O jednom priručniku za učenike i nastavnike i o nekim zatočenicima logora Dahau
SPORNE ODREDNICE: Dožić…
Nedavno je autoru ovog osvrta došla u ruke knjiga Nebojše Jovanovića, pod naslovom Leksikon1000ličnostiuudžbenicimaistorije i podnaslovom „Priručnik za učenike i nastavnike osnovnih i srednjih škola“, u izdanju novosadskog Planetarijuma 2004. Zainteresovan njenom koncepcijom, sadržajem i činjenicom da ima čak osam renomiranih recenzenata, kupio je knjigu, uveren da će na nju moći da se osloni kad god mu bude zatrebala kratka, ali dobra, tj. pouzdana, informacija o bilo kojoj od poznatih istorijskih ličnosti. U takvom uverenju prelistavao je ovaj leksikon sve dok nije naišao na odrednice o dve istaknute ličnosti Srpske pravoslavne crkve iz XX veka – o episkopu i, odnedavno, svetitelju ove crkve dr Nikolaju Velimiroviću (1880–1956) i o patrijarhu Gavrilu Dožiću (1881–1950 ). U njima je naišao na nekoliko krupnih grešaka, koje se u ovako ozbiljno urađenoj knjizi ne bi smele pojaviti.
…i Velimirović
Autor netačno navodi datum konfiniranja episkopa Nikolaja u manastiru Vojlovici – 3. decembar 1942. godine (umesto 16. decembar iste godine).
Pišući, zatim, o sudbini episkopa Nikolaja posle napuštanja tog manastira, autor leksikona navodi, na jednom mestu, kratak citat iz pera jednog od najpoznatijih biografa ovog episkopa, protođakona Srpske pravoslavne crkve Ljubomira Rankovića:
„Septembra 1944, zajedno sa patrijarhom Gavrilom, sproveden je u zloglasni koncentracioni logor Dahau, u Nemačkoj. Tako su njih dvojica bili jedina dva crkvena velikodostojnika u Evropi, koji su bili zatočeni od fašista i koji su prošli pakao logora Dahau. Tek 8. maja 1945. oslobodili su ih Amerikanci iz 36. divizije.“
Ove tri, naizgled poznate i nesporne rečenice prosto vrve od neistina, od kojih nijedna nije bezazlena i beznačajna, a jedna od njih se može nazvati i glupošću koja ne priliči bilo kom boljem poznavaocu svetske istorije XX veka.
Prva velika neistina sastoji se u netačnom navođenju trajanja zatočeništva episkopa Nikolaja i patrijarha Gavrila u koncentracionom logoru Dahau. Iz gorenavedene formulacije moglo bi se zaključiti da je to zatočeništvo trajalo od septembra 1944. do maja 1945, što, jednostavno, nije tačno. Bez ulaženja u šire dokazivanje ove tvrdnje, ovde je dovoljno podsetiti na nespornu činjenicu da je koncentracioni logor Dahau oslobođen 29. aprila 1945. i na takođe nespornu činjenicu da su ovi velikodostojnici srpske crkve bili izvedeni iz tog logora daleko pre njegovog oslobođenja.
Još veću, ili veće greške učinio je autor ovog citata, a sa njim i autor leksikona, tvrdnjom da su patrijarh Gavrilo i episkop Nikolaj bili „jedina dva crkvena velikodostojnika u Evropi, koji su bili zatočeni od fašista i koji su prošli pakao logora Dahau.“ Niko, naravno, ne osporava pravo ni ovom ni drugim autorima da se služe bilo čijim citatima, ali se mora reći da je autorovo opredeljenje baš za ovaj citat više nego obična greška i povođenje za tuđim stavovima.
Prvo, zato što je to jedna vrlo loše sročena rečenica iz koje se ne može lako razabrati da li sadrži samo jednu ili pak dve tvrdnje. Prva od njih bi se mogla sastojati u tome da su patrijarh Gavrilo i episkop Nikolaj bili jedini evropski crkveni velikodostojnici koji su bili zatočeni od strane fašista, a druga, da su jedino oni od svih tih velikodostojnika „prošli kroz pakao logora Daha“. No, bilo kako da se čita i razume ova rečenica, ona nema veze sa istorijskom istinom. Naprotiv. Uvođenje pomenutog citata kao nečega što treba da „ojača“ biografije pomenutih ličnosti ili da samo osveži suvoparan leksikografski rečnik, pokazalo se kao potez koji ne može da služi na čast ni autoru ovog leksikona ni recenzentu zaduženom za ovu odrednicu, odnosno za ovaj deo istorije.
Ponovno objavljivanje i potvrđivanje ovog citata pokreće pitanje kako je bilo ko ko iole bolje poznaje istoriju fašizma i nacizma i istoriju Drugog svetskog rata mogao da poveruje u tvrdnju da su patrijarh Gavrilo i episkop Nikolaj zaista bili „jedina dva crkvena velikodostojnika u Evropi koji su bili zatočeni od fašista“ (???). Ako pod izrazom „fašisti“ podrazumevamo samo sledbenike Benita Musolinija i Adolfa Hitlera i njihove vojne i policijske aparate (ostavljajući po strani sledbenike Franka, Salazara, Hortija, Borisa, Pavelića i druge njima slične), onda jedna ovakva tvrdnja pada već na primeru sudbine srpske crkve u Drugom svetskom ratu. Zar autor citata i autor ovog leksikona zaista ne znaju da su sem patrijarha Gavrila i episkopa Nikolaja „od fašista“ bili zatočeni i mnogi drugi velikodostojnici ove crkve (čak i da o hapšenjima, mučenjima i svirepom ubijanju episkopa i drugih velikodostojnika SPC-a u nekadašnjoj ustaškoj „Nezavisnoj državi Hrvatskoj“ opet ne govorimo)? S druge strane, ta tvrdnja ne odgovra istini ni kada se pogleda sudbina mnogih velikodostojnika drugih crkava u Evropi između 1935. i 1945. Pa samo su nacisti pohapsili i zatočili nekoliko stotina crkvenih velikodostojnika, najpre iz same Nemačke, a zatim iz Austrije, Čehoslovačke, Poljske…
Ako pak autor i poklonici ovog citata smatraju da je on kompletan tek uz dodatak da su patrijarh Gavrilo i episkop Nikolaj bili jedini evropski crkveni velikodostojnici koji su „prošli kroz pakao logora Dahau“, ni tada se stvar bitno ne menja. Jer, i ta je tvrdnja potpuno neistinita. To što se kod nas neuobičajeno malo zna o koncentracionom logoru Dahau nikome ne daje za pravo da o njemu izriče proizvoljne i neistinite tvrdnje, ma koliko mu to, iz nekih razloga, odgovaralo. Jer, kad je već reč o sveštenicima koji su bili zatočeni u Dahauu, ovde treba podsetiti na podatak da je njih bilo čak oko 3000. (Samo poljskih katoličkih sveštenika je bilo preko 1800.) Među njima je bilo registrovano više od 100 funkcionera različitih verskih zajednica koji bi mogli da budu nazvani crkvenim velikodostojnicima. A to, naravno, znači da patrijarh Gavrilo i episkop Nikolaj nisu bili „jedina dva crkvena velikostojnika… koji su prošli pakao logora Dahau“. Štaviše, činjenice govore da su mnogi crkveni velikodostojnici drugih nacija bili mnogo duže zatočenici ovog logora i da su imali lošiji tretman i težu sudbinu od velikodostojnika srpske crkve.
Objavljivanje ovog višestruko spornog citata u Leksikonu1000ličnosti… otvara, inače, jedno važno i teško pitanje koje naša istoriografija i publicistika propušta da reši već punih šest decenija. To je upravo pitanje zatočeništva patrijarha Gavrila i episkopa Nikolaja u koncentracionom logoru Dahau. Iako je od njega prošlo tačno 60 godina, o njemu se ni dan-danas skoro ništa ne zna pouzdano – ni zašto je do njega došlo, ni koliko je trajalo, ni kakva je sudbina, odnosno tretman dvojice velikodostojnika bio u tom logoru.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Otkako su počeli investicioni ciklusi javnost se navukla na trošenje miliona i milijardi evra kao na normalnu pojavu. Šta znači kad se milioni izliju u mozak? Da li je 12 miliona evra prevelika suma za obrenovačku pijacu, a 17 miliona evra za ulepšavanje Kalenića gumna? Lako je prevariti lakoverne. Bagatelizacija evra i dolara posledica je aljkavog i nipodaštavajućeg odnosa prema dinaru kao nacionalnoj valuti. Zlatno doba donosi i zlatne bonuse
Triler uživo. Slučaj “Jovanjica” postao je luđi od TV serije koja se emitovala u vreme Koluvijinog hapšenja. Sudski postupci “Jovanjica Jedan” i “Dva” postali su objedinjeni. To znači da će se od sada za proizvodnju droge – marihuane i skanka – zajedno suditi osamnaestorici optuženih. Šta će Srbija pre dočekati: presudu za Jovanjicu ili legalizaciju kanabisa? S tolikim brojem optuženih, suđenje može da traje “odavde do večnosti”
Šta ako je način na koji se jedno društvo odnosi prema ubijenoj bebi Danki Ilić, zapravo način na koji se odnosi prema sebi? To onda povlači pitanje – a prema kome imamo milosti i čije dostojanstvo čuvamo ako to ne možemo da pružimo ni ubijenom detetu
Kako je moguće da je sporazume teže sprovesti nego postići? Analitički se može samo reći da je to rezultat nedovoljnog pritiska Zapada, nepostojanja političke volje zvaničnog Beograda i zvanične Prištine, ali možda je i metodologija prevaziđena. Ovakva stagnacija ne daje rezultate, tako da i nema velikih očekivanja od dijaloga koji je i Beogradu i Prištini jedan od glavnih uslova za nastavak evropskih integracija
Šta posle posle junskih izbora? Na tu temu za “Vreme” govore opozicioni stranački akteri s obe strane “modre reke”. Dakle, lider stranke “Srce” Zdravko Ponoš, predsednik Pokreta slobodnih građana Pavle Grbović, potpredsednik Narodnog pokreta Srbije Borislav Novaković i politički analitičar Dejan Bursać. Inače, “Srce” je bojkotovalo beogradske izbore, ali ne i izbore u nekim drugim lokalnim sredinama, dok su PSG i NPS delovi takozvane borbene, odnosno opozicije koja je odlučila da izađe na junske izbore
Još prošle godine je bilo upozorenja o naprednjačkim planovima da polovinu, ako ne i veći deo Futoškog parka pretvore u turističko-poslovno-ugostiteljski centar. Da li će sve biti hotel i kancelarijski prostor, kako se navodi u novom planu, ili možda i tržni centar, videćemo. Poznavaoci prilika tipuju da će tu biti svakako i tržnog centra, pa će ljudi moći da šopinguju u parku posle ljuljanja dece, ako preostane još koja ljuljaška
Pristao je da bude režimska maskota, da svakom prilikom istakne doprinos predsednika države, da mu bude pri ruci za slikanje, da mu se nađe na spiskovima podrške... I sve je bio sličniji naprednjačkim funkcionerima, da bi se nakon slabih rezultata u Nemačkoj u potpunosti pretvorio u bahatog i samoljubivog naprednjaka, koji ne podnosi kritiku, niti pomišlja na samokritiku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!