

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Sociolog Vladimir Vuletić smatra da je cela današnja kapitalistička klasa nastala od onih koji su preuzeli kontrolu nad dobrima iz perioda socijalizma i da Vučić tu nije napravio nikakav preokret. "Problem je što je on u kampanji obećavao da će prekinuti sa tom praksom, ali svakog dana se umnožavaju dokazi da se sa tom praksom nastavlja i da ona raste", smatra Jovo Bakić.
U trećoj po redu emisiji „Zumiranje“, glavni urednik nedeljnika „Vreme“ i sociolozi Vladimir Vuletić i Jovo Bakić razgovarali su o društvenim, političkim i privrednim elitama u Srbiji.
Po mišljenju Jove Bakića, u Srbiji je pre reč o oligarhiji, nego o eliti: „Oligarhijski sistem je uspostavljen još u ranijim vlastima, a desila se samo kvalitativna promena u tome što politički vođa želi da bude na čelu oligarhije. Ranije su političke vođe bili samo jedan njen deo. Aleksandar Vučić je na čelu oligarhije, a oligarsi dolaze njemu, da ne bi završili na sudu ili u zatvoru. Danas morate da se ulizujete komandantu oligarhije da biste mogli da dobijete deo kolača. I to je jedina promena koja se desila 2012.“
Po mišljenju Vladimira Vuletića, u prilično haotičnoj situaciji u Srbiji, zapravo ima sistema: „Ako posmatramo poziciju političke elite sa centrom u liku Aleksandra Vučića, oni su preuzeli dva nepopularna zadatka: jedan je Kosovo, drugi je privatizacija. Milošević je više od decenije vladao zastupajući kontra poziciju, s jedne strane nacionalističku, s druge socijalističku. Ljudi se nisu mnogo promenili za ovih deset godina, ali slično biračko telo koje je glasalo za Miloševića danas glasa za Vučića. Ali, imate situaciju u kojoj nema ozbiljnih emisija u kojima se govori o ozbiljnim društvenim pitanjima, a sve ostalo nije čak ni medijska manipulacija, nego neki „vatromet“ koji služi zaglupljivanju javnog mnjenja, kako ljudima ne bi palo na pamet da postave važna pitanja.“
Kada je reč o formiranju elita, učesnici „Zumiranja“ saglasni su da je najprikladniji naziv za to prosto kadriranje. „Moji prvi sukobi u akademskoj zajednici su bili vezani za kadrovska pitanja, da li će doći ovaj ili onaj asistent, a to je bilo baš davno“, kaže Vučetić: „Iza toga stoji očekivanje da će izabrani biti lojalan. Dakle, to je očekivanje lojalnosti, a ne kvaliteta, verovanje da vam moć obezbeđuje to što ćete negde postaviti svog, a ne stručnog čoveka.“
Vuletić smatra da je drugi deo priče i to što smo mala zajednica, pa štitimo svoje do poslednjeg, a kad neko ukaže da je to problem, ignorišemo ga.
Dragoljub Žarković istakao je da bi pozicija zaštitnika građana trebalo da bude važna i da reprezentuje elitu. Posle njegovog dugotrajnog insistiranja u javnosti da od Vojno-bezbednosne agencije ne može da dobije odgovor šta se desilo u sukobu Andreja Vučića i Žandarmerije, ministar odbrane izjavio je da neće da mu odgovori jer je pitanje smešno. „Onda Jankovića malo-malo pa neko u javnosti čerupa. Poslanik SNS-a Vladimir Đukanović na TV Kopernikus priča o ombudsmanu kao o nekoj bitangi, ogovara čoveka najodvratnije. I sve vreme se provlači teza: ko je taj da pita nešto Vojnu bezbednost. To formiranje uverenja da zaštitnik građana ne sme ništa da pita VBA jeopasno.“
Prema mišljenju Jove Bakića, to pokazuje odnos izvršne vlasti prema nezavisnim institucijama koje su formirane kao zastupnici javnosti: „To su tela koja služe za prevenciju zloupotrebe vlasti. Nažalost, ljudi u izvršnoj vlasti ne shvataju značaj te institucije, ili je možda jako dobro shvataju, pa im je to neprijatelj, pa mu pominju platu. Ali, njegova plata je zaslužena. On je dobro plaćen baš da vlast ili neka druga moć ne bi mogle da ga korumpiraju.“
Kada je reč o privrednoj eliti, Žarković zapaža da ovde tranzicija traje 25 godina, i sa svakom promenom vlasti dolazi do težnje da „moji tajkuni smene tvoje tajkune“: „Sad imamo Vučića koji je popularnost stekao borbom protiv tajkuna i čini mu se da bi svako otkrivanje afera oko njegovih tajkuna moglo da ugrozi njegovu poziciju ‘Robina Huda’.“
Po Vuletićevom mišljenju, proces stvaranja privredne elite krenuo je konverzijom političke u ekonomsku moć: „Mi vidimo da danas ljudi koji zauzimaju ključne pozicije potiču iz tog perioda. Ali ne smenjuju se sa smenom vlasti samo privredne elite, već dolazi do smene svih garnitura koje mogu bitno da utiču na reprodukciju sistema, po drugarskom principu. Da mi imamo zasita elitu, svaka smena vlasti zadržala bi najveće delove tih garnitura, a bilo bi zamenjeno svega nekoliko ljudi.“
Vuletić smatra da je cela današnja kapitalistička klasa nastala od onih koji su preuzeli kontrolu nad bogatstvma iz perioda socijalizma i da Vučić tu nije napravio nikakav preokret.
„Problem je što je on u kampanji obećavao da će prekinuti sa tom praksom, ali svakog dana se umnožavaju dokazi da se sa tom praksom nastavlja i da ona raste“, smatra Bakić.


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve