
Naprednjaci
Na režimskom vašaru šest puta manje ljudi nego 15. marta
Tek 55.000 dospelo je na Vučićev skup sa pljeskavicama i pevanjem dok je 15. marta na ulicama bilo do 325.000 ljudi
Iako su i studenti iz Niša izloženi medijskom targetiranju, iako ih neki profesori i deo javnosti pritiskaju i zastrašuju, oni ipak uživaju veliku podršku većeg dela akademske zajednice. Ta podrška ide toliko daleko da je, nakon osnivanja Neformalne grupe niških studenata, osnovana i Neformalna grupa nastavnika, saradnika i istraživača Univerziteta u Nišu
Dva meseca su prošla otkad se niška mladost probudila. Otkako su se pridružili borbi studenata u Srbiji do ispunjenja postavljenih zahteva, oni poručuju da neće odustati. Nisu posustali kada ih je, na samom početku, uprava rektorata ignorisala, a ni kada im je gradska vlast odgovorila “udarcem” po njihovim profesorkama. Od glasnog tapkanja potpetica ministarke Đukić Dejanović do blokade naplatne rampe – jedan komentar kaže da tu “šačica ljudi” nanosi ekonomsku štetu sistemu ove zemlje – niški studenti su napravili do sada najveći korak: u utorak 11. februara krenuli su – neki bi rekli kao “oslobodioci” – na protestni marš dug 150 kilometara, čak do Kragujevca, kako bi učestvovali na velikom protestu 15. februara.
Prvo dvomesečje protestovanja studenata i građana u Nišu obeležila je jedna reč – mir. Neretko je u Novom Sadu i Beogradu, tokom blokada raskrsnica na kojima su studenti i građani petnaestominutnim ćutanjem odavali poštu poginulima u Novom Sadu, dolazilo do provokacija, ili čak pokušaja ubistva gaženjem kolima, kada su dve devojke teško povređene. U Nišu su, međutim, protestne akcije prolazile manje-više u miru, bez ozbiljnih incidenata, a kamoli gaženja studenata na ulici.
PRETNJE SMRĆU
Međutim, 7. februara na protestnoj šetnji verbalno je i fizički napadnuta dekanka Filozofskog fakulteta Natalija Jovanović. Na nju je nasrnula nepoznata žena koja je kasnije i privedena, a Jovanović je potom i hospitalizovana. Pretnje koje su joj upućene ne deluju preterano domišljato, ali su opasne: “Ti si kriva za sve”, “Platićeš nam za sve”, “Ubićemo te”. “Tresla sam se”, kaže za “Vreme” Natalija Jovanović. “Ne od straha, nego od besa što takvi likovi koji se inspirišu preko opskurnih medija mogu, zapravo, kada najmanje očekujete, da vam nanesu veliku štetu”. Poručila je i da je predsednik Aleksandar Vučič, koji ju je i pomilovao (iako nije uspela da shvati i zbog čega), u suštini glavni i odgovorni urednik pomenutih medija.
Jovanović je, da podsetimo, od samog početka uz studente, odmah im je pružila javnu podrške uoči blokiranja Filozofskog fakulteta početkom decembra prošle godine. Kada je njena podrška stigla do javnosti, otpočela je i medijska hajka na nju, a neki su tabloidni mediji objavili vest da je Jovanović proletos bila uhapšena u policijskoj akciji SBPOK, čime je dovedena u vezu sa organizovanim kriminalom. Od tada, Natalija Jovanović postala je još glasnija i odlučnija u tome da pruži bezrezervnu podršku svojim studentima. Ni ovaj napad na nju ništa nije promenio. Za sada nije poznato da li je ovaj napad orkestriran ili izolovan slučaj, no svakako pokazuje koliko medijska indoktrinacija može biti opasna, kako za “Vreme” kaže profesor Filozofskog fakulteta Dušan Aleksić, inače jedan od nezavisnih kandidata za članstvo u savetu REM koji su povukli kandidature. “Ona (osumnjičena za napad na dekanku, prim. aut.) je to uradila jer joj je neko sa medija koje gleda i čita poručio da tako treba. Zastrašujuće je što mi ne znamo koliko je takvih ljudi među nama i na šta su spremni. Zbog toga će se, sasvim izvesno, ubuduće još veći fokus staviti na unapređenje bezbednosti samih događaja”, konstatuje Aleksić.
UZAJAMNO ČUVANJE LEĐA
Upravo je miran karakter protesta u Nišu ono što, između ostalog, razlikuje proteste u Nišu i proteste u drugim gradovima, kaže profesor Aleksić, pre svega u Beogradu i Novom Sadu. “Ovde je uspostavljena dobra saradnja sa saobraćajnom policijom i drago mi je što studenti ne moraju dodatno da brinu o tom aspektu bezbednosti”, navodi on. Doduše, ono što najviše razlikuje nišku studentsku atmosferu od ostalih jeste rasterećenost studenata. Iako su i studenti iz Niša izloženi medijskom targetiranju, iako ih neki profesori i deo javnosti pritiskaju i zastrašuju, oni ipak uživaju veliku podršku većeg dela akademske zajednice. Ta podrška ide toliko daleko da je, nakon osnivanja Neformalne grupe niških studenata, osnovana i Neformalna grupa nastavnika, saradnika i istraživača Univerziteta u Nišu.
Kada je uoči početka januarskog ispitnog roka na Medicinskom fakultetu, poslednjem po redu blokiranom fakultetu, dekanski kolegijum ove ustanove najavio da će se ispitni rok, uprkos blokadi, odvijati normalno – čime jasno nije uvažio odluku donesenu na studentskom plenumu – ova neformalna grupa profesora uputila je pismo dekanu Aleksandru Mitiću i poručila mu da “nema sluha za zajedničko dobro”. Ovo je samo jedan od primera koji pokazuju da u Nišu studenti i profesori čuvaju jedni drugima leđa. Studenti su više puta uzvratili ovu podršku, kao i učenici srednjih škola, koji su javnim pismima podrške poručili svojim nastavnicima da neko stoji iza njih. “Tako bi trebalo da bude u svim gradovima, zato što je teško boriti se za bolje i pravednije društvo ako istovremeno moraš da se boriš protiv onih od kojih si očekivao najveću podršku, a koji su ti prvi okrenuli leđa”, dodaje profesor Dušan Aleksić za “Vreme”.
AUTONOMIJA UNIVERZITETA I VLAST
Ipak, iako gradska vlast, kako je jednom rekao gradonačelnik Niša Dragoslav Pavlović, ne može da se meša u autonomiju Univerziteta i njegovo delovanja, zapravo može da utiče na to ko sme, a ko ne sme da bude deo Naučnog odbora simpozijuma “Niš i Vizantija” koji organizuje, između ostalog, i Grad Niš. Nakon vesti da su dve profesorke sa Filozofskog fakulteta, koje su javno podržale studente, izbačene iz Naučnog odbora, o čemu se ćutalo više nedelja, nezadovoljni profesori, studenti i građani organizovali su protest ispred Gradske kuće i zahtevali ostavku većnice za kulturu Ivane Cvetković. Pavlović je rekao da ona nije “kriva” za njihovo izbacivanje, te da ta odluka nema političku pozadinu, ali da se o smeni većnice može odlučivati samo u Skupštini, a ne “bukom na ulici”.
Dragoslav Pavlović se ni tada, najverovatnije, ne bi oglasio, kao što se ne oglašava ni pomenuta većnica, da nije organizovana hitna konferencija za štampu zbog protesta ispred Gradske kuće. Do sada je često izbegavao da se, kao i ostale njegove kolege iz Srpske napredne stranke, oglašava o studentskim blokadama, ali nedugo pošto je i poslednji državni fakultet na teritoriji grada blokiran, izjavio je da je sloboda mišljenja vrhunska vrednost koju čovek može da ima. “Najviše bih voleo da, kada se sutra probude, ne shvate da su bili instrument u nečijim rukama”, rekao je tada Pavlović.
SLON U PROSTORIJI
Za razliku od drugih političkih figura iz vladajuće garniture u drugim gradovima Srbije, Dragoslav Pavlović se uzdržao od oštrih reči na račun studenata. Jedan od razloga bi mogao biti slaba većina koju koalicija oko SNS ima u ovom gradu. Tu većinu, da podsetimo, SNS je, na lokalnim izborima, obezbedio “omiljeni Rus među Rusima”, Tihomir Perić iz Ruske stranke. Drugi razlog bi mogao biti strah od pada rejtinga, te gradska vlast kao da se sramežljivo odnosi prema aktuelnim dešavanjima i pokušava da ignoriše slona u prostoriji.
Kada smo kod Perića, nosioca zlatnog mandata koji je presudio da li će Niš ostati naprednjački ili, posle 12 godina, postati opozicioni, on je pola godine nakon konstituisanja gradske vlasti izdao saopštenje ispred Ruske stranke u kome navodi da više neće podržavati koaliciju oko SNS. Razlog je bio Perićevo nezadovoljstvo što mu nije ponuđena nijedna funkcija u gradskoj vlasti. Ipak, samo dan kasnije, Perić se predomislio i više ne tvrdi da je SNS “prešao” Rusku stranku zbog mandata, kako bi se moglo pomisliti na osnovu prvog saopštenja. Samo dan kasnije izdato je saopštenje u kome se tvrdi da je samo došlo do nesporazuma. Zbog cele ove “zabune” i ne čudi da se SNS u Nišu brine da dodatno ne rasplamsa nezadovoljstvo svojih sugrađana, pogotovo zbog toga što se bunt ne smiruje, solidarnost raste, a onaj koji im je pobedu i doneo želi da ih napusti. “Ono što je jasno jeste da je aktuelna niška vlast potpuno nelegitimna. Većinu u skupštini imaju zahvaljujući čoveku i stranci koja zakonski, u tom obliku, ne bi smela da postoji. Građani Niša su pokazali šta misle o trenutnoj vladajućoj partiji. Oni su toga svesni i šta god se dalje dešavalo, jasno je da u Nišu nemaju šta više da traže”, govori za “Vreme” profesor Dušan Aleksić.
BUNT SE ŠIRI
Da je bunt eksplodirao i da više nema nazad, poručio je profesor Miodrag Đorđević sa Prirodno-matematičkog fakulteta u Nišu, na protestu pod nazivom “Trk na Trg”. I ranije je postojao bunt, i ranije su postojali talasi nezadovoljstva, ali do promena koje studenti i građani zahtevaju nije dolazilo. Ono što ovaj bunt čini drugačijim od prethodnih jeste činjenica da su ovi protesti “zahvatili svaku zgradu u Srbiju, svako mesto od Merošine do Trgovišta”, kako smatra studentkinja Filozofskog fakulteta iz Niša Marija Ilić. “Bunt je izašao iz kruga dvojke i došao je pred vrata svakog stana i kuće u celoj Srbiji. To je buđenje odgovornosti nas kao građana i kao mislećih ljudi”, dodaje Ilić za “Vreme”.
Dušan Aleksić kaže da su svi dosadašnji protesti imali nekakav konkretan cilj ili borbu protiv određene partije, kao i da su imali konkretne organizatore koje je bilo lakše potkupiti, zbog čega bi se protesti ubrzo pretvorili u stranačke borbe. “Ovog puta nema organizatora. Studentski zahtevi su, jednostavno, građanski zahtevi i oni se baziraju na nečemu što bi trebalo da bude temelj svake demokratske države – poštovanje i neselektivna primena zakona, institucije koje će raditi svoj posao bez obzira na to ko u datom trenutku ima većinu u Skupštini. To je ono sa čim svako ko teži takvom društvu može da se poistoveti, bez obzira na ideološka opredeljenja. Mislim da u tome leži ključ uspeha ovih protesta”, zaključuje Aleksić.
Studentkinja Marija Ilić bila je na protestu niških studenata koji se odvijao ukupno 12 časova u nedelju (9. februar) na naplatnoj rampi “Niš-sever”. Ona kaže da je na toj blokadi osetila odlučnost da se cela ova priča nastavi, baš zbog toga što im ni vetar ni niska temperatura nisu smetali, niti su ih omeli da nastave sa blokadom. “Toplina koju gajimo na svakom protestu do ispunjenja zahteva održava nas uprkos hladnoći. Osetio se u vazduhu miris borbe protiv nepravde, korupcije i svega onoga što je ovo društvo osakatilo, rasplakalo i naljutilo”, rekao je jedan student za “Vreme”. Zorana Mihajlović, bivša ministarka rudarstva, u komentaru blokade na naplatnoj rampi probala je da “izgrdi” niške studente jer je, prema njoj, ova konkretna blokada pogubna za ekonomiju i saobraćaj. “Lako je kad država plaća”, bio je njen komentar.
U trenucima kada ovaj broj stiže na kioske, niški studenti će biti pred kraj puta dugog 150 kilometara. Oni su u utorak pošli pešice do Kragujevca kako bi stigli na protest koji će se u tom gradu održati na Sretenje. Tamo će se sastati i sa studentima iz Beograda i Novog Sada, koji su se takođe uputili pešice ka Kragujevcu. Protestni marš se zove “NIŠta nije daleko za pravdu”. Na svom putu studenti prolaze kroz Aleksinac, Ćićevac, Paraćin, Ćupriju i Jagodinu. Očekuju da će im se u svakom gradu pridružiti meštani. Ma koliko dug bio put do pravde koju traže i do ispunjenja samih zahteva, niški studenti solidarno sa studentima čitave Srbije pokazuju da su spremni da idu do kraja.
Tek 55.000 dospelo je na Vučićev skup sa pljeskavicama i pevanjem dok je 15. marta na ulicama bilo do 325.000 ljudi
Mesec dana su iza rešetaka Marija Vasić, Lazar Dinić, Mladen Cvijetić, Lado Jovović, Srđan Đurić i Davor Stefanović. Tobože su planirali „državni udar“, a zapravo su politički taoci
Marija Vasić, Lazar Dinić, Mladen Cvijetić, Lado Jovović, Srđan Đurić i Davor Stefanović nalaze se u pritvoru (na slikama po redosledu). Ukoliko uskoro ne budu na slobodi, jasno je da smo na putu ka Belorusiji. Ti su ljudi u režimskim medijima ispali opasniji od bombaša Al Šababa ili kakve druge prominentne terorističke organizacije. Ko su oni zaista, koga imaju, čime se bave, u šta veruju i za šta se bore
Izgleda da je Đuro Macut ono što je deo javnosti tražio, pa dobio na vučićevski perverzan način: on je stručnjak koji treba da vodi prelaznu Vladu Srbije, ali ne da bi napravio politički konsenzus i smirio društvenu krizu, nego da bi premostio vremenski period do trenutka kada Vučić – formalno ili sa Zoranom Jankovićem u timu – opet može da zasedne u kabinet u Nemanjinoj 11
Mrtvi, osakaćeni, prebijeni, sluđeni… Tako završavaju građani koji se iz različitih razloga nađu pod rukom i pendrekom srpske policije. Poslednji slučaj, za koji malo ko veruje da se stvarno tako odigrao, najbizarniji je: čovek se obesio u marici, dok su mu ruke bile vezane
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve