

MUP
Milić i foto-robot ministara policije
Šta spaja Vučićeve ministre unutrašnjih poslova? Kome građanin sme da prijavi kakvog mafijaša posle slučaja Milić? O tome piše Filip Švarm u novom broju „Vremena“


Ministar pravde
Osnovni podaci: Rođen je 1983. godine u Užicu. Prvih šest godina živeo u Novoj Varoši, a zatim u Beogradu. Završio je Pravni fakultet. Tokom studija je tri puta pobeđivao na takmičenju u besedništvu na Pravnom fakultetu (2004, 2005. i 2007. godine). Kao student 2007. godine dobio je prvu nagradu Alan Votson Fondacije za projekat „Dušanov zakonik i pravni transkripti“. Upisao je 2010. godine doktorske studije. Na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu 2009. godine postaje stručni saradnik u nastavi na predmetima „Uporedna pravna tradicija“ i „Nacionalna istorija države i prava“, na kojima je 2010. izabran za asistenta. Govori engleski, francuski i italijanski jezik.


Po čemu je poznat: Selaković je, dok je bio asistent na Pravnom fakultetu, na predavanju uzeo od studentkinje flašicu vode hrvatskog proizvođača i bacio je u kantu za đubre rekavši da to čini jer u pitanju nije domaća voda. Selaković je kazao da je samo želeo da ukaže studentima na neophodnost kupovine domaćih proizvoda: „Bacanjem te flašice studentima sam slikovito ilustrovao i na delu pokazao kako se pomaže Srbiji“.
Politička karijera: U Srpskoj naprednoj stranci je od osnivanja 2008. Član je Glavnog i Izvršnog odbora i predsednik je Pravnog saveta SNS-a. U septembru 2012. izabran je za člana Predsedništva SNS-a, a tokom ministrovanja je postao potpredsednik SNS-a.
Ministar: Najmlađi je ministar u Vladi Srbije. Kada je jula 2012. formirana Vlada Srbije premijera Ivice Dačića, Selaković je postao ministar pravde i državne uprave. Na tu funkciju reizabran je u aprilu 2014. godine u vladi Aleksandra Vučića.
Imovinska karta: Nikola Selaković, ministar pravde, prima tri plate: ministarsku od oko sto hiljada, drugu kao član Visokog saveta sudstva – 15.177 i treću kao član Državnog veća tužilaštva, takođe, 15.177 dinara. Njegova imovinska karta u Agenciji za borbu protiv korupcije je prazna. Spada u ministre sirotane, a u toj grupi su, pored njega, i premijer Aleksandar Vučić, potpredsednik Rasim Ljajić i Jadranka Joksimović. Prema tim kartama, oni nemaju ništa – ni stanove, ni kola, ni ušteđevinu.
Gospodin član: Sindikat pravosuđa Srbije saopštio je oktobra 2013. da ministar pravde Nikola Selaković ima devet funkcija. Selaković je tada bio član Saveta Univerziteta u Beogradu, Nacionalnog saveta za regionalni razvoj, Saveta za saradnju sa Haškim tribunalom, predsednik je vladinog odbora za pravni sistem i državne organe, član vladine kadrovske komisije, predsednik vladine administrativne komisije, član Saveta za nacionalnu bezbednost, Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužilaca. Ministarstvo pravde je odgovorilo da je „ministar Selaković imenovan od strane Vlade Republike Srbije, i za obavljanje ovih poslova ne prima nikakvu zaradu.“
NGO aktivista: Selaković je osnivač, a u periodu od 2011. do 2012. godine bio je i predsednik Srpskog kulturnog kola „Despot Stefan Lazarević“. Od 2010. godine predsednik je Instituta „Oratoria“ – Centar za retoriku. Od 2003. godine je član, a od 2005. godine sekretar Kluba ljubitelja antičkog i rimskog prava Pravnog fakulteta „Forum Romanum“.
Hobi: Voli konje (kao mali naučio da jaše), a ljubitelj je i fotografije.
Stanje u pravosuđu: „Najveći problem pravosuđa su sudije i tužioci koji ne žele da prihvate da država ne postoji zbog njih, već da su oni tu zbog države i građana.“
Cenzura u Srbiji: „Kako neko može da priča o cenzuri kad se premijer u jednoj emisiji naziva somom, dok neki mediji objavljuju najgnusnije laži o mrtvorođenom detetu premijera? I niko na to nije reagovao, ni novinarska udruženja ni međunarodne institucije.“
Kokarda i šajkača: Orsat Miljenić, hrvatski ministar pravde, izjavio je da ne može da sedi za istim stolom sa Selakovićem ako nosi kokardu na kapi. Na to je Selaković uzvratio da ponosno nosi srpsku šajkaču. „Što se tiče moje kape, uvek ću s ponosom nositi kapu koju su nosili moji preci na Ceru, Kolubari, Krfu i Kajmakčalanu.“


Šta spaja Vučićeve ministre unutrašnjih poslova? Kome građanin sme da prijavi kakvog mafijaša posle slučaja Milić? O tome piše Filip Švarm u novom broju „Vremena“


Zašto je Slavija u postala politički barometar koji režimu ne govori ništa dobro? To je naslovna tema novog „Vremena“


Ako je Slavija u međuvremenu postala neka vrsta političkog barometra, onda je ovog 23. maja kazaljka otišla duboko u crveno, ali ne onako kako bi vlast volela da prikaže. Nije to crveno od nasilja, nego od pritiska koji više ne može da se ignoriše, od društva koje je naučilo da se okuplja, prepoznaje i što je za svaku vlast najopasnije, pamti. Nije ovde više reč o jednom protestu niti o jednoj pobunjenoj generaciji, nego o novom obrascu ponašanja društva koje odbija da se vrati u političku apatiju


Hapšenje bivšeg načelnika PU Beograd nije dovelo do onoga što bi svi mogli da očekuju – opsežne istrage u policiji i MUP-u Srbije koja bi, poput nove “Sablje” odsekla glavu korumpiranom vođstvu institucije koja treba da seče glave korumpiranima i onima koji su u kriminalu. To govori držanje čitavog slučaja u okviru režima i izostanak prave istrage. Otprilike – kao na su to neka unutrašnja neslaganja u samoj vlasti


Za manje od 12 sati u glavnom gradu su uništena četiri poznata ugostiteljska objekta, a serija incidenata eskalirala je pucnjavom u restoranu “Jerry” na Novom Beogradu. Vlasnička struktura ovih lokala otvara pitanje ko su ljudi koji su se našli na meti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve