Godišnjica smrti Teofila Pančića
Vojni odsek ili priča o dve tragične smrti i jednoj raskošnoj donaciji
Povodom godišnjice smrti Teofila Pančića objavljujemo njegov tekst iz 1999. godine iz rubrike Nuspojave
Novinar

Rođena je 1. maja 1964. godine u Beogradu, ima sestru bliznakinju Ljudmilu. Otac joj je književnik Matija Bećković, majka bibliotekarka Vera Pavladojska. Udovica je, ima sina. Diplomirala je (1985) glumu na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Glumila je u filmovima Dogodilo se na današnji dan (1987), Noć u kući moje majke (1991), Povratak lopova (1998). Za film Bolje od bekstva bila je inspicijent. Glumila je i (1989) u predstavi Zvezdara teatra Tri sestre – sto godina posle, koju je režirao Aleksandar Lukač, a u kojoj su pored Olje Bećković glumili i Anica Dobra, Mira Furlan, Dragan Bjelogrlić, Branka Pujić…
Novinarstvom se bavi od početka devedesetih. Sa grupom kolega osnovala je 1997. godine produkcijsku grupu Mreža. Krajem septembra postala je prvi dobitnik nagrade Osvajanje slobode, koju dodeljuje fondacija „Maja Maršićević Tasić“. Nagrada se dodeljuje za afirmaciju ljudskih prava, pravne države, demokratije i tolerancije.
Kako je postala poznata: Radeći kultnu emisiju „Utisak nedelje“ na NTV Studio B. Bio je to potpuno nov koncept za studijski razgovor. „Ja, u stvari, pitam samo ono što bi svako pitao“, kaže. Njen otvoren i beskompromisan nastup učinio ju je veoma popularnom, a emisiju koju je osmislila veoma gledanom. Kako je utvrđeno, „Utisak nedelje“ pratilo je preko tri miliona gledalaca, u periodu od 1991. do 1993. godine, kada je prestao da se emituje, sve do 1997. kada je opet sve krenulo.
Kakvih je to bilo problema: Na sajtu Mreže piše da je napustila Studio B „posle prvog proterivanja slobodno mislećih novinara 1993. godine i zbog nespremnosti na kompromis sa novim direktorom i glavnim i odgovornim urednikom Draganom Kojadinovićem oko izbora gostiju“. Olja Bećković je prestala da radi emisiju petog oktobra. Na Studio B se vratila 1997. godine.
Šta kaže o „Utisku„: „Kad ovi urade nešto glupo, vodim računa da se to pojavi u emisiji.“
Da li se nadala nagradi Osvajanje slobode: „Kada sam videla da je osnovan Fond i da će se dodeljivati nagrada, moja prva sebična ideja je bila da bih ja mogla da je dobijem. Ne samo zato što mislim da ispunjavam sve kriterijume koji su neophodni nego mi je bilo drago da dobijem nagradu koju daje Fond sa Majinim imenom.“ Olja i Maja Maršićević Tasić su radile zajedno na više projekata.
Da li je to jedina nagrada koju je dobila: Na dodeljivanju nagrade ona je rekla da jeste. Mada, dobila je prošle godine i priznanje Udruženja ekonomskih propagandista Srbije za unapređenje i kreativni razvoj propagandne struke. U periodu kada se nije bavila novinarstvom radila je marketinške projekte, između ostalog. Ostali su zabeleženi intervjui koje je radila za „M magazin“, kao i tekstovi za druge časopise.
Da li ima nečiju člansku kartu: Od onog što bi bilo bitno za javnost, član je Otpora. Svojim potpisom pomogla je njihovo osnivanje 22. maja 2000, na velikoj osnivačkoj skupštini. Vredi pomenuti i da je učestvovala na predizbornim mitinzima tokom prošle godine.
Šta kaže o „Maski nedelje„: „Ponekad je gledam, izgleda mi tužno.“ Tužila je BK Televiziju koja je kopirala „Utisak“ napravivši „Masku“ zbog krađe autorskih prava. Procedura je u toku, a ona kaže da će joj biti teško da poveruje u nezavisno i objektivno sudstvo ukoliko taj spor ne dobije.
Kako je dotle došlo: „Bogoljub Karić mi je tražio da mu prodam autorska prava. Ja sam tražila malo para, on je nudio još manje, pa do prodaje nije ni došlo. Pošto nismo mogli da se dogovorimo oko novca, obećao mi je da neće da ukrade emisiju.“ Nataša Miljković, koja na BK Televiziji vodi „Masku nedelje“, izjavila je da nikada nije ni gledala „Utisak nedelje“, a rukovodstvo firme u kojoj radi uporno tvrdi da njihova emisija nema nikavih sličnosti sa projektom Olje Bećković.
Šta kaže o nezavisnom novinarstvu danas: „Mislim da je priča o slobodnom novinarstvu i pritiscima na te slobodne novinare nešto što je uvek postojalo, a postojalo je zbog manjka slobodnih novinara. Slobodu novinarima ne može da dâ nijedna vlast. Prosto moraš da je daš sam sebi. Oni koji vrše pritisak znaju na koga su ga vršili, koga su vrbovali, kome su dali pare. Određeni novinari su se sami preporučili za tu vrstu poslušnosti i podmitljivosti. To nije problem vlasti, to je problem novinara. Mi sada možemo da zapomažemo i vičemo – dosta, a pri tom ima toliko volontera ulizica koji se trude da otkriju pobedničku stranu i da vide gde će najbolje proći.“
Povodom godišnjice smrti Teofila Pančića objavljujemo njegov tekst iz 1999. godine iz rubrike Nuspojave

Ministar Nikola Selaković „bljuje otrov“ jer ide pred sud, predsednik Aleksandar Vučić ga vatreno brani. „Vreme“ u novom broju ispituje koji su dometi slučaja Generalštaba i obračuna sa Republičkim zavodom za zaštitu spomenika

Suđenje ministru kulture trebalo bi da započne 4. februra po optužbi za zloupotrebu službenog položaja u aferi Generalštab. “Najavom da će pomilovati optužene u ovom slučaju Vučić najavljuje ono što niko nikad nije uradio – sam će sebe osloboditi krivične odgovornosti”, smatra profesor Bojan Pajtić. “Sve to izgleda kao odbrana čoveka koji zna da je odgovoran za ono što mu se stavlja na teret, a što naravno treba dokazati tokom samog postupka”, ocenjuje Selakovićeve istupe advokat Jovan Rajić. “Postoje dokazi – a to se na kraju vidi i iz Vučićevih izjava – da je on ‘alfa i omega’ poslovnog poteza rušenja spomenika srpske kulture za račun podmićivanja američkog predsednika”, naglašava advokat Božo Prelević

“Ekspoze ministra Selakovića je nemušti pokušaj da skrene pažnju sa svoje krivične odgovornosti i zameni je nekom drugom aferom, naravno nepostojećom, kako smo već navikli od naših političara. Taj govor u Domu Narodne skupštine je zapravo bio generalna proba iznošenja odbrane pred tužilaštvom i diskreditacija stručnjaka Zavoda koji su, između ostalog, svedoci u slučaju “Generalštab”. Svaka izgovorena reč bilo je izvrtanje istine i spinovanje činjenica”

Protiv novosadskog policajca Željka Kolbasa pokrenut je disciplinski postupak zbog sumnje da je prošlog januara u policijskoj stanici Detelnara fotografisao četvoricu aktivista Srpske napredne stranke, uhapšenih pošto su pretukli više studenata a jednoj studentkinji polomili vilicu. Nekoliko meseci posle hapšenja suđenje nije valjano ni počelo, a optužene je pomilovao predsednik Srbije Aleksandar Vučić i tako zaustavio postupak i mogućnost da ikada budu osuđeni. Za to vreme policajcu Kolbasu preti se otkazom, a tuže ga i nekada optuženi za prebijanje studenata
Čudo neviđeno u Srbiji – suđenje ministru
Koga plaši slučaj građanina Selakovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve