
Novi broj „Vremena“
Pouke Đinđićevog mandata: Ne cmizdrite nego delajte
Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“
NEOPHODNO JE RAZMIŠLJATI O NOVIM, SAVRŠENIJIM PROIZVODIMA: Radionica Fondacije „Fridrih Ebert“ / foto: „Vreme“
U Beogradu je 4. i 5. novembra održana radionica na kojoj su predstavnici iz Centralne Evrope preneli svoja dobra i loša tranziciona iskustva kolegama sa Zapadnog Balkana
Svetska ekonomska kriza, i snažna recesija u koju su zapale razvijene zemlje Zapada, pokazala je koliko su tržišta nesavršena, a zemlje Centralne Evrope zavisne od stranih investitora na kojima su bazirale svoj izvoz i ekonomski razvoj. U organizaciji Fondacije „Fridrih Ebert“, u Beogradu je 4. i 5. novembra organizovana radionica u kojoj su učestvovali ekonomski stručnjaci i sociolozi iz Centralne Evrope i Zapadnog Balkana. Iako je cilj bio da predstavnici zemalja koje su već više od decenije članice Evropske unije prenesu svoja pozitivna iskustva balkanskim državama, ispostavilo se da su svi veoma zabrinuti za dalji razvoj domaćih ekonomija.
Inicijalni uslovi su bili različiti, ali sve države EU su 2009. zabeležile pad izvoza od oko 20 odsto, što je dovelo do smanjenja BDP-a i deficita državnih budžeta. Kriza je pokazala da nijedan ekonomski model nije održiv na duge staze. U Sloveniji se zatvoreni ekonomski model pokazao kao nedovoljno uspešan, Mađarska je industrijom tesno povezana sa Nemačkom, a Slovačka sa auto-industrijom i tri velika proizvođača. Kao najveći problemi koji su zajednički svim državama koje prelaze tranzicioni put od planske ka tržišnoj ekonomiji, izdvajaju se: slab preduzetnički duh, nedovoljna regionalna povezanost malih i srednjih preduzeća i nedostatak vizije koji su to poslovi budućnosti koje treba razvijati kako bi održali konkurentnost i u XXI veku. Kako je napomenuo Andraš Inotai sa Instituta za svetsku ekonomiju u Budimpešti, i pored objektivnih problema koje treba rešavati, politička pitanja se stavljaju ispred ekonomskih, pa postoji opasnost da za dve decenije na Zapadnom Balkanu imamo jednu „veliku kantu đubreta“. Kako je rast BDP-a uvek povezan sa izvozom, sve države sveta sada razmišljaju o modelima koji bi pospešili konkurentnost na svetskom tržištu i ubrzali oporavak privrede. To neće biti nimalo lako bez značajnih inovacija jer mnogoljudne azijske zemlje beleže veliki izvozni rast i nude sve konkurentniju robu. O novim i savršenijim proizvodima neophodno je razmišljati, jer već 50 odsto kineskog izvoza čine visoke tehnologije, a ne samo jeftini proizvodi.
Ekonomski stručnjaci se sada pitaju koliko je rizičan takav odnos snaga i disbalans u svetskoj trgovini, jer Kina postaje glavni dobavljač Nemačke. Problem za izvoz zemalja Zapadnog Balkana je i to što je samo oko 30 odsto stranih investicija išlo u proizvodnu industriju (dok su u Centralnoj Evropi uglavnom investirali u proizvodnju). Isto tako, na našim prostorima, multinacionalne kompanije su uglavnom privatizovale telekomunikacije, energetski sektor, trgovinu i građevinsku industriju. Takođe, kako je podsetio dekan Fakulteta za ekonomiju, finansije i administraciju (FEFA) Mihailo Crnobrnja, mali broj stranih kompanija svoju proizvodnju bazira na izvozu. Samo Ball Packiging 95 odsto proizvodnje izvozi, a US Steel jeste najveći izvoznik u Srbiji, ali i najveći uvoznik sirovina. Veliki broj kompanija je orijentisan samo na domaće tržište, a dobar primer su kompanije pivske industrije. Tako Carlsberg samo pet odsto proizvodnje izvozi i to u Republiku Srpsku. On je kazao i da su najveći domaći privrednici (kao i u Hrvatskoj) uglavnom svoje imperije izgradili na trgovini. Preduzetnici koji bi nešto i investirali u proizvodnju imaju problema jer su u velikim dugovima koje moraju da vraćaju po višoj ceni zbog pada vrednosti dinara.
Ana Trbović sa FEFA je ukazala da postoji velika nesrazmera između tržišta rada i profesija za koje se mladi najviše obrazuju. Taj problem, kako su govornici iz okruženja potvrdili, postoji i u državama Centralne Evrope, jer je velika potreba za tehničko-tehnološkim profesijama za koje se mladi sve ređe opredeljuju.
Svi su se složili da je osim za Hrvatsku, Evropska unija još utopija i daleko za zemlje Zapadnog Balkana. Do tada bi bilo najkorisnije raditi na unapređenju trgovine u CEFTA regionu, jačanju domaćeg tržišta, uslova za rad malih i srednjih preduzeća, reformama institucija, implementaciji usvojenih zakona i korišćenju vizne liberalizacije u cilju uspostavljanja poslovnih kontakata i profesionalnog usavršavanja.

Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“

Stiže delegacija Evropskog parlamenta ili, što bi vlast rekla, „piculići i ustaše“. Čemu njihov izlet služi ako se o stanju u Srbiji sve zna?

Kakva su bila očekivanja građana 2001. i kakva mogu biti 2026? Šta spaja ondašnju političku realnost sa današnjom? Zbog čega su organizovani kriminal i sistemska korupcija i dalje među najvećim problemima Srbije? Šta je najvažnija politička zaostavština prvog demokratski izabranog premijera? Koliko na njegovom primeru može naučiti vlada koja dolazi posle naprednjaka

Nije Đinđić sam mogao da transformiše Srbiju. Rečenica koja kaže “s njim bi bilo drugačije, a sada je sve gotovo” jednostavno je defetistička. Ako toliko poštujete Zoranovo delo, uradite ono što bi on uradio – borite se sada, verujte u sebe i nemojte da posrnete i odustanete

Prošle godine je delovalo da bi neki delovi tužilaštva i pravosuđa mogli da se probude baš kao što su studenti tražili na početku svoje pobune. Režim nije sedeo skrštenih ruku i sada želi da ih sve koji su “digli glavu” eliminiše na “zakonit način”, ali i da spreči da se naprednjački velikaši pojave pred sudom
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve