Proces verifikacije biračkog spiska u velikoj meri zavisi od spremnosti ovdašnje vlasti da sarađuje. Da bi se birački spisak zaista verifikovao, neophodno je da se potencijalnim istražiteljima dozvoli uvid u njega; MUP bi morao da omogući pristup svojim bazama podataka kako bi se birački spisak mogao sa nečim porediti; potom bi sve to zahtevalo stvarnu proveru na terenu
Ubjedljivom većinom glasova Evropski parlament (EP) je 8. februara usvojio Rezoluciju o izborima u Srbiji ocjenivši da su bili neregularni i predloživši formiranje međunarodne istrage kako bi se utvrdile sve neregularnosti, sa posebnim akcentom na beogradske izbore. Pre toga, u toku sjednice EP, predstavnici opozicione grupe “Srbija protiv nasilja” obratili su se evropskim poslanicima i tražili pokretanje međunarodne istrage.
Sa druge strane, premijerka Srbije Ana Brnabić nazvala je rezoluciju “ultimatumom” i uporedila je sa odnosom Austrougarske prema Srbiji 1914. godine, dok je Aleksandar Vučić ocjenio da je odluka EP “večna sramota opozicije”. Zaboravili su da su na izborima 2012. godine predstavnici SNS-a i sami tražili pomoć američke ambasade. Ipak, prema političkom sistemu EU, rezolucije parlamenta nemaju obavezujuću snagu već su na nivou preporuka, dok posljednju riječ ima Evropska komisija. Što znači da ako srpska vlast ne bude sarađivala, kaznena mjera u vidu zavrtanja finansijske slavine, koju je EP predložio, može biti sprovedena tek nakon što je Komisija usvoji.
U tački četiri Rezolucije poziva se na “nezavisnu međunarodnu istragu uglednih međunarodnih pravnih stručnjaka i institucija o neregularnostima parlamentarnih, pokrajinskih i opštinskih izbora, sa posebnim osvrtom na izbore za Skupštinu grada Beograda”…, kao i da “podržava brzo raspoređivanje ad hoc misije za utvrđivanje činjenica u Srbiji, uz učešće Parlamenta”.
Međutim, ovo prilično birokratsko saopštenje ne objašnjava u potpunosti šta to u praksi tačno znači.
DOMETI MEĐUNARODNE ISTRAGE
Kada su u pitanju neregularnosti decembarskih izbora, treba razlikovati dvije stvari – nepravilnosti na dan izbornog dana i problem sa biračkim spiskom. Stoga i sama istraga neregularnosti može ići u ta dva pravca – ka utvrđivanju činjenica o kršenju izbornog zakona (ali i drugih zakona, jer se u dosta slučajeva može govoriti o krivičnoj odgovornosti) samog 17. decembra, kao i ka verifikaciji biračkog spiska. Naravno, tu su i ostale neregularnosti koje se tiču izborne kampanje, pristupa medijima, pritisaka…
Ovo prvo je već utvrdila misija ODIHR-a, u sklopu OEBS-a, koja je nadgledala izborni dan i na osnovu čijih izvještaja je i EP sačinio Rezoluciju.
S druge strane, verifikacija odnosno prethodno revidiranje biračkog spiska iziskivalo bi sprovođenje neke vrste forenzike. Jedini način da se ona adekvatno odradi jeste da se birački spisak uporedi sa relevantnim bazama podataka, prvenstveno sa bazom Ministarstva unutrašnjih poslova.
Drugim riječima, ključ se nalazi u rukama MUP-a. Kada bi institucije, barem oni predstavnici koji i sami nisu upleteni u izborne mahinacije, radili svoj posao, tužilac bi mogao vrlo lako utvrditi na koji način i u kojoj mjeri je došlo do vještačkog krojenja biračkog spiska, u skladu sa političkim potrebama vladajuće partije.
Da li bi se međunarodna istraga bavila verifikacijom biračkog spiska?
Narodna poslanica Zeleno-levog fronta i profesorka prava na univerzitetu Union Jelena Jerinić kaže za “Vreme” da međunarodna istraga može biti tumačena “vrlo široko”, ali da bi svakako bio konkretan opis posla. Dodaje kako je predviđeno da istrazi prethodi ad hoc misija koja bi utvrdila osnovne činjenice.
Ipak, smatra da bi se međunarodna istraga odnosila na čitav izborni proces uključujući izbornu kampanju, stanje biračkog spiska i utvrđivanje činjenica o nečijoj političkoj, odnosno pravnoj odgovornosti, a ne samo na izborni dan. Kako kaže, istraga bi trebalo da nadomjesti ono što nisu uradili domaći nadležni organi. S obzirom da ne postoji specifičan dokument u kome se određuje pravac jedne ovakve međunarodne istrage, sagovornica ističe važnost ad hoc misije i objašnjava da se na osnovu nje istraga prilagođava specifičnim situacijama.
I drugi izvori “Vremena” bliski koaliciji “Srbija protiv nasilja” potvrdili su da bi međunarodna istraga, ako do nje dođe, trebalo da obuhvati i sam birački spisak.
MOGUĆI IZGOVORI VLASTI
Neposredno pred zasjedanje Evropskog parlamenta, Vladimir Orlić je, gostujući u emisiji “Takovska 10” na RTS-u, rekao da je 2019. godine, odlukom Vlade Srbije, obrazovana Radna grupa za verifikaciju jedinstvenog biračkog spiska, u kojoj su se nalazili i predstavnici organizacije CRTA. Kako je naveo, ta grupa je utvrdila da je birački spisak dobar i verifikovala ga.
Ali doskorašnji predsjednik Narodne skupštine je manipulisao činjenicama. Naime, Radna grupa jeste formirana, ali birački spisak nikada nije verifikovan, bar ne sa predstavnicima civilnog društva i nezavisnim ekspertima u njoj. Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave i nevladina organizacija CRTA postigli su sporazum prema kojem bi Ministarstvo sprovodilo verifikaciju biračkog spiska, a CRTA imala status posmatrača, u cilju obezbjeđivanja nezavisnosti i objektivnosti cijelog procesa. Da bi se ovo realizovalo, neophodno je bilo da se prvo dobije procjena uticaja i prethodno mišljenje Povjerenika za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti. Kod ovog drugog je i zapelo. Nakon toga, Ministarstvo je obavjestilo predstavnike CRTA-e da proces verifikacije ne može biti nastavljen na dogovoren način pozvavši se na mišljenje Povjerenika.
Pravnici sa kojima je “Vreme” razgovaralo, upućeni u rad tadašnje Radne grupe, tvrde da se Povjerenik pozvao na Zakon o zaštiti podataka o ličnosti.
Domet međunarodne istrage, ako do nje dođe, zavisiće prije svega od spremnosti na saradnju aktuelne vlasti u Srbiji. To se pogotovo odnosi na proces verifikacije biračkog spiska. CRTA je odmah nakon izbora izašla sa tvrdnjama da je MUP počeo sa “čišćenjem” istog kako bi se uklonili tragovi mahinacija. Da bi se birački spisak zaista verifikovao, bilo bi neophodno potencijalnim istražiteljima dozvoliti uvid u njega, dok bi MUP morao da omogući pristup svojim bazama podataka kako bi se birački spisak mogao sa nečim porediti. Potom bi sve to zahtjevalo stvarnu terensku provjeru. Pomenuta Radna grupa formirana 2019. godine podrazumjeva, takođe, neku vrstu terenske provjere s obzirom da bez nje nije moguće sa sigurnošću utvrditi vjerodstojnost podataka.
S obzirom da birački spisak funkcioniše kao softver koji dobija i vuče podatke iz različitih baza podataka, tragovi mahinacija bi vrlo vjerovatno mogli da se pronađu digitalnom forenzikom, smatraju programeri sa kojima je “Vreme” razgovaralo. To, naravno, u velikoj mjeri zavisi od toga kako je sam softver razvijen, odnosno da li je namjerno ili nenamjerno ostavljen prostor da se tragovi sakriju.
Jelena Jerinić kaže kako su očekivanja da će vlast dati pristup svim podacima vezanim za birački spisak i baze podataka drugih povezanih institucija “idealan scenario”, ali “malo vjerovatan”.
Na osnovu prethodnog stava Povjerenika i Zakona o zaštiti podataka o ličnosti, jasno je da vlast ispred sebe ima pravne mehanizme da minira potencijalnu istragu u ovom pravcu. Sa druge strane, sagovornica “Vremena” smatra da bi korišćenje tog mehanizma bio samo izgovor jer, kako objašnjava, iako podaci o ličnosti treba da se štite, oni “nisu apsolutno zaštićeni” ako postoji “javni interes koji nalaže da im se pristupi”. Najveće pitanje je, ističe ona, koliko će biti jak međunarodni pritisak.
DRUGA VREMENA
Kada se govori o međunarodnoj istrazi, predstavnici opozicije se u velikoj mjeri pozivaju na makedonski scenario i Pribeov izvještaj 2015. godine, nakon velikog političkog skandala Vlade VMRO-DPMNE Nikole Gruevskog. Međutim, činjenica je da je tadašnja klima bila znatno drugačija. Objavljeni su prisluškivani razgovori u kojima članovi vlade razgovaraju o kupovini glasova, makedonska politička scena se bitno razlikovala od srpske, ali ni tada međunarodna istraga nije direktno zadirala u birački spisak.
Formirana je prelazna tehnička vlada koja je zapravo vršila proces verifikacije biračkog spiska, međunarodni eksperti su bili samo pasivni posmatrači, a režim Gruevskog se nalazio u mnogo nezavidnijoj poziciji.
Forenzika biračkog spiska rješila bi dobar dio problema i kad-tad će morati da se sprovede u djelo. Međutim, da bi to bilo efikasno, držaoci ključeva moraju zaista da sarađuju. Sve i da vlast pristane na određene ustupke, ukoliko pristup ne bude sveobuhvatan i ne ispuni se svi neophodni uslovi, teško da će proces biti sproveden do kraja.
Sve i da Evropska komisija nastavi tamo gdje je stao Evropski parlament, očekivanja da će Brisel biti garant čišćenja biračkog spiska – koji je u ovom trenutku možda i najveći problem kada je o reč o izborima u Srbiji – na dugačkom su štapu. Da bi se to desilo, tužioci bi morali da rade svoj posao, a da bi sistem pao, on bi morao i da progovori.
Kako su studenti prozreli i prezreli naprednjački režim? Zašto umesto naivnosti pokazuju zrelost? Šta Vučić nikada neće moći da razume? Kolika je visina njegove autoritarne temperature? I zbog čega sve više liči na svoj lik sa Koraksovih i Petričićevih karikatura
Kako se osećaju i šta danas misle roditelji i braća i sestre mladića pobijenih 14. decembra 1998. godine u Peći? Zbog čega je Aleksandr Vučić 2013. izjavio da ima saznanja da ovaj zločin nisu izvršile osobe albanske, već srpske nacionalnosti? Zašto nikad nije htio da primi porodice žrtava i, uprkos više puta ponovljenim obećanjima, podeli s njima informacije za koje je tvrdio da ih poseduje? I dokle je stigla istraga o ovom zločinu
Srednje ocene (pa i ocene uopšte) više skoro ništa ne znače jer SNS armija ocenjuje slično kao što i glasa. Dakle, “Aci pet, njima svima jedan (ili nula, ako može, obavezno nula)”. A naročito onima koji se u nekom trenutku izdvajaju kao akutno ili potencijalno opasni po režim. Što znači da se lavina negativnih ocena dobijena od strane režimskih glasača može tretirati maltene i kao svojevrsni opozicioni orden. Hoću reći da je u ocenjivanju sve manje nijansi, a upravo su nijanse ovde nekad bile važne
Tragedija od 1. novembra na stanici u Novom Sadu ogolila je čitav sistem i pokazala pravu sliku ovog režima. Nova pobuna bila je neminovna. Protesti zbog državnog nemara i propusta sistema započeti u maju 2023. godine ponovili su se i u jesen. Ovog puta režim nije mogao da kaže – nije do nas. Krv prolivenu ispred Železničke stanice u Novom Sadu ne može da opere
Učimo studente da je teži put – put znanja i poštenja – jedini ispravan. A onda oni vide bezbrojne afere u visokom školstvu i kako se lako prečicom dolazi do diploma i posla. Jasno im je šta se dešava i to je jedan deo ovog fenomena, gde nam poručuju da više ne žele da uče
Kako su naša deca koju su naprednjaci stavljali u svoje izborne slogane proglašena za najveći subverzivni element u državi? I zbog čega je, posle istupa šefa države u Briselu, mnogim građanima došlo da kleknu poput onog novosadskog direktora
Predsednik se uvišestručuje po televizijama proglašavajući iznošenje političkih zahteva nasiljem, a nasilje koje vrše on i njegovi politikom. U čemu je razlika?
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve
