Građanske inicijative su protiv odluke da se zelena površina pretvori u urbani prostor, struka nije. Šta će biti na kraju
Grad Beograd namerava da na Mitićevoj rupi, poznatom toponimu Beograda, sadašnju zelenu površinu pretvori u stambeno-komercijalni prostor. Urbanisti smatraju da bi to bilo u redu, a javnost da ne bi. Čim je prošle nedelje predstavljen nacrt Plana detaljne regulacije na javni uvid, građanske organizacije pokrenule su peticiju protiv gradnje na Mitićevoj rupi. Istovremeno, urbanisti podsećaju da je taj prostor oduvek bio građevinsko zemljište predviđeno za izgradnju urbanog jezgra, odnosno, da je sadašnje zelenilo oduvek bilo privremeno rešenje. I jedni i drugi navode argumente koji mogu da deluju podjednako uverljivo.
OSNOVNE INFORMACIJE
Mitićeva rupa se nalazi na Slaviji između ulica Kralja Milana, Beogradske, Njegoševe i Svetozara Markovića. Plan detaljne regulacije (PDR) Mitićeve rupe izradio je Urbanistički zavod Beograda inicijativom Direkcije za građevinsko zemljište Grada Beograda, a potpisuju ga odgovorni urbanisti Jelena Đerić i Jadranka Živković. Osnova njihovog planskog dokumenta je pobedničko rešenje Tamare Petrović i Miloša Komlenića na anketnom arhitektonsko-urbanističkom konkursu za područje Trga Slavija i okolnih blokova iz 2005. godine. PDR-om je obuhvaćen blok 10 između ulica Beogradske, Kralja Milana, Kralja Milutina i Njegoševe na površini oko 10.456 kvadratnih metara, dok se blok 11 koji takođe pripada planskoj celini Mitićeve rupe, neće menjati. Po ivici bloka 10, duž ulice Kralja Milutina, nalaze se zgrade, a najveći deo bloka zauzima javna zelena površina, park „Mitićeva rupa“ u kome su osim drveća i žbunja, i dva dečja igrališta.
Autori PDR-a predvideli su u bloku 10 kombinaciju stanovanja, poslovanja i komercijalno-poslovne namene sa kulturnim sadržajima – (medijateke, čitaonice, multifunkcionalne sale, galerije, knjižare, prodavnice muzičkih instrumenata…) i pratećim uslužnim sadržajima (kafeima, restoranima…). Postojeći objekti u ulici Kralja Milutina se neće dirati. Novi objekti su planirani duž Beogradske i Kralja Milana ulice, maksimalna spratnost bi bila osam spratova, i duž Njegoševe, maksimalne spratnosti do pet spratova. Pešački koridori bi povezivali ulice Njegoševu i Kralja Milana. U sredini bloka predviđeno je zelenilo. Broj stanova će se sa sadašnjih 247 popeti na 323, broj stanovnika uvećati sa 715 na 936, a zaposlenih sa 550 na 766.
Ovim Planom detaljne regulacije predviđeno je obavezno raspisivanje javnog međunarodnog arhitektonskog konkursa za idejno rešenje i arhitektonsko oblikovanje novoplanirane izgradnje, što nije uobičajeni postupak. Takođe, urbanisti su, imajući u vidu značaj lokacije, u izradu PDR-a uključili i građane, a kako je medijima izjavila Vesna Tahov, direktorka Urbanističkog zavoda, njihove sugestije su „uvažili i kroz dalju razradu plana, i definisali preciznije kroz pravila uređenja i građenja“, što takođe nije uobičajeni postupak prilikom planiranja izgleda grada.
Novi vlasnici
Jedan od argumenata onih koji se zalažu za park, odnosi se na pitanje vlasništva. Podsećaju da je to i bio razlog zašto Grad nije do sad uređivao Mitićevu rupu.
Kompanija Sebre M.R.S. d.o.o, članica Sebre Grupacije iz Češke Republike, postala je vlasnik Mitićeve rupe kupovinom zemljišta od privatnih vlasnika. Konkretno, Sebre M.R.S. je postao vlasnik 2248,5 kvadratna metra što predstavlja 34,21 odsto ukupne površine parcele. Ova kompanija je do sada realizovala niz projekata u svetu, a u Češkoj su 2018. i 2019. godine dobili nagradu „Zgrada godine“. Za projekat DRN bili su nominovani za nagradu „Mis van de Roe“, što je svojevrsni gran pri globalne arhitekture. Ta zgrada je realizovana u najstrožem centru Praga, pod zaštitom je Uneskoa. Njen autor je Stanislav Fiale, češki arhitekta svetske reputacije koji potpisuje sve projekte Sebre.
ZA I PROTIV
Odmah po objavljivanju PDR-a na javni uvid, inicijativa Ne davimo Beograd pokrenula je peticiju „Za park na Slaviji“ s namerom da ospori i zaustavi gradnju komercijalno-stambenog kompleksa. „Svedoci smo velikog pritiska investitora na sve zelene površine u gradu. Gradska vlast trebalo bi da zaštiti javni interes i spreči uništavanje zelenila i javnih dobara. Sugrađanima koji žive u ovom delu grada je park neophodan, ali on nije važan samo onima koji žive u neposrednoj blizini, već svima“, navodi se u saopštenju peticije, uz objašnjenje da je grad već previše zagađen, pa bi umanjivanje broja parkovskih površina bio zločin. Do utorka, peticiju je potpisalo oko 8000 građana.
Glavni argument inicijative Ne davimo Beograd je da ako Grad uvaži Planski dokument Urbanističkog zavoda, na opštini Vračar kojoj pripada Mitićeva rupa, neće biti zelenih površina. Istini za volju, to nije tačno. Naime, park Manjež je udaljen od Mitićeve rupe 180 metara, Tašmajdan – 500 metara, Karađorđev park – 630 metara, a na kilometar daljine je i četvrti park na Vračaru, Čuburski.
„Kao građanin, nisam protiv inicijative Ne davimo Beograd, shvatam njihovu potrebu i želju da se odupru pogrešnim potezima Grada, i podržavam njihovu akciju da spreče uništavanje Kalemegdanske tvrđave i Makiša, i protiv svega onoga što se događa na Beogradu na vodi“, ističe za „Vreme“ Đorđe Bobić, bivši gradski arhitekta. „Ja sam protiv svih tih nerazumnih poteza i narušavanja gradskih vrednosti, i u tom smislu su građanske inicijative dobrodošle. Ali to ne znači da se sad treba buniti pobune radi, da bi se videlo da si protiv vlasti. Kao urbanista, moram da kažem da Mitićeva rupa nikad nije bila mesto za zelenu površinu. Konsultovao sam se i sa kolegama, i oni kažu isto što i ja. Ja sam protiv seče drveća, ali postoje mesta u ovom gradu koja nisu za tu namenu. Pritom, nije tačno da PDR ukida zelenilo a da će gradnja biti preterana. Plan predviđa spratnost u skladu sa okolnim objektima, predviđa jedan standardni gradski blok.“ Đorđe Bobić kaže da je zbog nastalog nesaglasja između struke i javnosti aktuelna priča o Mitićevoj rupi veoma interesantna, i nada se da će „krajnje rešenje biti pametno, i pre svega, da će ga biti“.
Naime, smatra se da je područje Slavije, pa dakle i Mitićeva rupa, neprikosnoveno po broju arhitektonskih i urbanističkih konkursa. Obilje ideja nije dovelo do adekvatne realizacije, već samo do parcijalne izgradnje pojedinačnih objekata. Počelo je 1980. godine, usvajanjem Detaljno urbanističkog plana područja Slavija autora Aleksandra Đorđevića i Milutina Glavičkog, po kome je zadržana istorijska kružna matrica, ispod nje je planirana metro stanica, ulica Kralja Milana je trebalo da bude pešačka zona sa javnim saobraćajem, a predviđeno je i udvajanje blokova kako bi se postigla veća kompaktnost okružja Trga. Ovaj Detaljno urbanistički plan bio je povod raspisivanja šest urbanističko-arhitektonskih konkursa, od kojih je samo onaj iz 1982. doživeo realizaciju – izgradnju zgrade Narodne banke 2006. godine, na osnovu prvonagrađenog rada Gruja Golijanina. Na osnovu konkursa iz 1993. godine za arhitektonsko-urbanističko rešenje poslovnog centra „Slavija“ i prvonagrađenog rada Slobodana Miće Rajevića, do danas je realizovan samo u fragmentima.
foto: marija janković / za uvećanu sliku desni klik pa »view image«JEDNA OD MALOBROJNIH VRAČARSKIH ZELENIH OAZA: „Mitićeva rupa“ danas
NEREALIZOVANO
Nakon usvajanja Generalnog plana Beograda 2021 iz 2003. godine, raspisan je konkurs za postavljanje spomen-obeležja ustanicima Prvog srpskog ustanka. Pobedničko rešenje (Dejan Milanović, Milorad Milanović, Svetlana Batarilo i Gordana Šišović) predvideo ga je na mestu biste Dimitrija Tucovića, u vidu cilindrične građevine od stakla iste visine kao i hotel „Slavija“, sa panoramskim liftom do vidikovca na vrhu. Unutrašnjost spomenika je trebalo da bude ispisana stihovima Himne slobode. Od nagrađenog rešenja se odustalo zato što je javnost loše primila ideju.
Na osnovu narednog Konkursa za urbanističko-arhitektonsko rešenje područja Trga Slavija i okolnih blokova raspisanog 2005, raspisana su četiri PDR-a , a ovaj o kome se sada spore struka i javnost je najnoviji.
Tokom 2012. godine Grad raspisuje Konkurs za idejno urbanističko-arhitektonsko rešenje uređenja neposredne zone Trga Slavija sa fontanom, sa ciljem da se „dobiju rešenja koja unapređuju zapušteno i neizgrađeno postojeće stanje Trga Slavija dizajniranjem postojeće morfologije sa težištem na fontani u centralnom prostoru trga, budući da će ovaj prostor još dugo biti važan saobraćajni čvor čije značajnije izmene u skorijoj budućnosti nisu moguće s obzirom da će konačno uređenje trga Slavija doći sa realizacijom metroa“. Dodeljene su četiri jednakovredne druge nagrade, i grupa tih autora je 2013. godine uradila Idejno rešenje uređenja Trga Slavija i podzemnih pešačkih prolaza. Njihovim planskim rešenjem zbog više razloga nisu planirani podzemni pešački prolazi, pa i zbog rasprostranjenog komentara u javnosti da se pešaci „guraju pod zemlju“. Recimo još i da su od 2002. do danas izgrađena svega dva objekta: TPC Slavija („Futura“) i hotel „Hilton“.
Ne treba zaboraviti i da je realizovana rekonstrukcija i uređenje Trga Slavija, ono sa muzičkom fontanom.
Mitićeva rupa je od kraja Drugog svetskog rata do početka osamdesetih u bukvalnom smislu bila rupa – trag temelja za robnu kuću čuvenog trgovca Vlade Mitića, a onda ju je gradska vlast uredila kao park sa sunčanim satom. Nakon desetak godina to je porušeno zbog gradnje Dafiment banke, ali je od svega postavljen samo kamen temeljac iza koga je opet ostala samo rupa. Godine 2003. taj prostor je pretvoren u sadašnju zelenu površnu. Čeka se nastavak.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Uprkos dva susreta najviših srpskih zvaničnika sa američkim državnim sekretarom Markom Rubiom – ministra spoljnih poslova Marka Đurića početkom avgusta u Stejt departmentu, a potom i predsednika Vučića tokom godišnjeg zasedanja Generalne skupštine Ujedinjenih nacija u Njujorku – i najave pokretanja strateškog dijaloga dveju zemalja do kraja godine, sve je nekako, što bi se narodski reklo “na dođem ti”, uz goruće požare koje treba gasiti kao što su ogromne carine na našu robu ili stupanje na snagu sankcija NIS-u
Kako je pukla Vučićeva politika vrdanja II: Srbija i Nemačka
Kancelar Fridrih Merc nije posebno zainteresovan za Balkan – samo da se ne puca. Vučić zato još neko vreme može da figurira kao “faktor stabilnosti”, mada su prošla medena vremena kad je bio najbolji đak Angele Merkel
Cena i posledice politike vrdanja III: Srbija i Turska
Predsednik Srbije se našao u dvostrukoj klopci. Ako zaoštri odnos prema Erdoganu, rizikuje pad turskih investicija, gubitak radnih mesta, te dodatno i dublje približavanje Prištine Ankari. Ako prećuti i traži “razgovor među prijateljima”, šalje poruku nemoći biračkom telu za koje je Kosovo crvena linija, osetljiva tema i dokaz državne snage
Intervju: Vasko Kelić, Centar za ekonomska istraživanja Instituta društvenih nauka
“Jedino rešenje za energetsku stabilnost Srbije – u kontekstu američkih sankcija Naftnoj industriji Srbije – jeste nacionalizacija ove kompanije ili prinudno preuzimanje upravljanja nad njom. Vučićeva vlast to izbegava i na taj način podređuje interese građana Srbije – Rusiji. Inače, naša zemlja ima najskuplje naftne derivate u regionu zbog izrazito monopolskog položaja Nisa na tržištu, a posledice sankcija će najverovatnije biti dodatna poskupljenja “, akcenti su iz razgovora sa Vaskom Kelićem, istraživačem u Centru za ekonomska istraživanja Instituta društvenih nauka i odbornikom Zeleno-levog fronta u beogradskoj opštini Stari Grad
Režimu je potrebna Evropska unija. Kako joj objasniti zašto se studenti bune i zašto to traje toliko dugo, a izbeći pitanja o stvarnim zahtevima protesta? Tako što će spinovati da su protesti dirigovani spolja – a ima li korisnijeg dirigenta od Kremlja? U pokušaje delegitimizacije protesta tvrdnjama da su rezultat “ruskog malignog uticaja” uključio se i deo opozicije. Oni bi da ubede Brisel kako su oni jedina alternativna režimu u Srbiji
Svetislav Bule Goncić, koji podržava SNS i Vučića, solidarisao se sa zaposlenima Narodnog pozorišta koji traže smenu Dragoslava Bokana, uprave, i ministra kulture Nikole Selakovića
Od pouzdanog stabilokrate, Aleksandar Vučić je postao najveća pretnja stabilnosti u vlastitoj zemlji i time, čitavom regionu. Sada mu je to i Ursula rekla
Predsednikova savetnica za medija Suzana Vasiljević je kao novinarka „izmislila rat“ kako bi se što duže brčkala u moru u Crnoj Gori. Zato sada, kada je na drugoj strani, ima rešenje za sve one koji mora izmišljaju kao što je to ona činila
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!