U tri grada u toku su protesti građana i ekoloških aktivista – Majdanpeku, Novom Pazaru i Novom Sadu. Majdanpečani negoduju zbog rušenja planine Starice za potrebe rudnika bakra (vidi tekst na strani 20), Novopazarci traže prestanak izlivanja mazuta u reku Rašku iz gradske toplane i kazne za odgovorne, a Novosađani brane zelene oaze Šodroš i Kameničku adu na Dunavu od uništenja zbog izgradnje mosta i stambeno-poslovnog kompleksa.
Pre dve nedelje, novopazarska JP Gradska toplana izlila je u Rašku veliku količinu otpadne vode pomešanu sa mazutom, što je podiglo javnost, a Inicijativa “Za zdrav Novi Pazar” okupila je na protestu nekoliko stotina građana.
Na skupu se čulo da najveći deo otpadnih voda u Rašku i druge reke dospeva bez prečišćavanja, a česti su slučajevi izlivanja toksičnih materija industrijskog porekla, što je sve posledica neodgovornosti vlasti i nedostatka stručnog upravljanja vodnim resursima.
“U Rašku se godinama izlivaju i otpadne vode iz kamenjara, mesara i fabrika, reka Trnavica je otvorena kanalizacija, a ništa bolja situacija nije ni sa Jošanicom i Ljudskom”, ističu Novopazarci.
A poput grupe Majdanpečana koja kampuje na planini Starici, i novosadski aktivisti telima brane svoje oaze nadomak grada. Reagovali su nakon što je prošle nedelje počelo krčenje šume u blizini plaže Šodroš, kao priprema za izgradnju novog mosta na Dunavu, ali i luksuznog stambeno-poslovnog kompleksa nazvanog u čaršiji “Novi Sad na vodi”, koji izaziva proteste brojnih udruženja i stranaka već tri godine. Aktivisti koji kampuju u Šodrošu zahtevaju obustavu radova i zaštitu prirode na levoj obali Dunava.
Doktori na sudu
Odbrana dr Žujovića u skafanderu
foto: nova / goran srdanov…
Na drugom sudskom ročištu po tužbi dr Predraga Kona, bivšeg člana Kriznog štaba, optuženi pulmolog dr Dejan Žujović pojavio se sa maskom i u skafanderu na kojem su bila ispisana imena preminulih lekara tokom pandemije kovida 19. Epidemiolog Kon tužio je Žujovića zbog stavova i ocena iznetih u kolumni “Glamočko gluho kolo”, objavljenoj novembra prošle godine na portalu “Nova”, i zbog povrede časti i ugleda i nanetog duševnog bola traži 400.000 dinara odštete. To je druga tužba Kona protiv Žujovića, a prva je odbačena. U spornom tekstu, Žujović smatra sve članove Kriznog štaba odgovornim za veliku smrtnost građana Srbije od posledica korona virusa.
Doktor Žujović, već iskusan u medijskim nastupima, došao je obučen za “crvenu kovid zonu” i tri sata izdržao u sudnici u skafanderu, dok je doktor Kon davao iskaz. Žujovićevo saslušanje odloženo je za oktobar, a on je nakon ročišta izjavio da se ne radi o svađi dvojice kolega, već je u pitanju “kritika odnosa nadležnih prema neophodnim postupcima tokom kovid pandemije”.
Doktor Kon nije želeo da daje izjave, a njegovu ponudu da povuče tužbu ukoliko se Žujović javno izvini tuženi je odbacio jer “ima 430 razloga za to”, a to je “ukupan broj umrlih zdravstvenih radnika od korona virusa”.
Osim ovim suđenjem, epidemija se vraća u glavne vesti i zbog rasta broja zaraženih i hospitalizovanih, a stručnjaci već početkom jula očekuju novi talas i pozivaju na oprez, bez obzira na to što mutirani virus za sada prouzrokuje blažu kliničku sliku kod većine obolelih.
Skupština evropskih novinara
Novinarka HRT-a Maja Sever na čelu EFJ-a
04-EFJ Mogens Bjeregord, Maja Sever, Mustafa Kuleli – foto-NUNS…
Novinarka iz Zagreba Maja Sever (na slici desno), izabrana je za predsednicu Evropske federacije novinara (EFJ) na Izbornoj skupštini održanoj u Izmiru, i prva je žena na čelu te organizacije od njenog osnivanja 1994. godine.
“Živimo u svetu u kojem se novinari ubijaju, pritvaraju i tuže, gde žene rade za manje plate, gde su novinari izloženi napadima i uvredama, u svetu u kojem mnogim novinarima nisu zaštićena radnička ni socijalna prava, a kolektivni ugovori su slabi ili ne postoje, gde su frilenseri bez prava, a opstanak javnih medija ugrožen”, rekla je Sever nakon izbora i obećala beskompromisnu borbu za profesionalno novinarstvo i bezbednost novinara.
Osim što je prva žena na ovoj funkciji, Maja Sever je i prva sa Balkana koja dolazi na čelno mesto Federacije, kao i novoizabrani potpredsednik, novinar iz Turske Mustafa Kuleli. Nova predsednica je od 1990. godine zaposlena na Hrvatskoj radio-televiziji, predsednica je Sindikata novinara Hrvatske od 2019, a godinu dana ranije ponela je nagradu “Novinarka godine” Hrvatskog novinarskog društva.
EFJ okuplja preko 300 hiljada novinara iz 72 novinarske organizacije, iz 45 država, a iz naše zemlje članovi su Nezavisno udruženje novinara Srbije (NUNS), od 1994. godine, Udruženje novinara Srbije (UNS), od 2003, i Sindikat novinara Srbije (SINOS), od 2006. godine.
Majmunske boginje
Registrovan prvi slučaj u Srbiji
Uz korona virus, svetom se odnedavno šire i majmunske boginje, koje izaziva virusna zoonoza (virus koji se na ljude prenosi sa životinja) iz porodice velikih boginja (variola vera), a prvi slučaj je prošle nedelje registrovan u Srbiji. Radi se o importovanom slučaju, što će reći da je osoba sa bolešću došla iz inostranstva.
Oboleli je smešten u jednu bolnicu gde dobija adekvatnu simptomatsku terapiju i, kako saopštavaju nadležni, uspešno se oporavlja. Po rečima stručnjaka, virus majmunskih boginja ne prenosi se lako sa čoveka na čoveka i potrebna je duga izloženost da bi se prenela infekcija.
Majmunske boginje do sada su zaražavale žitelje Afrike, prvi slučaj je zabeležen pre 52 godine, a poslednjih meseci otkriveni su slučajevi u dvedesetak evropskih zemalja, kao i na Bliskom istoku, u Severnoj i Južnoj Americi i Australiji. Imaju slične simptome kao velike boginje, ali su manje opasne i smrtnost je kod obolelih od tri do šest odsto. Za neke od inficiranih poznato je da su boravili u afričkim zemljama, dok za druge takve informacije ne postoje i opravdana je bojazan da se virus širi “ispod radara”.
Po navodima Svetske zdravstvene organizacije, radi se o samoograničavajućoj bolesti čiji simptomi traju od dve do četiri nedelje i podrazumevaju temperaturu, jaku glavobolju, oticanje limfnih čvorova, bol u mišićima i manjak energije, a osip se javlja do tri dana nakon pojave temperature. Teži oblici nisu česti i uglavnom se javljaju među decom.
Kraj NBA sezone
Bjelica sa Voriorsima do šampionskog prstena
foto: ap…
U šestoj utakmici finala američke NBA košarkaške lige, Golden Stejt Voriorsi iz San Franciska zabeležili su četvrtu pobedu nad Boston Seltiksima i osvojili sedmu titulu prvaka, a u šampionskom timu ove godine bio je i naš Nemanja Bjelica (34). Tako je postao četvrti igrač iz Srbije koji je poneo šampionski prsten NBA, nakon Darka Miličića, Peđe Stojakovića i Ognjena Kuzmića.
Miličić je imao skromnu minutažu u pohodu Detroit Pistonsa na titulu u sezoni 2003/2004, Kuzmić je sa rezervne klupe napustio Voriorse pre nego što su pobedili u finalu 2015. godine, i jedino je Stojaković imao zapaženu ulogu u osvajanju prvog mesta, i to u ekipi Dalas Maveriksa 2011. godine.
Bjelica je u San Francisko došao nakon tri godine provedene u Sakramentu i u protekloj sezoni je u proseku bio 16 minuta na terenu, postizao preko šest poena po utakmici i, mada je ulazio sa klupe, dao je značajan doprinos u osvajanju titule. Zablistao je pre 14 godina u Crvenoj zvezdi, pa ostavio traga u Baskoniji i Fenerbahčeu, a od 2015. je u najjačoj ligi na svetu. Prve tri godine je proveo u Timbervulvsima iz Mineapolisa. Sa reprezentacijom Srbije osvojio je po jednu evropsku i svetsku srebrnu medalju.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Znamo, sasvim dobro, s kim smo živeli. Znamo odlično ko je Teofil i znamo odlično šta je Teofil nama. A opet, posle svega, to ne možemo znati. Isuviše smo bili blizu, isuviše je veliki da bismo ga, odavde i sada, obuhvatili pogledom
Rekao sam mu, tada u “Imperijalu”, da sam dugo mislio kako je Teofil Pančić pseudonim. Ovoga jutra, prvog kojemu zora sviće bez Teofila, čini mi se da bi zapravo bilo bolje da je moglo tako i da se može živjeti bez tijela, samo u knjigama i u pozorišnim predstavama, u filmovima i stripovima, s Oljom i među prijateljima, u novinskim tekstovima, jer su s tijelom nailazili samo neki sumorni i žalosni problemi. Tijelo je stradavalo od onog što se zbivalo oko njega
U noći u kojoj pišem ove redove, onoj sa prvog martovskog četvrtka na petak, ostajem bez adrese iz naslova. Ponoć već je uveliko otkucala, nikoga odavno nema ni na trećem ni na četvrtom spratu Mišarske 12-14, samo noćni portir dole drema i pita se kad li će onaj kosmati ludak poći na počinak. A ja sam još tu jer ovi redovi samo tu mogu i moraju nastati, u poslednjem trenutku u kojem kuca već opako ranjeno, ali još živo srce moje Mišarske
Što duže traje studentska i narodna buna, to se više nameće pitanje da li će zahtevi postati „političkiji“ – recimo, prelazna vlada i pošteni izbori. Ali rastu i šanse za međusobice i zađevice, koje su siguran recept za kraj protesta
Ministar kulture Nikola Selaković je bio svestan pištaljki pod svojim prozorom. Kao što su i kulturnjaci u blokadi njegovog Ministarstva videli da ih sa prozora tog istog Ministarstva ljudi pozdravljaju. Delovali su složno, da su na istoj strani. Selaković je bio sam.
Studenti su shvatili da se odvija borba za značenja, u kojoj se jedno ime ne pominje: ime diktatora. Jer, da se to ime pojavilo u njihovim zahtevima ono bi „pojelo“ same zahteve
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!