
Izbori 2026.
Čistilište na izborima: Dačić, Đilas, Jovanović idu u istoriju
Osim Studentske liste koja je ubedljivo pobedila, i Ujedinjene Srbije nijedna druga lista nije se ni približila parlamentu, osim manjinskih
04-12GORENagrada za istraživačko novinarstvo

Rehabilitacija Nikole Kalabića

Monitoring REM-a
Centar za istraživačko novinarstvo razotkrio je kako je Služba za nadzor i analizu Regulatornog tela za elektronske medije (REM) došla do podataka, iznetih u izveštaju podnetom u Skupštini Srbije, da su Pink i Hepi, dve najspornije televizije sa nacionalnom frekvencijom, ispunile obaveze iz elaborata na osnovu koga su dobili dozvolu.
Godinama unazad ove dve televizije nisu imale dečji, naučno-obrazovni i kulturno-umetnički program, što im je obaveza, a iako je Stevica Smederevac (tokom devedesetih urednik na TV Novi Sad), načelnik spomenute službe REM-a, pred skupštinskim Odborom za kulturu i informisanje tvrdio protekle nedelje da su televizije Pink i Hepi “po svim parametrima ispunile sve svoje obaveze”, CINS je došao do podataka koji jasno govore da je izveštaj, najblaže rečeno, fingiran.
Naime, ispostavilo se po monitoringu Smederevca i ekipe da su dvema, po mnogo čemu kontroverznim televizijama, u prva tri meseca ove godine u dečji program uračunata uključenja reportera i gostovanja u jutarnjim programima koja imaju nategnutu vezu sa navedenim programskim sadržajima. Na primer, REM je predstavljanje dečje knjige, koje je trajalo nešto duže od 15 minuta, a emitovano u pet sati ujutru, uvrstio u dečji program, a slični formati su i Pinku priznavani kao ispunjavanje obaveza iz ugovora.
Sagovornici CINS-a naglašavaju da dečji program mora biti posebno naznačen, da ima najavnu i odjavnu špicu, i da deca ne bi ni trebalo da gledaju informativni program koji nije prilagođen njima i da tu očekuju emisije za svoj uzrast.

Nikola Jokić ispisao je još jednu stranicu u svojoj istoriji sportskih uspeha, pošto se sa Denver Nagetsima plasirao u veliko finale američke NBA lige. Nakon prvog mesta na tabeli Zapadne konferencije i izbacivanja Minesota Timbervulvsa (4:1 u pobedama) i Finiks Sansa (4:2) u plej-ofu, na red su došli čuveni Lejkersi koji su u konferencijskom finalu “preslišani” u četiri utakmice.
Džoker je proglašen za najboljeg igrača (MVP) zapadnog finala i uručen mu je trofej koji od prošle godine nosi ime legendarnog Irvina Medžika Džonsona, a ujedno je naš reprezentativac oborio rekord takođe legendarnog igrača NBA lige Vilta Čejmberlena – u poslednjoj finalnoj utakmici u Los Anđelesu imao je učinak od 30 poena, 14 skokova i 13 asistencija, što mu je bio osmi tripl-dabl u tekućem plej-ofu.
U svom prvom velikom finalu Nagetsi će odmeriti snage sa pobednikom finala Istočne konferencije, a na korak od plasmana je ekipa Majami Hitsa koja vodi sa 3:0 u finalnoj seriji protiv Boston Seltiksa. I Jokiću je ovo prvo finale, u njegovoj osmoj sezoni u NBA ligi, i tako je postao osmi košarkaški as iz Srbije kome je to pošlo za rukom, nakon Vlade Divca, Darka Miličića, Saše Pavlovića, Vladimira Radmanovića, Predraga Stojakovića, Ognjena Kuzmića i Nemanje Bjelice. Većina je, osim Divca, imala manje-više epizodne uloge u tim finalima, a od svih njih jedino Jokić ulazi u finalni dvoboj ne samo kao najbolji igrač svoje ekipe već i cele lige.
Prva finalna utakmica na programu je 2. juna, a ukoliko drugi finalista, kao što se očekuje, budu Hitsi iz Majamija, igraće se u Denveru, jer u tom slučaju Nagetsi imaju prednost domaćeg terena.

Osim Studentske liste koja je ubedljivo pobedila, i Ujedinjene Srbije nijedna druga lista nije se ni približila parlamentu, osim manjinskih

Zašto između prevaziđenog režima i promena ne postoji ništa treće? Na šta režim misli kada kaže da brani Srbiju? Zbog čega je nesalomiv Studentski pokret? Ko ima znanje i pravo iskustvo, a ko vođu bez dana radnog staža van politike? I zašto studenti pobeđuju

Posle gotovo dve godine protesta, stotina prepešačenih kilometara, hapšenja, progona i nezabeležene društvene mobilizacije, Srbija izlazi na izbore koji bi mogli da označe kraj jedne političke epohe. Sociološkinja Marija Babović kaže za “Vreme” da nada u promene nije bila toliko velika još od 5. oktobra 2000. godine, ali upozorava i na opasnost da se, ukoliko promene izostanu, zemlja suoči sa još tvrđim autoritarnim režimom

Njihovo jedino oružje sada su mediji koje kontrolišu: kao, mi nemamo program, što nije istina; kao, mi ćemo izdati nacionalni interes, što nije istina. Jedan od argumenata im je i to da se plašimo da izađemo na debatu sa Vučićem. Oni ne razumeju da im je to kazna. To je kazna Aleksandru Vučiću, koji je 14 godina vodio isključivo monolog. Četrnaest godina on nikome nije omogućio nikakvu vrstu dijaloga, a sada bi da bude nagrađen ili pomilovan mogućnošću da s nama razgovara. E pa, neće moći. To što je posejao sada žanje

Ovi izbori nisu izbori o članstvu Srbije u Evropskoj uniji, Kosovu i Metohiji, gej brakovima, poreskoj politici ili bilo kom drugom pojedinačnom političkom pitanju. Iako stranke na marginama političke moći pokušavaju da nametnu ove teme, u središtu predstojećeg političkog izbora nalazi se mnogo jednostavnija dilema: promena ili očuvanje postojećeg poretka. Već duže od godinu dana, istraživanja pokazuju da je to osnovna dilema koja se nalazi na glasačkom listiću
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve