

Crowdfunding
Podrži „Vreme“, podrži pravo novinarstvo
„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva


Đoković, Jankovićeva i Ivanovićeva skupili su dva četvrtfinala, pet polufinala i jedno finale na grend slem turnirima. Ove godine na prva tri grend slem turnira dostignuta su četiri polufinala i jedno finale. Nije rđavo. Nedostaje još samo pobeda


Počeo je četrvti i poslednji grend slem turnir ove godine – US Open. Verovatno nikada nijedan teniski turnir nije dočekan sa tolikom pažnjom u Srbiji. Naš najbolji teniser Novak Đoković i naše dve najbolje teniserke Jelena Janković i Ana Ivanović učinili su svojim odličnim rezultatima da tenis postane jedan od najgledanijih sportova u našoj zemlji (doduše za sada samo na televiziji). Očekivanja publike su velika, ogromna. S razlogom. Ovo troje naših igrača je već postiglo sve što se može postići u tenisu osim tog konačnog i najvažnijeg šampionskog trijumfa koji obezbeđuje mesto nezaborava u svetskoj istoriji tenisa – osvajanje titule na grend slem turniru. Tokom cele godine nekako je izgledalo da bi srpski teniski uspesi kulminaciju mogli dostići baš na ovom turniru. I evo ga sada US Open 2007. Nade i želje naših igrača su takođe velike. Svako od njih troje ima cilj da bude najbolji i to ne samo na ovom turniru. A na US Openu će biti teško. Žreb nije lak, uostalom na ovakvim turnirima nikad nije lak. Ovaj turnir je čuven po relativno malom broju velikih iznenađenja. Našim igračima ipak trebaju, doduše ne baš velika, ali, ipak, iznenađenja. Objektivno, naši spadaju u drugi red favorita odmah iza najboljih. Poželimo im sreću.
Od naših, najveće šanse se daju Novaku Đokoviću. I to ne samo zato što je trećeplasirani na ATP listi i treći nosilac na US Openu već pre svega zbog toga što je ove godine na sličnoj tvrdoj podlozi na američkom kontinentu već pobeđivao protiv glavnih favorita i konkurenata za pobedu na ovom turniru. Od ukupno šest ostvarenih pobeda na ATP turnirima u karijeri Đoković je ove godine ostvario četiri, a od te četiri ovogodišnje titule dve su bile na turnirima Masters serije što ima posebnu težinu. Prva proletos u Majamiju, gde je na putu do finala prvi put pobedio i Rafaela Nadala. Druga ranije ovog meseca u Montrealu, gde je nanizao pobede protiv Endija Rodika, Nadala i što je najvažnije u finalu protiv Rodžera Federera jer je to njegova prva pobeda u duelu sa reketom broj jedan. Pobedu protiv prva tri igrača na listi na istom turniru nije ostvario niko još od Borisa Bekera onomad.
Sreća se malo poigrala sa Đokovićem na ovom turniru. Žrebom je bilo određeno da u prvom kolu igra izuzetno težak meč sa Hrvatom Mariom Ančićem koji nije nosilac samo zbog toga što su ga proganjale povrede tokom cele sezone. A onda se Ančić opet povredio pa je Novak za prvog protivnika dobio „lucky loosera“ (srećni gubitnik) iz kvalifikacija. Tako da ne bi trebalo da mu bude mnogo teško do četvrtog kola gde ga verovatno očekuje bivši broj jedan Lejton Hjuit (šampion US Opena 2001), koji se ove godine vraća u dobru formu. Đoković je protiv Hjuita igrao samo dva puta u karijeri: prošle godine baš na ovom turniru je izgubio, a ove godine u Vimbldonu je pobedio.
Ako prođe Hjuita, u četvrtfinalu bi moglo čak biti i malo lakše (vidi okvir „Očekivani protivnici“), a onda eventualno Nadal i Federer u polufinalu i finalu. Naš igrač protiv Nadala ima ukupno negativan skor (2:5), ali je taj skor na tvrdoj podlozi 2:1 za Đokovića (sve igrano ove godine i to na Mastersima) uz dve pobede zaredom. Protiv Federera, Novak u ukupnom skoru gubi (1:4, a na tvrdoj podlozi 1:3), ali je dobio poslednji meč i to nedavno u finalu Mastersa u Montrealu. Taj meč, kao i celokupan Đokovićev nastup u Montrealu, izazvao je selektora američke Dejvis kup reprezentacije i bivšeg igrača Patrika Raftera (brata poznatijeg Džona) da ga proglasi za igrača sa najvećim šansama da na US Openu pobedi poslednjih godina neprikosnovenog Federera. Uz malo sreće…


Od naših devojaka kladionice (vidi okvir „Favoriti na kladionici“) za nijansu veće šanse za pobedu na turniru daju Ani Ivanović u odnosu na Jelenu Janković, iako je nešto lošije rangirana na WTA listi, verovatno zbog (pored finala u Rolan Garosu i polufinala na Vimbldonu!) boljeg skora u međusobnim duelima, 4:1 za Anu, jer ih žreb navodi jednu protiv druge u četvrtfinalu. Međutim, Ana će verovatno, ako ne bude velikih iznenađenja, imati izuzetno težak zadatak u četvrtom kolu protiv bivše dvostruke šampionke US Opena Venus Vilijams koju nikad nije pobedila i od koje je izgubila u polufinalu Vimbldona ove godine i dva puta na tvrdoj podlozi. S druge strane, Jelena Janković ima lakši put do četvrtfinala (najteža prepreka bi joj na tom putu mogla biti Dementijeva) i malo je verovatno da dotle neće stići. U četvrtfinalu će je verovatno sačekati ili naša Ana ili Venus Vilijams. Za razliku od Ane, Jelena Janković ima pozitivan skor (3:2) u duelima sa Venus Vilijams, doduše jedini meč na tvrdoj podlozi je izgubila ali davne 2005. godine.
U polufinalu bi se dakle eventualno mogla naći samo jedna naša predstavnica. Ni to nije najgore. Ne valja to što bi se tu verovatno sastala sa prvim favoritom Žistin Enan (pobednica US Opena 2003. i finalista 2006, šampionka Rolan Garosa 2007…) koju nijedna naša igračica nikad nije pobedila: Jelena je izgubila sedam mečeva u nizu mada je bar dva puta imala šansu za pobedu, a Ana je protiv Enan izgubila dva meča, ovaj drugi u finalu Rolan Garosa ove godine. Malo lakša alternativa Enanovoj mogla bi biti Serena Vilijams (šampionka US Opena 1999. i 2002. godine) s kojom Jankovićeva ima nerešen skor (2:2, sve na tvrdoj podlozi, poslednji put je pobedila Serena Vilijams na grend slemu u Australiji početkom godine), dok je Ana Ivanović sa Serenom igrala samo jednom i izgubila i to baš na US Openu prošle godine.
Ako bi ona od naših igračica koja se domogne polufinala uspela da prođe i ovaj naizgled nepreskočiv stepenik u finalu bi je najverovatnije dočekala prošlogodišnja šampionka US Opena Marija Šarapova (alternativno neka druga od ruskih igračica ili Čehinja Vajdisova, što bi trebalo objektivno da bude lakše). Tu se vraćamo na kladionice jer u susretima sa Šarapovom, Ana Ivanović ima pozitivan skor 2:1 (ove godine 2:0), dok Jelena Janković u karijeri protiv Šarapove gubi sa 1:3 (ali je dobila poslenji meč na travi ove godine dok su dva poraza na tvrdoj podlozi bila još 2004. a onaj na travi 2005). Nekako se čini da bi naše devojke imale bolje šanse u finalu nego u polufinalu i ako neka od njih preživi polufinale nema razloga da ne osvoji US Open.
Ako se pokaže da još nije došlo vreme da neko od naših troje musketara ostvari pobedu baš na ovom grend slem turniru nije nikakva tragedija – sledeće godine ide sve izpočetka a ovo troje će svakako i u narednim godinama biti u samom vrhu svetskog tenisa i konkurisaće za šampionske titule na svim turnirima.










„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva


Antirežimski blok veoma dobro stoji u Sevojnu, Boru, Kuli, Bajinoj Bašti i Aranđelovcu. Nešto je slabiji u Smederevskoj Palanci, Kladovu, Majdanpeku, Knjaževcu i Lučanima. Manje zbog toga što se nije baš najbolje organizovao, više usled visoke startne pozicije režima u pojedinim delovima zemlje – analitičari kažu da je SNS najmanje oslabio na jugu i istoku Srbije


Kada vlast ignoriše posledice svojih odluka, ne samo da zanemaruje sadašnje žrtve, nego i stvara kulturu u kojoj svaka buduća katastrofa postaje legitimna


Slučaj u kome se patrijarh Porfirije (na slici) suočava sa mogućnošću da protiv njega bude pokrenut postupak zbog mobinga – koji je u krajnjoj suprotnosti sa hrišćanskim vrednostima – ostavio je gorak utisak u delu javnosti u Srbiji, najpre među onima koji, ruku na srce, naivno veruju da se takve stvari u Crkvi ne događaju. Međutim, poznavaoci crkvenih prilika odavno znaju da su slučajevi mobinga nad sveštenicima koji izađu u javnost nažalost samo vrh ogromnog ledenog brega o kojem se malo govori


U kojoj meri su istinite informacije da se Vojska Srbije ozbiljno “bilduje” oružjem? Čemu služi jačanje oružanih kapaciteta i, samim tim, kakve se poruke šalju za unutrašnju upotrebu, a kakve su poruke namenjene okruženju? Da li vojna saradnja Zagreba, Tirane i Prištine zaista plaši režim i Vučića ili je sve to predstava koja hrani sujetu jednog čoveka? Zašto se u ovom tenutku preko prorežimskih medija tendenciozno plasira vojna “moć”, kakva je korelacija ovog propagandnog paketa sa izborima, a kakva je u širem kontekstu geopolitičkih prilika? Na ova pitanja odgovaraju Vojkan Kostić, Petar Bošković i Boško Jakšić
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve