
Jezik
„Neopoziva ostavka“ – vrag u rečima
Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“
ASISTENTKINJA DIREKTORA ELEKTROPRIVREDE BEZ OBZIRA ŠTO TO RADNO MESTO NE POSTOJI U SISTEMATIZACIJI: Dragana Milošević
Nova politička elita, očigledno, bira kadrove iz krugova koji su do sada bili na margini javnog života, gde obitavaju živopisne, ali ne naročito značajne ni kompetentne pojave. Kao takvi, oni zapravo izmiču svakoj kritici koja bi eventualno mogla da ima efekta na donosioce odluka
Tradicionalnih 100 dana Vlade, kada je razumno govoriti o prvim efektima njenog rada, navršiće se uskoro. Kako stvari stoje, bilans je daleko od blistavog, naročito kada se uzmu u obzir predizborna obećanja. Oštar obračun sa korupcijom sveo se na jednu aferu (Agrobanka) i jedan postupak protiv funkcionera prethodne vlasti (Oliver Dulić). Odnosi sa Evropskom unijom zategnuti su na više nivoa, zbog ponovljenih izjava predsednika Tomislava Nikolića o Srebrenici, lažnih azilanata, otkazivanja Parade ponosa… Najveći bes javnosti, međutim, izaziva izneveravanje najizvikanijeg predizbornog obećanja – departizacije kadrova u državnim institucijama i javnim preduzećima. Uzročno-posledično, problematična su i kadrovska rešenja na lokalu, u Nišu i Novom Sadu.
Departizacija je izostala, a umesto nje, na političku scenu stupila je estradizacija. Slučaj koji je izazvao najveću buru u javnosti, na kraju je ispao još i najmanje problematičan. Dragan Marinković Maca, glumac, voditelj i učesnik nekoliko rijaliti programa, odustao je od kandidature za mesto upravnika novosadskog pozorišta mladih. Marinkovića je Upravni odbor Pozorišta mladih predložio za vršioca dužnosti te institucije, a konačnu reč o njegovom imenovanju trebalo je da da Skupština grada Novog Sada, ali to se nije dogodilo jer je Marinković sam odlučio da se povuče. „Obaveštavam odbornike Skupštine grada Novog Sada i onaj deo javnosti kojem je do mog mišljenja stalo, da se nakon svega što je o meni izrečeno u poslednjih nekoliko dana ne mogu prihvatiti dužnosti v.d. direktora Pozorišta mladih u Novom Sadu“, naveo je u saopštenju Marinković. On se zahvalio odbornicima koji su ga predložili i UO Pozorišta što su prepoznali njegovu iskrenu nameru da u rad Pozorišta unese novi kvalitet i energiju koja mu je preko potrebna, ali i iskustvo koje je stekao nakon preko 50 teatarskih premijera u ulozi glumca i reditelja, nakon diplomiranja na Akademiji scenskih umetnosti u Sarajevu kao najbolji student u generaciji i kao dobitnik nagrade za najbolje glumačko ostvarenje u sezoni 1999/2000. godine Kamernog teatra 55.
Ideja da bi Marinković mogao da bude v.d. upravnika Pozorišta mladih, izazvala je negodovanje široke javnosti zbog njegovog učešća u rijalitijima i nepristojnog ponašanja. Razlozi za protivljenje mogu se zapravo svesti na puko moralisanje, jer Marinković bar ispunjava minimum uslova za mesto na koje je predložen. Bar ima diplomu adekvatnog fakulteta i u formalnom smislu je kompetentan. Pozorište mladih sada funkcioniše bez upravnika jer je zbog najavljene smene Zoran Đerić podneo ostavku, a novog kandidata će predložiti UO na nekoj od narednih sednica.
(…)
Ceo tekst možete pročitati u novom broju nedeljnika Vreme koji je u prodaji od 18. oktobra 2012. Pretplatnici na internet izdanje nastavak mogu pročitati sa ovog linka. (Pretplatnici: prvo se ulogovati pa onda kliknuti.)

Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“

Mnogo koji navijač je oglasio „kraj Partizana“. Ili jer je u odlasku Željka Obradovića video rušenje po notama režima ili jer klub koji napusti njegova najveća legenda gubi moralno pravo da postoji. To je naslovna tema novog „Vremena“

Željko Obradović više nije trener “Partizana”. Otišao je jer nije mogao više, i uz reči koje predsedniku kluba Ostoji Mijailoviću ne ostavljaju prostor ni za šta osim da podnese ostavku. Navijači nisu dočekali da dosanjaju “jedan davni san”. Kako je jedan čovek postao više od košarke i kako je došlo do neslavnog kraja

Šta se desi kad brane oko Pionirskog parka puknu i horde ćacija se izliju na gradove u Srbiji u kojima se održavaju lokalni izbori? To smo proteklog vikenda gledali u Mionici, Negotinu i Sečnju. Nije ovo tekst o lokalnim izborima, ni o rezultatima, jer izbora tog dana u suštini nije ni bilo. Sve što smo videli bilo je bezvlašće, teror, suspenzija zakona i države, te opšta vladavina nasilnika i batinaša sa crnim kačketima. Takođe i nova fazu represije koja je još jača i iracionalnija

Srpska napredna stranka ne sme i neće raspisati parlamentarne izbore u skorije vreme. Razlog je jednostavan – ako je ovako prošla u Mionici, Sečnju, Kosjeriću i Zaječaru, u malim sredinama gde tradicionalno ima najtvrđu infrastrukturu i najlojalnije biračko telo, onda je stanje u Beogradu, Novom Sadu, Valjevu, čak i na nivou republike nesagledivo lošije. Zato su izbori sada po prvi put za SNS prestali da budu demonstracija sile i postali nepoznanica. A nepoznanica je opasna: nosi mogućnost da se izbori izgube
Odlazak najboljeg evropskog trenera
Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve