U ponedeljak 22. januara krenuo je novi podkast nedeljnika “Vreme” – “Ova situacija”. Novinari i prijatelji našeg nedeljnika svakih sedam dana pretresaju događaje u političkoj i društvenoj čaršiji i najavljuju teme za sledeći štampani broj našeg nedeljnika.
U prvoj epizodi o posledicama decembarskih izbora, pravim i lažnim ličnim kartama, ulozi stomatologije u naprednjačkom životnom stilu, te o Đukinom razvoju u pravnom sistemu i značaju sneška iz Davosa, govorili su Filip Švarm, Slobodan Georgijev i Željko Bodrožić.
“U podkastu pretresamo najvažnije događaje o kojima smo pisali i drugima o kojima ćemo tek pisati, ali i teme o kojima razmišljamo. Ideja je da se priča otvoreno, bez dlake na jeziku, onako kako pričamo i kad nismo pred mikrofonom. Nadam se da će ovo doprineti razvoju dijaloga koji toliko fali društvu”, poručio je urednik “Vremena” Filip Švarm.
Nedeljnik “Vreme” realizuje “Ovu situaciju” sa podcast.rs, za sada samo u audio-formi, ali je moguće da ubrzo dobije i video-dimenziju.
In memoriam: Denis Kolundžija (1972–2024)
Uvek u potrazi sa istinom
foto: fonet…
Nedelja je donela još jednu tužnu vest za nezavisnu novinarsku scenu – u Novom Sadu je iznenada, u 52. godini, preminuo novinar i urednik Denis Kolundžija.
Rođen je u Somboru, a kako mu je otac Dušan bio poznati somborski novinar i Denis je zakoračio u novinarsku profesiju, prvo kao reporter u Novosadskom nedeljniku od 1997. godine, da bi dve godine kasnije prešao na IN radio. Sledeće godine postaje deo novoosnovane redakcije “Građanskog lista”, a 2002. prelazi u “Dnevnik” i tamo se zadržava punih 12 godina, sve do potonuća ovog lista i prelaska pod naprednjačku upravu. Nakon toga se najviše angažovao u Nezavisnom društvu novinara Vojvodine (NDNV), objavljujući za “Autonomiju” i “VOICE” i radeći na istraživačkim projektima. Od 2017. godine bio je deo ekipe portala “Cenzolovka” Fondacije “Slavko Ćuruvija” i poslednjih godina zamenik urednika, a uređivao je i njuzleter NDNV-a.
Bio je vrsni poznavalac vojvođanskih političkih prilika (objavio je knjigu Višestranačka Skupština Vojvodine 1992–2012), domaće i regionalne medijske scene, a i političkog i izbornog sistema Sjedinjenih Američkih Država, i o tome je najčešće pisao za naš nedeljnik. Tokom karijere pisao je i za BIRN, “Njuzvik”, “Vojvođanski magazine”, “Vreme”, NIN, “Kibic fenster”… Dobitnik je godišnje nagrade NDNV-a za 2022. godinu.
“Denis je bio novinar čiji rad obavezuje sve koji se bave ovom profesijom. Uvek u potrazi sa istinom, borac za slobodu, dobar čovek, drug i kolega”, napisale su kolege iz NDNV-a. Iza sebe je ostavio suprugu Kseniju i sina Relju.
Nadzor televizija tokom kampanje
REM još ćuti o Pinku i Hepiju
Regulatorno telo za elektronske medije (REM) brže-bolje je nakon izbora objavilo Izveštaj o nadzoru programa četiri kanala javnih servisa (RTS 1, RTS 2, RTV 1 i RTV 2) i četiri kablovske televizije, kako bi spajanjem nespojivog i izostavljanjem iz nadzora četiri komercijalne televizije sa nacionalnom pokrivenošću, dokazalo da je medijska scena bila uravnotežena tokom izborne kampanje.
Tada je predsednica Saveta REM-a saopštila da je rađen monitoring nad televizijama Pink, Hepi, Prva i B92 i objasnila da će “zbog obima materijala” izveštaji biti prezentovani posle novogodišnjih praznika. Međutim, tih izveštaja i dalje nema u javnosti, a nedavno je članica Saveta REM-a Višnja Aranđelović ponovila da Tim za monitoring i analizu medijskog sadržaja “još uvek ne može da stigne da sve rezultate obradi u realnom vremenu”.
Udruženje novinara Srbije (UNS) otkrilo je prošle nedelje da su stručne službe REM-a posao obrade podataka obavile još 20. decembra, te da su u toku kampanje napravile i tri preseka po usvojenoj Metodologiji praćenja izborne kampanje. Zašto Savet REM-a još ne objavljuje te podatke, pitanje je na koje UNS nije dobio odgovor od Olivere Zekić, jer nije odgovarala na pozive i poruke.
Možda ipak još uvek sabiraju minute koje su Aleksandar Vučić, njegovi kandidati i analitičari proveli u programu Pinka i Hepija. Veliki je to posao.
Aerodrom na tapetu
Novi haos u režiji “Vansija”
Beogradski aerodrom je i protekle nedelje bio u žiži medijske pažnje, ponovo zbog haosa za koji je odgovorna kompanija “Vansi”, što je opet utvrdio Direktorat civilnog vazduhoplovstva Srbije. Prošle nedelje ovde smo pisali o kašnjenju u poletanju izazvanog zastojem u odleđivanju aviona, a pre neki dan gužve i kašnjenje letova izazvani su pogrešnim usmeravanjem putnika u tranzitnoj zoni.
Naime, u nedelju je bio obustavljen rad pasoške kontrole zbog mešanja putnika u tranzitnoj zoni, što je izazvalo kašnjenje 17 letova “Er Srbije”. Haos je izbio kad su putnici na letu iz Skoplja autobusom dovezeni na pogrešan gejt i umesto da odu ka izlazu, slučajno su pušteni u tranzitnu zonu pa su izmešani sa putnicima koji su prethodno prošli pasošku kontrolu. Po protokolu, policija je morala da izvrši vanrednu bezbednosnu proveru zgrade, avioni su prizemljeni i svi putnici su morali da prođu novu kontrolu. Najavljeno je da će Direktorat u skladu sa Zakonom o vazdušnom saobraćaju preduzeti odgovarajuće mere prema operateru aerodroma i svim odgovornim licima.
Otkako je pre pet godina država ustupila aerodrom francuskom “Vansiju”, nižu se kontroverze i problemi, počev od činjenice da javnost do danas nije videla taj ugovor o ustupanju “Nikole Tesle” na 25 godina, a zatim i da je smanjen broj radnika, da su plate slabe, da se često događaju problemi sa transferom putnika i prtljaga, da se izgradnja i rekonstrukcija zgrade i parkinga odužila, da se putnici zlopate i očajavaju zbog rekordnih kašnjenja. A “Vansi” se nedavno pohvalio kako je beogradski aerodrom prošle godine ostvario rekordan broj putnika, a samim tim i rekordan profit.
foto: marko čoković / tanjug…
In memoriam: Dejan Milojević (1977–2024)
Veliki igrač, trener i čovek
Košarkaški trener Dejan Milojević preminuo je u 46. godini od posledica srčanog udara koji je doživeo u sredu uveče, a dvorana u Beogradu poneće njegovo ime.
Prošle srede košarkaški svet je zanemeo: u bolnici u Solt Lejk Sitiju, u 46. godini preminuo je trener i bivši reprezentativac Dejan Milojević. Dan ranije doživeo je srčani udar tokom večere sa ekipom Golden Stejt Voriorsa iz San Franciska i hitno je operisan, ali infarkt je bio veoma jak i lekari nisu uspeli da mu spasu život.
Igračku karijeru je započeo u Beovuku, odakle kao junior prelazi u FMP, a nakon dve sezone u podgoričku Budućnosti, gde se igrački afirmiše i osvaja prve trofeje – prvak i pobednik Kupa SR Jugoslavije 2001. godine. Te godine je igrao za reprezentaciju i došao do zlatne medalje na Evropskom prvenstvu u Istanbulu. Usledio je poziv iz Partizana i Milojević je u dve sezone igrom, zalaganjem i ponašanjem upisao sebe među legende ovog trofejnog kluba. I poneo dve titule državnog prvaka. Potom sledi inostana karijera u španskoj Valensiji i turskom Galatasaraju, pa povratak 2009. u Partizan, ali ga je povreda ubrzo navela da se oprosti od igračke karijere.
Od 2012. do 2020. godine bio je na klupi Mege i doneo joj nacionalni Kup 2016. i još dva finala u tom takmičenju, 2014. i 2015. godine, kao i finale ABA lige 2016, i što je još važnije, a tome i je i vlasnik kluba Miško Ražnatović težio, izveo je na veliku scenu niz sjajnih košarkaša – od Vase Micića, Ivice Zupca, Vlatka Čančara, Radeta Zagorca, Ognjena Jaramaza i Marka Simonovića, do trenutno najboljeg na svetu – Nikole Jokića. Zaslužio je time poziv da radi u američkoj NBA ligi, u stručnom štabu Golden Stejt Voriorsa iz San Franciska i kao pomoćnik je 2021. sa ekipom stigao do šampionske titule. Na tom mestu ga je smrt zatekla prošle nedelje .
“Svojim trenerima bio je omiljeni igrač, a protivničkim neko koga bi voleli da treniraju. Svojim igračima bio je omiljeni trener, a protivničkim neko za koga bi voleli da igraju. Svojim navijačima bio je predmet obožavanja, a protivničkim neko koga poštuju i koga bi voleli da vide u njihovim bojama. Svojim prijateljima bio je oslonac i podrška, a onima koji ga nisu lično poznavali, neko ko deluje kao najbolji čovek na svetu”, zapisao je Milenko Janjić u tekstu na našem sajtu, a koliki je trag ostavio pokazalo se i na utakmici njegovih Partizana i Mege u ponedeljak uveče u beogradskoj Areni, kada mu je više od 20 hiljada gledalaca odalo počast.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Srbi će morati da odgovore na pitanje na koje su morali i Mađari – da li prihvataju da su ono što jesu, ni manje ni više… To u intervjuu za novi dvobroj „Vremena“ kaže istoričar Stefano Botoni koji poredi političku situaciju u Srbiji i Mađarskoj
Sve naprednjačke kampanje: Pevaj i kad ti se plače
Šatre sa džigera-muzikom, prasetinom i alkoholisanjem pojavljivale su se u nekom obliku tokom cele radikalsko-naprednjačke karijere, a u ovoj predizbornoj kampanji, bar se tako sada čini, postaju njen najvažniji element. Nije sramota biti siromašan i neobrazovan, glavna je poruka te kampanje. Kada pevaju i plešu pod šatrama, naprednjaci poručuju da su i oni slični raji. Imaju nešto malo više para, ali mani to. A oni drugi – studenti, obrazovani i ostali – bogata su đubrad koja čita nekakve opasne knjige, sluša narkomansku muziku i hoće da se dokopa vlasti kako bi raji oduzeli sve što ima. Kako bi se reklo – nismo imali ništa, a onda su došli okupatori i uzeli nam sve
Cela Srbija je išarana parolama da su studenti ustaše (vidi slike) ili da je to rektor beogradskog univerziteta Vladan Đokić. Funkcioneri vlasti rutinski koriste ovu reč, čak i najviši, poput gradonačelnika Niša ili brojnih odbornika SNS-a širom Srbije. Kako je režim slabio i sve više ulazio u poziciju ranjene zveri sabijene u ćošak, tako su se i planovi pretvarali u stihiju. Radikalski jurišnici, inače ne baš poznati po inteligenciji i obrazovanju, preuzeli su inicijativu, delom iz straha za sopstvene pozicije, delom iz želje da se umile gazdi
Stoji činjenica da je, u celini gledano, protivnika ove vlasti u Srbiji nesumnjivo više od podržavalaca. I to čak za nekih desetak procenata. Uostalom, nezavisno od ovih stranačkih rejtinga, pogledajte na primer, rezultate odgovora na pitanje o Ekspu
“Nova vlast u Budimpešti je izuzetno besna na političke elite mađarske manjine u susednim zemljama. Poruka upućena Ištvanu Pastoru i Kelemenu Hunoru u Rumuniji bila je jasna: ‘Sada ćete da ućutite i slušate naređenja. Neće vam biti prijatno. Dobićete znatno manje novca pod neuporedivo oštrijim uslovima, jer ste od prvog minuta bili lojalni, entuzijastični saučesnici Orbana i ko zna kojih sve lokalnih diktatora u regionu.’… U današnjim okvirima, glas mađarske dijaspore u Berlinu će za Budimpeštu verovatno nositi veću političku težinu od glasa Mađara u Subotici. To jeste politički škakljivo, ali to je ideja nacionalnog identiteta konačno usidrena u 21. vek – svesno odvojena od toksične prošlosti koja nam je trovala društvo decenijama”
Hoće li će Veslin Milić biti proglašen u tabloidima za „blokadera“? Da li je njegova krivična prijava protiv Marka Krička poruka za Aleksandra Vučića? I, ako jeste, mogu li se očekivati nove kamare prljavog veša iz MUP-a?
Predsednik Aleksandar Vučić opet kaže da će priznati poraz i čestitati jer će „blokaderi“ pobediti. On bi time da istera zeca iz šume, ali niko sa druge strane nije dužan da obeća Vučiću sličnu čestitku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.