uradio nešto mnogo gore…
…ZGARIŠTE I…
BEZDAJELJUT: Zgrada Opštine u centru, ispred predsednički automobil registarskih tablica GM 10-01. Na ulazu obezbeđenje, levo hodnik, prostorije Uprave prihoda. Razapeta traka „Zabranjen ulaz“, radnik obezbeđenja ne dozvoljava ni da se proviri. Na spratu predsednik Dražimir SPS Marušić, upravo krenuo na službeni put, naređuje obezbeđenju da nam dozvoli ulazak u demolirane prostorije. Ulazimo, sve crno i deformisano, naslućuju se izgoreli kompjuteri, pisaće mašine, ostaci fascikli, dokumentacije, tako iz kancelarije u kancelariju.
…VINOVNIK: Gornji Milanovac, 28. jul 2005.
Odlazimo kod Gojka Stefanovića, direktora Uprave prihoda, koji je, kako je sam izjavljivao, bio primoran da prosipa benzin koji je Miladinović pucnjavom palio, sve dok mu se nije slošilo, pa je šmugnuo na sprat zgrade, a iznervirani privatnik počeo da puca po hodniku, kada su i ranjeni Malić i Nerandžić. Gojko sitan i, reklo bi se, krupno isprepadan. Kakvi mediji, sve izokrenu, ništa tačno, i sliku mu objavili, nije on sposoban. Pa i Republička uprava, umesto da pitaju kako mu je, može li, naredili da dâ izjavu za RTS. Nije on sposoban, kako bi. Niko ne zna kako je, pritiskaju odozgo, pritiskaju odozdo, stalno između čekića i nakovnja, eto, umalo glavu da izgubi. Pa sad se znoji, pa on je sklanj’o cev sa grudi dok je onaj drž’o prst na obaraču, mislio oružje zakočeno, kad zapuca, sad mu je jasno šta je moglo biti. Zvaće pravnicu, bila prisutna, ako ona hoće nešto da kaže.
Pravnica Milka Pavlović, nakarminisana za pos’o. Kad vidi diktafon zbuni se, je l’ neće biti na televiziji, zameriće joj, ne bi volela da se pojavljuje, ko zna šta će reći, a takav im posao, i kolege komentarišu, što su, ko da su isterivali svoj bes, a takav zakon. Prethodnog dana, u sredu, pre događaja sa pucnjavom, Miladinović bio, tražio direktora, zbog rešenja o kažnjavanju, rekla mu da je izašao, i objasnila da je zakasnio sa plaćanjem PDV-a, morali i da je dan zakasnio, takvi propisi, savetovala da napiše žalbu. Rek’o da nije ona kriva i seo da čeka direktora, direktor došao, ne zna pojedinosti, čula da je bacio rešenje, da je rek’o da mu ne pada na pamet da se žali i da će se obračunati.
Sutradan doš’o ponovo, opet kod nje, opet, gde je direktor, sve mirno, normalno, bez da je ljut, znala ga od ranije, nikad nije bio bučan, da se svađa, grdi vlast, kritikuje državu. Rekla mu, opet, da napiše žalbu. Izašao, vratio se posle deset minuta, uperio pušku, kaže, ulazi tamo, kod direktora. Počne da ga moli da ne radi tako, da napiše žalbu, da se dogovore. U hodniku, gde su izašli, naiđe radnik obezbeđenja, i njega utera u kancelariju kod direktora, odma’ pomislila na najgore, kad je miran čovek uz’o pušku. Opet stane da ga moli, Nemoj Nešo, on će da ćuti, veli direktora će ubije. Stavio direktoru cev na grudi, ovaj sklanja, veli, Okani me se čoveče. Onda je iz torbe izvadio i pištolj, metke, veću flašu benzina, nije vojna torba, više putnička, što se lako savije, nije kruta. Počeo sve to da vadi, pomisli, gotovo je. ‘Vako ona, ‘vako direktor, ‘vako radnik obezbeđenja. Polio je sto benzinom, kad je opalio istrčala je iz kancelarije, mislila da je Gojko poginuo, ali opet, ako je ranjen da spašavaju. Uđe u jednu kancelariju, prazna, druga, prazna, gde će, u WC, okrene se, već bio kod njene kancelarije, i puca, puca, puca…
Ušla u WC, i zaključala se, i ćutala, on redom iš’o i puc’o, doš’o do poslednje kancelarije, tu najviše puc’o, mislila, pogib’o, vik’o, Izlazite, sve ću da vas pobijem. To je pucalo ko bombe da padaju, dim, mislila sve gotovo. Čula da stiže milicija, čula, Daj pištolj, pušku, shvatila da je gotovo. Ali još nije izlazila iz WC-a, možda je ubio nekog milicionera, kad je čula da medicinska sestra pita, Ima li ko povređen, izašla, poslednja, bio je takav dim, strašno. Posle čula da je Miladinović pucao direktoru u sto, da mu je dao benzin da poliva kancelarije, da je direktor spustio benzin, kao slošilo mu se, da je, kad se ovaj sagao za benzin, to iskoristio i pobegao na sprat.
KADČUJE, PREZNOJISE: A kako pravnica komentariše glasine da je Miladinović, navodno, nekome dao 10.000 dinara, da bi izbegao kaznu, te da je „poludeo“ kad je dobio rešenje o kazni. I ona čula za to, i to je potreslo, kad čuje tako nešto preznoji se, eto preznojila se kad je čula da privatnici potpisuju peticiju za oslobođenje Miladinovića, preznojila se i kad su joj kolege rekle da sve gleda Vako, da gleda samo pravo, po propisu, a šta će, zakon takav, nisu smeli da idu sa kaznom ispod 100.000, to je najniže za takav prekršaj, svaki’ 15. dan ih kontrolišu. Ako je prikaz’o toliko PDV znači da ga je naplatio, to je fakturis’o, ali izgleda da kod njega nije tako, ko mu vodi te knjige, razmišljala, bilo joj ga žao, dobar čovek, tih, što ga pitaš, to odgovara, zato se i uplašila kad je doš’o sa puškom, znala je da mu je nešto puklo u glavi…
Povodom slučaja u Upravi prihoda javili se i iz Opšteg udruženja preduzetnika opštine Gornji Milanovac. Imaju preko 1500 članova. Predsednik Dobrosav Trifunović i potpredsednik Milan Đukanović kažu da osuđuju način na koji je Miladinović pokušao da reši svoj problem, ali da će tražiti da se ispitaju sve pojedinosti, vidi šta je uzrok tragedije, i da se vidi ko je sve tamo puc’o, vele da je i policija pucala, čovek nije prestupnik, očigledno je da je u njemu nešto puklo, da je rek’o, džaba ti sve i uzeo oružje. I to čovek u kome nema 40 kila. Strašno je to, država divlja preko poreznika i policije uteruje porez a ne stvara ambijent da se radi. Čovek je zakasnio nekoliko dana da plati porez i odmah kazna od 100.000, zna li država kako je zaraditi 100.000 na balvanima. Jednostavno, privatnici su nezaštićena divljač u nezaštićenoj zoni, država se ponaša ko okupator. Pa svi znaju da na jednog legalnog privatnika dolazi deset onih koji rade na crno, zna se koliku država, i svi, imaju štetu od toga, njima, izgleda, važno da one koji su pošteni prema državi oteraju u propast… Izdaće saopštenje, dogovorili se da plate troškove advokata, materijalno pomognu porodicu Miladinovića koja je u teškoj situaciji.
Odemo i do policije, vidimo kako je izvedena akcija tokom koje se, kažu, policija krila iza građana, čekala da se sve od sebe završi. Načelnik na odmoru, kazuje se komandir stanice u uniformi, predmet kod istražnog sudije, što se tiče delovanja policije pismeni zahtev Ministarstvu, može i rukom pisano, pa na prijavnicu, pa da dođemo kad bude odobreno.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Ljudi se osvešćuju, ohrabruju i udružuju. Tako ujedinjeni možemo sve. Ceo ovaj proces je značajno lekovit za celo društvo, sada svi učimo šta možemo zajedno kada su nam iste bazične vrednosti. Mislim da su i studenti mnogo toga naučili, dosta su iskustveno osetili i na svojoj koži, a, iskreno, i mi “stariji” učimo od njih. Za razliku od mnogih, mislim da je dobro što sve ovo duže traje, jer bi nagle, brže promene verovatno bile i kratkotrajne
Vladajuća partija je kampanju u Zaječaru i Kosjeriću vodila kao u centru Beograda – pravila je mala naselja od šatora, pekla prasiće i jariće, mesila hlebove, točila rakiju i sokove i delila dnevnice. Vučić je kampanju pretvorio u proizvodnu delatnost gde postoji tačna računica koliko “košta” glas, a kako je u mogućnosti da sam određuje način na koji će se trošiti javni novac, bukvalno mu ništa nije skupo. Protiv ovoga stoje građani koji su odlučili da se ne boje, da prihvate socijalni rizik, neki i po cenu da izgube posao. Da li na ova dva mala ogledna polja može da se vidi promena o kojoj se govori i u koju se veruje
Studenti su, kada su izašli sa objedinjujućim, za neke dugo očekivanim zahtevom za vanrednim parlamentarnim izborima – pogodili u metu. Ovaj zahtev je očigledno za naprednjake preveliki izazov, oni i njihovi partneri ne znaju šta bi sa tim, što se najviše vidi po njihovim konfuznim izjavama – tipa: može da bude, ali ne mora da znači, samo da tetki odnesem lek pa ću razmisliti. Pogodili su studenti Vučića i tamo gde ga najviše boli, i to dvared uzastopno: prvo tvrdnjom da je “nenadležna institucija”, a sada i da je postao “kukavica”. Ne sme da raspiše izbore, kojima svako malo preti već 13 godina i koje raspisuje kad mu se ćefne, uvek siguran u pobedu
Presek nedelje je sledeći: imamo nadvlačenje dveju suprotstavljenih struja. Jedna želi da se oslobodi talačke krize u kojoj je drži druga. Prva strana želi izbore. Druga nikome ne ostavlja izbor. Suština je u razlici: vladajuća klika želi da sve ostane isto, a građani – da sve bude drugačije. U tom smislu, studenti i građani su na neki način već pobedili: više ništa nije isto i nikada neće biti isto
Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije
Dok se čuo huk pobunjenih ljudi sa ulice, nestali su bahatost i bezobrazluk naprednjačkih zastupnika, a kad je buka prošla – nastavili su po starom. Naše pretnje da ćemo izaći iz procesa, a i ni naše žalbe domaćoj javnosti i međunarodnim posmatračima, ne utiču mnogo na naprednjačku mašineriju da posustane u lažima i prevarama, i zato se rešenje za vraćanje ponovljenog procesa u zakonske okvire samo nameće: da se studenti i pobunjeni građani ponovo vrate tamo gde će ih čuti i vlast i Evropa
Žitelje Kosjerića i Zaječara zapala je velika simbolička dužnost. A to je da svojim glasom odbrane čast Srbije od revizionističkog režima koji joj pljuje u oči pretvarajući žrtve u krivce i čije nasilje i laži zaista podsećaju na fašizam
Petorica režimskih batinaša pretukla su studenta Pravnog fakulteta u Beogradu Petra Živkovića. Dok od slučaja Miloša Pavlovića vlast pravi politički cirkus, policija je u noći između ponedeljka i utorka odbila da primi prijavu za premlaćivanje Živkovića
Svako ko proda glas, postaje kmet na Vučićevoj latifundiji. Svako ko ćuti na kapuljaško nasilje, pristaje i na pravo prve bračne noći naprednjačkih velmoža. Možemo i moramo bolje od toga
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!