
Novi broj „Vremena“
Rat oko KK Partizan: Između režima i navijača
Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan
Pretpostavku "Vremena" od 22. januara potvrdila optužnica: u šenluku 13. januara Boris Banković je ubijen iz pištolja koji je pripadao Dragomiru Glamočaninu – radniku MUP-a
Dva meseca nakon smrti Borisa Bankovića (36), Bulevar Avnoja 133 u Novom Beogradu, nastradalog u svom stanu dok je gledao TV program za proteklu srpsku Novu godinu između 13. i 14. januara, kad ga je u slepoočnicu pogodio i ubio nasumice ispaljen hitac tokom šenlučenja okolnih stanara, Okružno javno tužilaštvo u Beogradu podiglo je optužnicu protiv Dragomira Glamočanina (48), Omladinskih brigada br. 6. Optužnica ga tereti za krivično delo izazivanja opšte opasnosti. Takvih je opasnosti, inače, u Novom Beogradu oduvek bilo na pretek prilikom masovnih veselja, često i bez pokrića, kad se svuda puca ko da je pred glavu. Banković se u takvim okolnostima uvek plašio od zalutalih hitaca, upozoravao ukućane da spuste roletne i sklone se od prozora. Te noći roletne su bile spuštene, prozori zatvoreni, ali Banković fotelju u kojoj je sedeo nije postavio u mrtvi ugao prema prozorima. Hitac je probio roletne, dvostruko okno i smrtno ga pogodio.
Policija je veoma brzo utvrdila odakle je pucano: sa zajedničke terase u ulici Omladinskih brigada 6 i 8. U saopštenju SUP-a Beograd rečeno je da su Dragomir Glamočanin i Milan Mićović, inače susedi, naizmenično pucali iz Glamočaninovog pištolja. Bila je veoma indikativna činjenica da je u policijskom saopštenju, kako je „Vreme“ pisalo 22. januara, „bio izbegnut detalj da li Glamočanin ima oružni list, odnosno dozvolu za posedovanje oružja, gde radi, čime se bavi, što je uobičajeno kada je reč o ‘običnim’ ljudima. Izbegavanje tih podataka koristi se uglavnom u slučajevima brljotina policajaca ili vojnih lica, bilo aktivnih ili penzionisanih“.
Optužnica je, međutim, razrešila nedoumice i potvrdila predviđanja objavljena u „Vremenu“: Dragomir Glamočanin je radnik Republičkog MUP-a i prilikom šenlučenja je bio pijan. Još jedan detalj iz policijskog saopštenja bio je indikativan. Reč je o „naizmeničnom pucanju“ što pojednostavljeno navodi na zaključak da bi i Glamočanin i Mićović mogli biti oslobođeni ukoliko se precizno ne utvrdi ko je od njih ispalio smrtonosni hitac. Međutim, prema nalazu sprovedene istrage i kvalifikacije tužioca, Glamočanin je okrivljen za izazivanje opšte opasnosti, ali je na sudu da odluči za koje delo će mu se suditi. Već u startu bilo je izvesno da Glamočanin i Mićović ne mogu zajedno da odgovaraju, budući da u krivičnom zakonu nema solidarne odgovornosti. Neki pravnici su tvrdili da je reč o ubistvu iz nehata. „Ni govora, čak i da se zna ko je od njih dvojice ispalio ubistveni metak. Smrt Borisa Bankovića ne može se pripisati ni Glamočaninu ni Mićoviću ukoliko se tačno ne utvrdi ko je od njih uputio hitac i usmrtio Bankovića“, rekao je još pre početka istrage nekadašnji sudija Okružnog suda u Beogradu a sada advokat Milan Bajazit.
Kako sprečiti besomučna šenlučenja po pravilu pijanih ili pripitih vlasnika oružja? Isključivo doslednim sprovođenjem Krivičnog zakona prema svima koji to čine. Pokazalo se da apeli protiv zloupotrebe oružja ne pomažu. Valja primeniti iste aršine i za policajce, kriminalce i sve ostale povlašćene i nepovlašćene građane.
Pre nekoliko godina policajac je na putu Beograd–Smederevo kod Vinče zaustavio putnički automobil radi kontrole. Istovremeno je pokušao da zaustavi i drugi putnički automobil koji je prolazio. Međutim, ili vozač nije hteo da stane ili nije primetio da ga policajac zaustavlja. Čim je prošao, policajac je ispalio hitac iz pištolja u odlazeći automobil, pogodio putnika na zadnjem sedištu u glavu i na mestu ga ubio. Disciplinska komisija MUP-a našla je da je policajac postupio po pravilu službe i oslobodila ga odgovornosti. Međutim, državni tužilac ga je optužio i izveo pred sudiju Okružnog suda u Beogradu. Na kraju suđenja policajac u uniformi, sa sve motorolom za pojasom, ustao je da čuje presudu: sedam i po godina zatvora. A bio je ubeđen da će biti oslobođen. Nije došao sebi ni kada su mu odmah pri izricanju presude prišli stražari i natakli lisice na ruke. Nije poznato da li je disciplinska komisija policije preinačila svoju odluku.
J. D.

Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan

Najmoćniji čovek u državi, Aleksandar Vučić, potpuno je nemoćan pred Dijanom Hrkom, ožalošćenom ženom čija je pojava još ogolila čemu služi Ćacilend. To je naslovna tema novog „Vremena“

Odluka Dijane Hrke da stupi u štrajk glađu mora se posmatrati u dva konteksta, ljudskom i političkom. Sa ljudske strane, apsolutno svako ko stoji uz nju želi da prekine štrajk glađu i da sačuva zdravlje. Sa političke strane, njen potez je nešto na šta Aleksandar Vučić nema odgovor

Na početku je propagandno-bezbednosni kamp u Pionirskom parku bio mesto “studenata koji žele da uče”, a sada ga Vučić naziva “ostrvom slobode”. Ispada da vlast kreće u oslobađanje države. Od koga? Pa valjda od studenata i građana, nikog drugog

Veliki režimski poraz je i to što su građani, zajedno sa studentima, politički sazreli – bar ogromna većina njih. To se videlo se u Novom Sadu, čulo iz izjava građana i studenata. Sve je manje onih nestrpljivih koji očekuju da se nešto može tokom jedne noći ili jednog dana promeniti. Cilj je blizu, ali valja do njega još tabanati, sve sa ranjenim nogama. Oni studenti koji su sa od žuljeva krvavim čarapama umarširali u Novi Sad simbolički su pokazali da odlučnost postoji i da ih ništa ne može zaustaviti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve