Mnogi vojvođanski poljoprivrednici imali su slab prinos suncokreta nakon nedavno završene setve (oko 2,5 tone po hektaru), a glavobolju im je povećala niska otkupna cena od 37 dinara bez PDV-a za kilogram, duplo niža od prošlogodišnje. Stručnjaci procenjuju da će zaraditi samo oni koji su imali više od tri tone po hektaru i zemlju u svom vlasništvu. Da bi svi proizvođači suncokreta bili koliko-toliko u plusu, odnosno da bi na suncokretu ostvarili minimalnu zaradu, otkupna cena bi trebalo da bude 50 dinara.
Prošle godine fabrike ulja su suncokret otkupljivale za 65 dinara da bi nakon protesta poljoprivrednika Vlada donela odluku o doplati još 7,8 dinara po kilogramu. Ali mnogi od banatskih proizvođača još uvek nisu od uljara naplatili tu subvenciju iako je nadležno Ministarstvo tvrdilo da je novac za isplatu obezbeđen u budžetu.
“Zovem stalno kol-centar Ministarstva i Uprave za agrarna plaćanja i uvek isto – ne znamo. Pa, kako ja da znam i šta da planiram? Bilo je u početku da su mi tražili da ispravim dokumentaciju, a sad više nema nikakvih informacija i nemam koga da pitam šta se dešava”, izjavio je za “Danas” Veselin Milivojev iz Melenaca, a Dejan Rakić iz Aradca kaže da su u Upravi za agrarna plaćanja rekli “da sada nisu prioritet, jer su sad na redu redovne subvencije po hektaru i konkursi”.
Javno nadmetanje
Država prodaje hotel “Slaviju”
foto: vesna lalić / nova.rs…
Ministarstvo privrede oglasilo je prodaju beogradskog hotela “Slavija”, koji je u stopostotnom vlasništvu države, uz procenjenu i početnu cenu na javnom nadmetanju od 24.940.661 evra. Prodajna dokumentacija dostupna je od juče (sreda), prijave za učešće u postupku podnose se do 24. novembra, a otvaranje glavne koverte biće održano 28. novembra u prostorijama Ministarstva.
Na nadmetanju će moći da učestvuju domaća ili strana pravna ili fizička lica, uz ispunjenje određenih uslova: privredna društva sa najmanje 50 miliona evra prihoda u prošloj godini, investicioni fondovi sa ukupnom aktivom od najmanje 250 miliona evra u u prošloj godini i fizička lica sa kapitalom od najmanje 25 miliona evra. Proglašeni kupac prodajnu cenu mora uplatiti odjednom.
Hotel “Slavija” izgrađen je 1962. godine i do danas dominira nad istoimenim kružnim tokom na Vračaru. Bio je drugi soliter u starom delu glavnog grada, posle Palate “Albanija” podignute 1939. godine. Proširen je i renoviran 1989. godine, ali je devedesetih, poput mnogih drugih firmi, propao. Prvo veće renoviranje doživeo je 2008. godine; do danas je više od polovine kapaciteta obnovljeno, a preorijentisan je na izdavanje soba na mesečnom nivou.
Novopazarsko zagađivanje reke
Raška u crvenoj boji
Decenijama već donji tok Raške je veoma zagađen, a protekle nedelje kroz Novi Pazar po ko zna koji put tekla je reka crvene boje, a pretpostavlja se da je obojena otpadom iz neregistrovanih klanica stoke. Pored klanica, najveći zagađivači Raške su kamenjare, u kojima se obrađuje džins, te fabrike za obradu kamena, auto-perionice i vode iz kanalizacije koje se direktno, bez kolektora i prečišćivača, ispuštaju u reku, kao i sami građani iz Novog Pazara i okolnih mesta koji u reku bacaju razno smeće i otpad.
Raška izvire na Pešterskoj visoravni, u blizini manastira Sopoćani, i u gornjem toku je brza, bistra i bogata potočnom pastrmkom, ali što se više udaljava od izvorišta sve je zagađenija. Istraživanja godinama unazad pokazuju da je voda u donjem toku pete klase i da se ne može koristi ni za navodnjavanje.
“Krv, lobanje, kosti, životinjske kože, creva, crkotine, olupine automobila, tone krpa i najlonskih kesa na drveću, špricevi, kiša i magla na plavoj, crvenoj, beloj i sivoj reci po čijoj površini plove fekalije – idealna scenografija za snimanje horor filma. Ova, dvadesetak kilometara duga deponija, inače je reka Raška”, pisao je početkom 2009. godine u našem nedeljniku Prvoslav Karanović, a izgleda da se do danas ništa nije pomerilo nabolje. Naprotiv, mnogo je gore, a uprkos svemu, Novi Pazar još uvek nema registar zagađivača, niti usvojenu strategiju upravljanja otpadom, kao ni pravi uvid ko sve i na koji način zagađuje Rašku.
Smena sudijske komisije
FSS poklekao pred Terzićem
foto: miloš milivojević / tanjug…
Odbor za hitna pitanja Fudbalskog saveza Srbije smenio je Beograđanina Dejana Filipovića (50) sa mesta predsednika Sudijske komisije, a za njegovog naslednika izabran je Dejan Santrač (47) iz Vršca, u prošloj deceniji jedan od najboljih domaćih sudija. Smenu Filipovića zahtevala je Uprava Crvene zvezde, nezadovoljna suđenjem na nekoliko utakmica od početka prvenstva, a ultimativni zahtev je poslat pošto je za glavnog sudiju “večitog derbija”, koji je trebao da se odigra prošle srede na stadionu Partizana, delegiran Srđan Jovanović.
Iako je Jovanović trenutno naš najbolji fudbalski sudija, odavno je izložen oštrim kritikama generalnog direktora Crvene zvezde Terzića, a nakon što je delegiran da sudi derbi, iz Zvezde su poručili da će bojkotovati utakmicu i od predsednika FSS-a Dragana Džajića i potpredsednika Branislava Nedimovića (de fakto predsednik) zatražili smenu Jovanovića i cele Sudijske komisije.
Ubrzo im je FSS izašao u susret i obavio smenu, a Nedimović je za “Maxbet sport” samo kratko izjavio: “Jeste. Smenjen je. Tačka. Postavljen je Dejan Santrač”.
A novi predsednik Sudijske komisije Dejan Santrač, osim što je bivši sudija, politički je angažovan poslednjih godina kao član i funkcioner vladajuće Srpske napredne stranke: 2018. godine imenovan je za pomoćnika gradonačelnika Vršca za investicije i ekonomski razvoj, a od 2020. je zamenik gradonačelnika.
Njegova sugrađanka Dragana Rakić, narodna poslanica i potpredsednica Demokratske stranke, kaže da je Santrač u Vršcu poznat kao “jedan od najagresivnijih jastrebova lokalne organizacije SNS”.
“Reč je o tipičnom naprednjaku, koji bespogovorno i bez razmišljanja ispunjava zadatke koji mu se daju u partijskoj hijerarhiji. Ne sumnjam da će tako raditi i na mestu predsednika Sudijske komisije FSS”, zaključuje Dragana Rakić.
Primedbe na plan razvoja Zrenjanina
Na meti građana loša voda i Linglong
Neki Zrenjaninci su proteklih dana iskoristili pravo da daju pismene primedbe na nacrt Plana razvoja Grada Zrenjanina za period od 2023. do 2030. godine, a najviše primedbi stavljeno je zbog loše vode iz vodovoda i potencijalne “ekološke bombe” – fabrike Linglong. Građani u svojim dopisima ističu, kako saznaje “Danas”, da će buduća kineska fabrika guma negativno uticati na životnu sredinu i druge sfere života, i pitaju zašto se Linglong retko pominje u Nacrtu koji je dat na javni uvid.
“Zašto u navedenom Nacrtu Plana razvoja, osim činjenica da je već duži niz godina u Zrenjaninu prisutan problem lošeg kvaliteta vazduha i pijaće vode, za jedan od prioritetnih ciljeva nije predložena izrada Plana kvaliteta vazduha sa posebnim osvrtom na uticaj Linglonga”, piše u jednoj pismenoj primedbi.
Za podnosioce primedbi, a ukupno je 12 stručnih i argumentovanih primedbi predato na pisarnici Gradske uprave, Plan razvoja je “tehnički konfuzan i stranice su pobrkane”.
“Analiza stanja je površno urađena i ono što je politički nepopularno, uopšte nije obuhvaćeno ili je urađeno površno, dok se statističkim podacima manipulisalo u cilju kreiranja pozitivne slike o životu u gradu. Plan više liči na spisak lepih želja nego na realističan, sprovodljiv i merljiv Plan razvoja, kakav je potreban i kakav zaslužuju građani i građanke Zrenjanina”, navodi se u pisanim primedbama.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Američki predsednik Donald Tramp, koji je obećavao da će okončati ratove svojih prethodnika, poslao je nosače aviona, razarače i bombardere preko sedam mora, koji su bacali bombe od 13.600 kila na iranske bunkere 90 metara ispod zemlje, uvukavši Ameriku u rat sa Iranom. Nakratko je ispunio ratni cilj Izraela – koji je dosad ubio 17 iranskih atomskih naučnika – pa brzo proglasio misiju okončanom i isposlovao primirje, dok su odjekivale poslednje salve, nadati se, kratkog rata
Hajde da razmotrimo najgori strah pobunjenih građana. Pa šta ako za Vidovdan bude manje ljudi nego 15. marta? Gde li su se denuli? Da nisu, ne daj bože, sad naprasno preumili i rešili da podržavaju Srpsku naprednu stranku i režim Aleksandra Vučića? Da im nije Ćacilend miliji i draži od studentskog skupa? Ne budimo smešni, naravno da to nije slučaj
Vidovdanski sabor je opravdao svoje održavanje, ali bi mogao i danas da posluži kao podsećanje i svojevrstan poziv na trezvenost: ne treba pozivati Srbiju samo radi okupljanja velike mase (za tako veličanstene pesme ne postoji bis), već sačuvanu, itekako postojeću energiju usmeriti ka određenoj svrsi ne dopuštajući joj da iščili. To je greška koja se pravdoljubivim građanima Srbije ponavlja duže od tri decenije, od 9. marta 1991, sve do moćnih demonstracija povodom “Ribnikara” i Jadra i bilo bi vreme da se iz nje nešto nauči
“Studenti i građani ne smeju da nasedaju na priče o olakom i brzom preuzimanju vlasti, posebno ne na pozive za nasilnu promenu vlasti, jer nisu oni ti koji su ‘zakuvali’ ovu situaciju. Kombinacijom političkog Vudstoka, gandijevskom strpljivošću i upornošću oni su već dokazali da mogu igrati dugu utakmicu, trčati maratonsku trku. To je slika odgovorne politike, a ne samo da se politikom jednokratnog juriša ili na o-ruk sistem porazi režim, personalno promene nosioci vlasti, i ‘opet Jovo nanovo’”
Ekspo je za naprednjačku elitu razlog da dobro potegne. Pogotovo što sluti da će im to čerupanje narode i države biti poslednji valcer. Posle kud koji mili moji
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!