

Crowdfunding
Podrži „Vreme“, podrži pravo novinarstvo
„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva


Lider Srba iz Kosovske Mitrovice


Osnovni podaci: Rođen je 1. aprila 1953. godine u selu Ranić kod Dečana. Otac Bogdan, profesor istorije, i majka Olga, profesorka srpskog. Crnogorac, po veri pravoslavac, slavi Svetog Nikolu. Osnovnu i Mašinsko-tehničku školu završio u Titovoj (danas Kosovskoj) Mitrovici. Hteo je da bude pilot, ali želju nije ostvario zbog slabog vida. Bio pitomac Vojne akademije u Zagrebu koju je posle tri godine napustio. Vratio se u Mitrovicu gde je završio Mašinski fakultet, a u Prištini je apsolvirao i na Ekonomskom fakultetu. U Zagrebu počeo ozbiljno da trenira karate, nosilac je crnog pojasa (četvrti dan), osvajač prvenstva Kosova. Instruktor je i međunarodni karate sudija. Bio je i predsednik karate kluba „Trepča“. Govori engleski, albanski i italijanski. Oženjen, otac tri sina (Nikola, Žarko i Janko).
Karijera: Prvo zaposlenje dobio u mitrovačkom transportnom preduzeću Trans Kosovo gde je dogurao do tehničkog direktora i zamenika generalnog. U fabrici keramičkih pločica dobio je mesto generalnog direktora. Posle nekog vremena prešao je u Feronikl iz Glogovca na mesto zamenika generalnog direktora.
U Savez komunista primljen kao srednjoškolac, čim je postao punoletan, 1971. godine. Iz SK-a istupio u vreme nastanka višestranačkog sistema: „Nisam ničiji, ne dozvoljavam svojatanje od partija. Mene je prihvatio narod.“
Ivanović je 1. maja 2001. zatražio formiranje državnog koordinacionog tela za Kosovo: „Za Srbe sa severa Kosova bilo bi značajno da u svojoj sredini vide predstavnike savezne i republičke vlade, koji bi im povratili poverenje u vlast, s obzirom na to da ih je prethodna prodala.“ Kad su vlade SRJ i Srbije formirale Koordinacioni centar za Kosovo i Metohiju, kooptiran je u taj centar i postavljen za šefa Službe za ekonomski razvoj i rekonstrukciju.
U julu 2001. smenjen je sa mesta predsednika Izvršnog odbora SNV-a Kosovske Mitrovice „zbog svog metoda rada, jer nije poštovao demokratske postulate većinskog odlučivanja, nego je odlučivao samostalno“. Sa funkcije predsednika Regionalnog odbora SNV-a smenjen je, drugi put, 29. oktobra 2001. „iz više razloga“: prvi je što kao predsednik nije sazvao nijedan sastanak od januara ove godine. Ivanoviću je zamereno i njegovo „zauzimanje za izlazak na izbore“.
Kako je postao političar: Počelo je juna 1999. godine molbom „momaka s mosta“ (koji razdvaja srpski od albanskog dela Mitrovice) da im, kao karatista, pomogne u odbrani. „Na svoju sramotu, iako ovaj grad volim više nego bilo koji drugi, bio sam spreman da odem. Vratili su me momci koji su bili odlučniji od mene i sigurniji da će po svaku cenu ostati ovde. Njih dvadesetak došlo je kod mene sa idejom da me nagovore jer, ako ništa drugo, „znam sa strancima“. Tako se i rodio SNV kao građanski pokret za očuvanje rodnog mesta“. Ivanović je 1999. godine postao predsednik Izvršnog odbora SNV-a severnog Kosova.
Kad će otići iz politike: „Iz politike ću izaći kad ja budem tako hteo, a ne kad drugi budu želeli.“
O Srbima i Albancima: „Albanci i Srbi sa Kosova imaju sličan mentalitet. Tradicija, istorija i poreklo određuju razilaženja, ali mi imamo i mnogo sličnosti, zajednička razmišljanja, navike. Zato sam ubeđen da nam je mržnja uneta spolja. Mi smo deo nekakvih strateških planova velikih sila i u takvoj strategiji smo moneta za potkusurivanje. Platili smo to veoma skupo“.
O kantonizaciji: „Put do konačnog rešenja kosovskog pitanja je kantonizacija, kao vid decentralizacije ukupnog prostora Srbije.“
O podeli Kosova na dva entiteta: „To je opasna teza koja bi mogla da stvori dodatne tenzije na prostoru gde se Srbi ne mogu braniti. To bi podrazumevalo velike konflikte, možda bi dovelo čak i do proterivanja Srba sa tog prostora.“
Da li ići na izbore: „Nikada do sada narod nije bio doveden u tako tešku situaciju da bez dovoljno informacija treba da donese odluku o učešću na izborima. DOS mora da donese takvu odluku i snosi konsekvence“.
Međutim: „Mislim da Predsedništvo DOS-a ne bi trebalo da donosi posebnu odluku o izlasku ili neizlasku Srba na izbore. Takvu odluku treba da donesu vlade SRJ i Srbije, uključujući Koordinacioni centar, u kome se nalaze i četiri predstavnika srpskih političkih opcija sa Kosmeta.“
Šta će biti nakon opštih izbora na Kosovu: „Albanci će potpuno preuzeti vlast u pokrajini i doneti odluku o nezavisnosti Kosova ili o raspisivanju referenduma, čime bi se preostali Srbi naterali na još jedan talas iseljavanja.“
Budućnost: „Srbi na Kosovu i Metohiji veruju da će nova vlast u Srbiji i Jugoslaviji učiniti sve da ih na ovom prostoru zaštiti i sačuva Kosmet za buduća pokolenja. Mi moramo još malo izdržati, a onda će, svi smo u to uvereni, doći bolji dani.“


„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva


Antirežimski blok veoma dobro stoji u Sevojnu, Boru, Kuli, Bajinoj Bašti i Aranđelovcu. Nešto je slabiji u Smederevskoj Palanci, Kladovu, Majdanpeku, Knjaževcu i Lučanima. Manje zbog toga što se nije baš najbolje organizovao, više usled visoke startne pozicije režima u pojedinim delovima zemlje – analitičari kažu da je SNS najmanje oslabio na jugu i istoku Srbije


Kada vlast ignoriše posledice svojih odluka, ne samo da zanemaruje sadašnje žrtve, nego i stvara kulturu u kojoj svaka buduća katastrofa postaje legitimna


Slučaj u kome se patrijarh Porfirije (na slici) suočava sa mogućnošću da protiv njega bude pokrenut postupak zbog mobinga – koji je u krajnjoj suprotnosti sa hrišćanskim vrednostima – ostavio je gorak utisak u delu javnosti u Srbiji, najpre među onima koji, ruku na srce, naivno veruju da se takve stvari u Crkvi ne događaju. Međutim, poznavaoci crkvenih prilika odavno znaju da su slučajevi mobinga nad sveštenicima koji izađu u javnost nažalost samo vrh ogromnog ledenog brega o kojem se malo govori


U kojoj meri su istinite informacije da se Vojska Srbije ozbiljno “bilduje” oružjem? Čemu služi jačanje oružanih kapaciteta i, samim tim, kakve se poruke šalju za unutrašnju upotrebu, a kakve su poruke namenjene okruženju? Da li vojna saradnja Zagreba, Tirane i Prištine zaista plaši režim i Vučića ili je sve to predstava koja hrani sujetu jednog čoveka? Zašto se u ovom tenutku preko prorežimskih medija tendenciozno plasira vojna “moć”, kakva je korelacija ovog propagandnog paketa sa izborima, a kakva je u širem kontekstu geopolitičkih prilika? Na ova pitanja odgovaraju Vojkan Kostić, Petar Bošković i Boško Jakšić
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve