

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati




Novi broj časopisa “Sajens” (Science) kao udarni donosi tekst o tome može li veštačka inteligencija da navede čoveka da se predomisli ako sa njim sedne da porazgovara… hm, ljudski. Grupa naučnika, psihologa, sa bostonskog MIT-a napravila je istraživanje koje pokazuje kako je čak petina ljudi spremna da promeni svoje čvrste stavove posle komunikacije sa čet botom. I da u takvom raspoloženju ostaju najmanje dva meseca


Reč je o istraživanju na relativno velikom uzorku od 2190 Amerikanaca koji su istraživačima poverili teorije zavere u koje veruju. Većinom su bile u potpunoj suprotnosti sa važećom naukom i verovanjima, ali bilo je i istinitih.
U objavljenom tekstu istraživači kažu da teorije zavere često opstaju uprkos suprotnim dokazima, što ih čini otpornim na racionalne argumente. Kažu, smatra se da su psihološki faktori poput osećaja kontrole i sigurnosti osnovni razlozi što ljudi veruju u teorije zavere. Zbog toga su pokušaji ubeđivanja u suprotno obično neefikasni.
Ovo istraživanje je testiralo da li personalizovani razgovori sa VI, koja odgovara na specifične tvrdnje i dokaze koje zastupa vernik teorije zavere, mogu da ga pokolebaju. Koristeći model ChatGPT-4, učesnici su prvo izneli teoriju zavere u koju veruju, a zatim su ušli u razgovor sa VI, koja je imala zadatak da opovrgne te tvrdnje. Razgovori su prilagođeni svakom od učesnika ponaosob i trajali su oko osam minuta, podeljeni u tri runde, tokom kojih je VI reagovala na specifične dokaze koje su učesnici izneli.
Rezultati su pokazali da su učesnici koji su “razgovarali” sa VI znatno smanjili svoje verovanje u teorije zavere, za prosečno 21,43 odsto, dok je u kontrolnoj grupi koja nije diskutovala o teorijama zavere smanjenje bilo neznatno. Oko 27,4 odsto učesnika postalo je nesigurno u svoje verovanje posle razgovora, u poređenju sa samo 2,4 odsto u kontrolnoj grupi. Kontrolna grupa je sa botom razgovarala o nekim neutralnim temama nevezanim za teorije zavere.
Interesantno je da oni koji su izneli teorije zavere koje su utemeljene u nauci i stvarnosti nisu ni za jotu promenili svoje stavove. To sugeriše da, iako je VI efikasna u opovrgavanju neosnovanih teorija zavere, može imati slabiji (neznatan) uticaj kada se suoči sa teorijama koje se baziraju na činjenicama i stvarnim događajima.
Zaključak je da ljudi koji veruju u teorije zavere mogu biti razuvereni ako im se pristupi na pravi način, a to znači da je sistem najpre proučio njihove profile i internet navike pa je, shodno tome, usmeravao razgovor.
Ako neko, slučajno, pomisli kako je jedna petina malo, neka ima na umu da su izborne margine uglavnom višestruko manje. Isto važi i u ostalom marketing; preoteti dvadeset odsto lojalnih korisnika konkurencije ogroman je uspeh, a za to je dovoljna dobro trenirana veštačka inteligencija nahranjena ličnim podacima onoga na koga se vrši uticaj. Sve što joj je potrebno je da tog korisnika “navuče” na razgovor. Svesno ili nesvesno. Verovatnije nesvesno.


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve