
Novi broj „Vremena“
Rat oko KK Partizan: Između režima i navijača
Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan
Lider Srba iz Kosovske Mitrovice

Osnovni podaci: Rođen je 1. aprila 1953. godine u selu Ranić kod Dečana. Otac Bogdan, profesor istorije, i majka Olga, profesorka srpskog. Crnogorac, po veri pravoslavac, slavi Svetog Nikolu. Osnovnu i Mašinsko-tehničku školu završio u Titovoj (danas Kosovskoj) Mitrovici. Hteo je da bude pilot, ali želju nije ostvario zbog slabog vida. Bio pitomac Vojne akademije u Zagrebu koju je posle tri godine napustio. Vratio se u Mitrovicu gde je završio Mašinski fakultet, a u Prištini je apsolvirao i na Ekonomskom fakultetu. U Zagrebu počeo ozbiljno da trenira karate, nosilac je crnog pojasa (četvrti dan), osvajač prvenstva Kosova. Instruktor je i međunarodni karate sudija. Bio je i predsednik karate kluba „Trepča“. Govori engleski, albanski i italijanski. Oženjen, otac tri sina (Nikola, Žarko i Janko).
Karijera: Prvo zaposlenje dobio u mitrovačkom transportnom preduzeću Trans Kosovo gde je dogurao do tehničkog direktora i zamenika generalnog. U fabrici keramičkih pločica dobio je mesto generalnog direktora. Posle nekog vremena prešao je u Feronikl iz Glogovca na mesto zamenika generalnog direktora.
U Savez komunista primljen kao srednjoškolac, čim je postao punoletan, 1971. godine. Iz SK-a istupio u vreme nastanka višestranačkog sistema: „Nisam ničiji, ne dozvoljavam svojatanje od partija. Mene je prihvatio narod.“
Ivanović je 1. maja 2001. zatražio formiranje državnog koordinacionog tela za Kosovo: „Za Srbe sa severa Kosova bilo bi značajno da u svojoj sredini vide predstavnike savezne i republičke vlade, koji bi im povratili poverenje u vlast, s obzirom na to da ih je prethodna prodala.“ Kad su vlade SRJ i Srbije formirale Koordinacioni centar za Kosovo i Metohiju, kooptiran je u taj centar i postavljen za šefa Službe za ekonomski razvoj i rekonstrukciju.
U julu 2001. smenjen je sa mesta predsednika Izvršnog odbora SNV-a Kosovske Mitrovice „zbog svog metoda rada, jer nije poštovao demokratske postulate većinskog odlučivanja, nego je odlučivao samostalno“. Sa funkcije predsednika Regionalnog odbora SNV-a smenjen je, drugi put, 29. oktobra 2001. „iz više razloga“: prvi je što kao predsednik nije sazvao nijedan sastanak od januara ove godine. Ivanoviću je zamereno i njegovo „zauzimanje za izlazak na izbore“.
Kako je postao političar: Počelo je juna 1999. godine molbom „momaka s mosta“ (koji razdvaja srpski od albanskog dela Mitrovice) da im, kao karatista, pomogne u odbrani. „Na svoju sramotu, iako ovaj grad volim više nego bilo koji drugi, bio sam spreman da odem. Vratili su me momci koji su bili odlučniji od mene i sigurniji da će po svaku cenu ostati ovde. Njih dvadesetak došlo je kod mene sa idejom da me nagovore jer, ako ništa drugo, „znam sa strancima“. Tako se i rodio SNV kao građanski pokret za očuvanje rodnog mesta“. Ivanović je 1999. godine postao predsednik Izvršnog odbora SNV-a severnog Kosova.
Kad će otići iz politike: „Iz politike ću izaći kad ja budem tako hteo, a ne kad drugi budu želeli.“
O Srbima i Albancima: „Albanci i Srbi sa Kosova imaju sličan mentalitet. Tradicija, istorija i poreklo određuju razilaženja, ali mi imamo i mnogo sličnosti, zajednička razmišljanja, navike. Zato sam ubeđen da nam je mržnja uneta spolja. Mi smo deo nekakvih strateških planova velikih sila i u takvoj strategiji smo moneta za potkusurivanje. Platili smo to veoma skupo“.
O kantonizaciji: „Put do konačnog rešenja kosovskog pitanja je kantonizacija, kao vid decentralizacije ukupnog prostora Srbije.“
O podeli Kosova na dva entiteta: „To je opasna teza koja bi mogla da stvori dodatne tenzije na prostoru gde se Srbi ne mogu braniti. To bi podrazumevalo velike konflikte, možda bi dovelo čak i do proterivanja Srba sa tog prostora.“
Da li ići na izbore: „Nikada do sada narod nije bio doveden u tako tešku situaciju da bez dovoljno informacija treba da donese odluku o učešću na izborima. DOS mora da donese takvu odluku i snosi konsekvence“.
Međutim: „Mislim da Predsedništvo DOS-a ne bi trebalo da donosi posebnu odluku o izlasku ili neizlasku Srba na izbore. Takvu odluku treba da donesu vlade SRJ i Srbije, uključujući Koordinacioni centar, u kome se nalaze i četiri predstavnika srpskih političkih opcija sa Kosmeta.“
Šta će biti nakon opštih izbora na Kosovu: „Albanci će potpuno preuzeti vlast u pokrajini i doneti odluku o nezavisnosti Kosova ili o raspisivanju referenduma, čime bi se preostali Srbi naterali na još jedan talas iseljavanja.“
Budućnost: „Srbi na Kosovu i Metohiji veruju da će nova vlast u Srbiji i Jugoslaviji učiniti sve da ih na ovom prostoru zaštiti i sačuva Kosmet za buduća pokolenja. Mi moramo još malo izdržati, a onda će, svi smo u to uvereni, doći bolji dani.“

Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan

Najmoćniji čovek u državi, Aleksandar Vučić, potpuno je nemoćan pred Dijanom Hrkom, ožalošćenom ženom čija je pojava još ogolila čemu služi Ćacilend. To je naslovna tema novog „Vremena“

Odluka Dijane Hrke da stupi u štrajk glađu mora se posmatrati u dva konteksta, ljudskom i političkom. Sa ljudske strane, apsolutno svako ko stoji uz nju želi da prekine štrajk glađu i da sačuva zdravlje. Sa političke strane, njen potez je nešto na šta Aleksandar Vučić nema odgovor

Na početku je propagandno-bezbednosni kamp u Pionirskom parku bio mesto “studenata koji žele da uče”, a sada ga Vučić naziva “ostrvom slobode”. Ispada da vlast kreće u oslobađanje države. Od koga? Pa valjda od studenata i građana, nikog drugog

Veliki režimski poraz je i to što su građani, zajedno sa studentima, politički sazreli – bar ogromna većina njih. To se videlo se u Novom Sadu, čulo iz izjava građana i studenata. Sve je manje onih nestrpljivih koji očekuju da se nešto može tokom jedne noći ili jednog dana promeniti. Cilj je blizu, ali valja do njega još tabanati, sve sa ranjenim nogama. Oni studenti koji su sa od žuljeva krvavim čarapama umarširali u Novi Sad simbolički su pokazali da odlučnost postoji i da ih ništa ne može zaustaviti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve