
Novi broj „Vremena“
Policajci idu svojoj deci umazani krvlju tuđe dece
Nisu samo ozloglašeni JZO i njegov komandant Marko Kričak, kojeg se i ostali policajci plaše. „Vreme“ u novom broju istražuje ko sve i kako bije narod. I gde će im duša
Lider Srba iz Kosovske Mitrovice
Osnovni podaci: Rođen je 1. aprila 1953. godine u selu Ranić kod Dečana. Otac Bogdan, profesor istorije, i majka Olga, profesorka srpskog. Crnogorac, po veri pravoslavac, slavi Svetog Nikolu. Osnovnu i Mašinsko-tehničku školu završio u Titovoj (danas Kosovskoj) Mitrovici. Hteo je da bude pilot, ali želju nije ostvario zbog slabog vida. Bio pitomac Vojne akademije u Zagrebu koju je posle tri godine napustio. Vratio se u Mitrovicu gde je završio Mašinski fakultet, a u Prištini je apsolvirao i na Ekonomskom fakultetu. U Zagrebu počeo ozbiljno da trenira karate, nosilac je crnog pojasa (četvrti dan), osvajač prvenstva Kosova. Instruktor je i međunarodni karate sudija. Bio je i predsednik karate kluba „Trepča“. Govori engleski, albanski i italijanski. Oženjen, otac tri sina (Nikola, Žarko i Janko).
Karijera: Prvo zaposlenje dobio u mitrovačkom transportnom preduzeću Trans Kosovo gde je dogurao do tehničkog direktora i zamenika generalnog. U fabrici keramičkih pločica dobio je mesto generalnog direktora. Posle nekog vremena prešao je u Feronikl iz Glogovca na mesto zamenika generalnog direktora.
U Savez komunista primljen kao srednjoškolac, čim je postao punoletan, 1971. godine. Iz SK-a istupio u vreme nastanka višestranačkog sistema: „Nisam ničiji, ne dozvoljavam svojatanje od partija. Mene je prihvatio narod.“
Ivanović je 1. maja 2001. zatražio formiranje državnog koordinacionog tela za Kosovo: „Za Srbe sa severa Kosova bilo bi značajno da u svojoj sredini vide predstavnike savezne i republičke vlade, koji bi im povratili poverenje u vlast, s obzirom na to da ih je prethodna prodala.“ Kad su vlade SRJ i Srbije formirale Koordinacioni centar za Kosovo i Metohiju, kooptiran je u taj centar i postavljen za šefa Službe za ekonomski razvoj i rekonstrukciju.
U julu 2001. smenjen je sa mesta predsednika Izvršnog odbora SNV-a Kosovske Mitrovice „zbog svog metoda rada, jer nije poštovao demokratske postulate većinskog odlučivanja, nego je odlučivao samostalno“. Sa funkcije predsednika Regionalnog odbora SNV-a smenjen je, drugi put, 29. oktobra 2001. „iz više razloga“: prvi je što kao predsednik nije sazvao nijedan sastanak od januara ove godine. Ivanoviću je zamereno i njegovo „zauzimanje za izlazak na izbore“.
Kako je postao političar: Počelo je juna 1999. godine molbom „momaka s mosta“ (koji razdvaja srpski od albanskog dela Mitrovice) da im, kao karatista, pomogne u odbrani. „Na svoju sramotu, iako ovaj grad volim više nego bilo koji drugi, bio sam spreman da odem. Vratili su me momci koji su bili odlučniji od mene i sigurniji da će po svaku cenu ostati ovde. Njih dvadesetak došlo je kod mene sa idejom da me nagovore jer, ako ništa drugo, „znam sa strancima“. Tako se i rodio SNV kao građanski pokret za očuvanje rodnog mesta“. Ivanović je 1999. godine postao predsednik Izvršnog odbora SNV-a severnog Kosova.
Kad će otići iz politike: „Iz politike ću izaći kad ja budem tako hteo, a ne kad drugi budu želeli.“
O Srbima i Albancima: „Albanci i Srbi sa Kosova imaju sličan mentalitet. Tradicija, istorija i poreklo određuju razilaženja, ali mi imamo i mnogo sličnosti, zajednička razmišljanja, navike. Zato sam ubeđen da nam je mržnja uneta spolja. Mi smo deo nekakvih strateških planova velikih sila i u takvoj strategiji smo moneta za potkusurivanje. Platili smo to veoma skupo“.
O kantonizaciji: „Put do konačnog rešenja kosovskog pitanja je kantonizacija, kao vid decentralizacije ukupnog prostora Srbije.“
O podeli Kosova na dva entiteta: „To je opasna teza koja bi mogla da stvori dodatne tenzije na prostoru gde se Srbi ne mogu braniti. To bi podrazumevalo velike konflikte, možda bi dovelo čak i do proterivanja Srba sa tog prostora.“
Da li ići na izbore: „Nikada do sada narod nije bio doveden u tako tešku situaciju da bez dovoljno informacija treba da donese odluku o učešću na izborima. DOS mora da donese takvu odluku i snosi konsekvence“.
Međutim: „Mislim da Predsedništvo DOS-a ne bi trebalo da donosi posebnu odluku o izlasku ili neizlasku Srba na izbore. Takvu odluku treba da donesu vlade SRJ i Srbije, uključujući Koordinacioni centar, u kome se nalaze i četiri predstavnika srpskih političkih opcija sa Kosmeta.“
Šta će biti nakon opštih izbora na Kosovu: „Albanci će potpuno preuzeti vlast u pokrajini i doneti odluku o nezavisnosti Kosova ili o raspisivanju referenduma, čime bi se preostali Srbi naterali na još jedan talas iseljavanja.“
Budućnost: „Srbi na Kosovu i Metohiji veruju da će nova vlast u Srbiji i Jugoslaviji učiniti sve da ih na ovom prostoru zaštiti i sačuva Kosmet za buduća pokolenja. Mi moramo još malo izdržati, a onda će, svi smo u to uvereni, doći bolji dani.“
Nisu samo ozloglašeni JZO i njegov komandant Marko Kričak, kojeg se i ostali policajci plaše. „Vreme“ u novom broju istražuje ko sve i kako bije narod. I gde će im duša
Pretnje silovanjem i prebijanje usledilo je kada su se posle još jednog protesta u nizu demonstranti uputili kućama. Prema svedočenjima žrtava torture, studenti i građani su otimani sa centralnih beogradskih ulica, odvođeni u zgradu Vlade Srbije – sedište izvršne vlasti – gde su mučeni ili bili primorani da slušaju i gledaju batinanje drugih
Pored Andreja Vučića, mesto na kormilu batinaša zauzeli su Vlada Mandić i Ljuba Jovanović, nekadašnji sportisti koji, očevidno, imaju kontrolu nad izvesnim grupama “mladića”. To se posebno se odnosi na one iz Republike Srpske jer je Mandić sa njima i tamo bio aktivan. Pored njih, angažovani su i oni iz javnog sektora “koji znaju da se biju”, kao što je bio slučaj sa Lukom Petrovićem, gradskim sekretarom za investicije
“Na prvi pogled individualni čin ekstremnog nasilja – kada državni službenik preti devojci silovanjem – može izgledati kao izolovan ispad”, kaže za “Vreme” profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu, Zoran Pavlović. “Ali to nije stvar samo njegove privatne ‘patologije’ – čak i da jeste, to i dalje nije samo njegov problem – nego simptom sistema u kojem se takvo ponašanje toleriše, pa i ohrabruje”
Dok “običan” policajac bez fakulteta radi za oko 80.000 dinara, njegov kolega u Žandarmeriji ima najmanje tri puta veću platu. MUP Srbije broji oko 46.000 od kojih 21.000 radi u administraciji. Ovlašćenih službenih lica, a to su policajci u uniformi ili civilu, kriminalistička, saobraćajna i granička policija, te posebne jedinice ima oko 15.000 u Srbiji. Ipak, ni svi oni ne mogu se zateći na protestima po Srbiji, jer mnogi od njih vrše druge poslove iz svoje nadležnosti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve