
Novi broj „Vremena“
Rat oko KK Partizan: Između režima i navijača
Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan
KO U KLIN, KO U PLOČU: Ivica Dačić i Aleksandar Vučić / foto: tanjug
Da li je Brisel samo hteo da srpskog premijera Ivicu Dačića šok-terapijom "istera na čistinu" kako bi se priča o podeli Kosova jednom za svagda odložila ad acta? Ujedno, moguće je i da je Brisel tako došao u priliku da odmeri koliko će se moći održati srpska vlada? Naime, na letošnje formiranje vlade "s bagažom crveno-crne koalicije devedesetih", Brisel i Vašington su gledali samo u kontekstu rešavanja kosovskog pitanja
Premijer je izgleda bio strašno ljut kada je samo nekoliko dana pošto je morao da proguta nesrećnu formulaciju Evropske komisije o „poštovanju teritorijalnog integriteta Kosova“, sebi dozvolio da ga u Dragincu kod Loznice na parastosu žrtvama nacističkog terora iz Drugog svetskog rata onoliko, kako to reče predsednik Nikolić, „emocije ponesu“.
Prvo, baš je njemu zapalo da se prvi u Srbiji odredi prema potpuno (ne)očekivanom zahtevu Evropske komisije u Strategiji o proširenju. Drugo, posle one brzoplete izjave da bi taj zahtev EK mogao da vodi ka zatvaranju dijaloga Beograda i Prištine, trebalo je ponovo da izađe pred novinare i prihvati objašnjenje Štefana Filea, komesara EU za proširenje, da se novom formulacijom ne prejudicira status, već da je time Srbija samo upozorena da podele Kosova ne može biti. Treće, njegov koalicioni partner i prvi zamenik Aleksandar Vučić rekao je odmereno i bez suvišnih emocija da je razgovarao s Fileom i da je dobio uveravanja da je „sintagma pogrešno protumačena“, tj. da ju je Dačić pogrešno protumačio.
Umesto da tu stavi tačku pa da vladajuća koalicija vidi šta će sa „poštovanjem teritorijalnog integriteta Kosova“, te da lepo sačeka platformu za KiM koju nedeljama najavljuje predsednik Nikolić, premijer je održao politički govor u Dragincu, kao usred predizborne kampanje. I umalo izazvao međunarodni skandal. Opet je reagovao njegov koalicioni partner Vučić uveravanjem svekolike javnosti da je premijerova namera bila potpuno drugačija i da „ne misli da neko planira da vodi Srbiju u nekom drugom pravcu sem Evrope a da neko i planira, onda ove vlade ne bi ni bilo“. Da ne zaboravimo da se SNS prvo zvanično ogradio od govora Ivice Dačića. Jadranka Joksimović, članica predsedništva SNS-a, izjavila je da naprednjaci poštuju pravo svake stranke na politički stav, ali da je „u interesu Srbije okretanje budućnosti i strateškom partnerstvu EU“. Onda je Dačić, kad je već doterao cara do duvara, kako javlja „Blic“, otišao sve sa svojim govorom da uveri nemačkog ambasadora Hajnca Vilhelma kako ništa nije loše mislio. Hajnc je, kažu upućeni, sve razumeo. Rastali su se u prijateljskom tonu. A gradska čaršija je nastavila da raspreda kako je Dačić opet dobio čvrgu od Vučića, da se, kako ono Čedomir Jovanović reče, „privatni rat“ dvojice koalicionih partnera nastavlja, da se vlada jedva drži na nogama, da će opet biti izbora, te da će Vučić sa demokratama da rekonstruiše vladu samo oni da reše ovo predsedničko pitanje, a socijalisti odoše u opoziciju i tako sve…
(…)
Ceo tekst možete pročitati u novom broju nedeljnika Vreme koji je u prodaji od 18. oktobra 2012. Pretplatnici na internet izdanje nastavak mogu pročitati sa ovog linka. (Pretplatnici: prvo se ulogovati pa onda kliknuti.)

Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan

Najmoćniji čovek u državi, Aleksandar Vučić, potpuno je nemoćan pred Dijanom Hrkom, ožalošćenom ženom čija je pojava još ogolila čemu služi Ćacilend. To je naslovna tema novog „Vremena“

Odluka Dijane Hrke da stupi u štrajk glađu mora se posmatrati u dva konteksta, ljudskom i političkom. Sa ljudske strane, apsolutno svako ko stoji uz nju želi da prekine štrajk glađu i da sačuva zdravlje. Sa političke strane, njen potez je nešto na šta Aleksandar Vučić nema odgovor

Na početku je propagandno-bezbednosni kamp u Pionirskom parku bio mesto “studenata koji žele da uče”, a sada ga Vučić naziva “ostrvom slobode”. Ispada da vlast kreće u oslobađanje države. Od koga? Pa valjda od studenata i građana, nikog drugog

Veliki režimski poraz je i to što su građani, zajedno sa studentima, politički sazreli – bar ogromna većina njih. To se videlo se u Novom Sadu, čulo iz izjava građana i studenata. Sve je manje onih nestrpljivih koji očekuju da se nešto može tokom jedne noći ili jednog dana promeniti. Cilj je blizu, ali valja do njega još tabanati, sve sa ranjenim nogama. Oni studenti koji su sa od žuljeva krvavim čarapama umarširali u Novi Sad simbolički su pokazali da odlučnost postoji i da ih ništa ne može zaustaviti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve