

Crowdfunding
Podrži „Vreme“, podrži pravo novinarstvo
„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva




Da li je Brisel samo hteo da srpskog premijera Ivicu Dačića šok-terapijom "istera na čistinu" kako bi se priča o podeli Kosova jednom za svagda odložila ad acta? Ujedno, moguće je i da je Brisel tako došao u priliku da odmeri koliko će se moći održati srpska vlada? Naime, na letošnje formiranje vlade "s bagažom crveno-crne koalicije devedesetih", Brisel i Vašington su gledali samo u kontekstu rešavanja kosovskog pitanja
Premijer je izgleda bio strašno ljut kada je samo nekoliko dana pošto je morao da proguta nesrećnu formulaciju Evropske komisije o „poštovanju teritorijalnog integriteta Kosova“, sebi dozvolio da ga u Dragincu kod Loznice na parastosu žrtvama nacističkog terora iz Drugog svetskog rata onoliko, kako to reče predsednik Nikolić, „emocije ponesu“.
Prvo, baš je njemu zapalo da se prvi u Srbiji odredi prema potpuno (ne)očekivanom zahtevu Evropske komisije u Strategiji o proširenju. Drugo, posle one brzoplete izjave da bi taj zahtev EK mogao da vodi ka zatvaranju dijaloga Beograda i Prištine, trebalo je ponovo da izađe pred novinare i prihvati objašnjenje Štefana Filea, komesara EU za proširenje, da se novom formulacijom ne prejudicira status, već da je time Srbija samo upozorena da podele Kosova ne može biti. Treće, njegov koalicioni partner i prvi zamenik Aleksandar Vučić rekao je odmereno i bez suvišnih emocija da je razgovarao s Fileom i da je dobio uveravanja da je „sintagma pogrešno protumačena“, tj. da ju je Dačić pogrešno protumačio.
Umesto da tu stavi tačku pa da vladajuća koalicija vidi šta će sa „poštovanjem teritorijalnog integriteta Kosova“, te da lepo sačeka platformu za KiM koju nedeljama najavljuje predsednik Nikolić, premijer je održao politički govor u Dragincu, kao usred predizborne kampanje. I umalo izazvao međunarodni skandal. Opet je reagovao njegov koalicioni partner Vučić uveravanjem svekolike javnosti da je premijerova namera bila potpuno drugačija i da „ne misli da neko planira da vodi Srbiju u nekom drugom pravcu sem Evrope a da neko i planira, onda ove vlade ne bi ni bilo“. Da ne zaboravimo da se SNS prvo zvanično ogradio od govora Ivice Dačića. Jadranka Joksimović, članica predsedništva SNS-a, izjavila je da naprednjaci poštuju pravo svake stranke na politički stav, ali da je „u interesu Srbije okretanje budućnosti i strateškom partnerstvu EU“. Onda je Dačić, kad je već doterao cara do duvara, kako javlja „Blic“, otišao sve sa svojim govorom da uveri nemačkog ambasadora Hajnca Vilhelma kako ništa nije loše mislio. Hajnc je, kažu upućeni, sve razumeo. Rastali su se u prijateljskom tonu. A gradska čaršija je nastavila da raspreda kako je Dačić opet dobio čvrgu od Vučića, da se, kako ono Čedomir Jovanović reče, „privatni rat“ dvojice koalicionih partnera nastavlja, da se vlada jedva drži na nogama, da će opet biti izbora, te da će Vučić sa demokratama da rekonstruiše vladu samo oni da reše ovo predsedničko pitanje, a socijalisti odoše u opoziciju i tako sve…
(…)
Ceo tekst možete pročitati u novom broju nedeljnika Vreme koji je u prodaji od 18. oktobra 2012. Pretplatnici na internet izdanje nastavak mogu pročitati sa ovog linka. (Pretplatnici: prvo se ulogovati pa onda kliknuti.)


„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva


Antirežimski blok veoma dobro stoji u Sevojnu, Boru, Kuli, Bajinoj Bašti i Aranđelovcu. Nešto je slabiji u Smederevskoj Palanci, Kladovu, Majdanpeku, Knjaževcu i Lučanima. Manje zbog toga što se nije baš najbolje organizovao, više usled visoke startne pozicije režima u pojedinim delovima zemlje – analitičari kažu da je SNS najmanje oslabio na jugu i istoku Srbije


Kada vlast ignoriše posledice svojih odluka, ne samo da zanemaruje sadašnje žrtve, nego i stvara kulturu u kojoj svaka buduća katastrofa postaje legitimna


Slučaj u kome se patrijarh Porfirije (na slici) suočava sa mogućnošću da protiv njega bude pokrenut postupak zbog mobinga – koji je u krajnjoj suprotnosti sa hrišćanskim vrednostima – ostavio je gorak utisak u delu javnosti u Srbiji, najpre među onima koji, ruku na srce, naivno veruju da se takve stvari u Crkvi ne događaju. Međutim, poznavaoci crkvenih prilika odavno znaju da su slučajevi mobinga nad sveštenicima koji izađu u javnost nažalost samo vrh ogromnog ledenog brega o kojem se malo govori


U kojoj meri su istinite informacije da se Vojska Srbije ozbiljno “bilduje” oružjem? Čemu služi jačanje oružanih kapaciteta i, samim tim, kakve se poruke šalju za unutrašnju upotrebu, a kakve su poruke namenjene okruženju? Da li vojna saradnja Zagreba, Tirane i Prištine zaista plaši režim i Vučića ili je sve to predstava koja hrani sujetu jednog čoveka? Zašto se u ovom tenutku preko prorežimskih medija tendenciozno plasira vojna “moć”, kakva je korelacija ovog propagandnog paketa sa izborima, a kakva je u širem kontekstu geopolitičkih prilika? Na ova pitanja odgovaraju Vojkan Kostić, Petar Bošković i Boško Jakšić
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve