04-12GOREMesto: Beograd
Datum:23.05.2023
Događaj: DRUŠTVO - Nezavisno udruženje novinara Srbije (NUNS) organizovalo je svečanu dodelu Nagrade za istraživačko novinarstvo „Dejan Anastasijevic“
Fotoreporter:
Ličnosti:Radmilo Markovic
Izvor:FoNet
Na svečanosti na Fakultetu dramskih umetnosti, u utorak je dodeljena nagrada Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS) za istraživačko novinarstvo koja u poslednje četiri godine nosi ime Dejana Anastasijevića (1962–2019) a ustanovljena je, uz podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država, pre 18 godina.
U kategoriji elektronskih medija stručni žiri je nagradio Maju Nikolić, novinarku Televizije N1, za dokumentarni film “Poslednja počast”, koji govori o do danas zataškanoj pogibiji starijeg vodnika prve klase Dejana Stojkovića u junu 2021. godine, tokom probe vojne vežbe na Pešteru.
Radmilo Marković, novinar nedeljnika “Vreme” i istraživačke redakcije BIRN, pobedio je u konkurenciji onlajn medija za istraživanje “Beograd – raj za divlju gradnju i sumnjiva ozakonjenja: BIRN našao skoro pola miliona spornih kvadrata”. Još jedan novinar iz naše redakcije bio je među laureatima: Nemanja Rujević, koji radi za Dojče vele (DW), i sa njim Ingrid Gerkama (Nemačka), Natali Bertrams (Holandija) i Tristen Tejlor (Južnoafrička Republika), uradili su istraživački tekst “Papagaji vredni kao kokain” o krijumčarenju egzotičnih ptica i objavili ga u našem nedeljniku (broj 1675–76, od 9. februara 2023), a stručni žiri ga je ocenio kao najbolji u kategoriji štampanih medija.
Nagradu publike, koja je ove godine dodeljena prvi put, osvojio je Dalibor Stupar, novinar portala VOICE i Autonomija, za dokumentarni film “Šta nas greje, to nas truje” u produkciji Nezavisnog društva novinara Vojvodine, a žiri je dodelio i dve specijalne nagrade – Mileni Gavrilović, novinarki čačanskog portala epicentarpress.rs, za istraživanje o četvorogodišnjoj borbi meštana više sela iz zapadne Srbije za nadoknadu što im je novi auto-put prošao kroz imanja, i Nenadu Paunoviću, uredniku pirotskog portala i radija Pulsonline, za višednevno izveštavanje o akcidentu koji se dogodio krajem prošle godine, kada su u blizini Pirota iz šina ispali vagoni-cisterne sa amonijakom.
Rehabilitacija Nikole Kalabića
Tačka na prepravku istorije
foto: wikipedia.org…
Rešenje Višeg suda u Valjevu iz avgusta prošle godine, kojim je usvojen zahtev za rehabilitaciju Nikole Kalabića (1906–1946), komandanta Gorske kraljevske garde Jugoslovenske vojske u otadžbini (JVUO), potvrđeno je prošle nedelje u Apelacionom sudu u Beogradu i tako je sudski zaključeno da jedan od najsurovijih četničkih vođa u Drugom svetskom ratu nije sarađivao sa nacističkim okupatorom, pa njegovi naslednici, koji su pre 11 godina pokrenuli postupak, sada imaju pravo na imovinu koja je konfiskovana pre skoro osam decenija.
Prema navodima iz apelacije, Viši sud je s pravom proglasio ništavnim sedam odluka o Kalabićevim zločinima iz 1945. koje je donela Državna komisija za utvrđivanje ratnih zločina okupatora i njihovih pomagača, kao i rešenje Sreskog suda u Mionici iz 1946. godine o konfiskovanju njegove nepokretne imovine.
“Odluke Državne komisije o Kalabiću imaju oblik administrativnog obrasca koji sadrži lične podatke o njemu, kao i opis navedenog zločina koji mu se stavlja na teret, ali nisu donete po određenoj formalnoj proceduri, odnosno da njihovom donošenju nije prethodio postupak u kom su izvođeni dokazi uz prisustvo optuženog i branioca… Iz navedenih razloga, prvostepeni sud je pravilno zaključio da su navedene odluke Državne komisije bile motivisane političkim i ideološkim razlozima”, saopštio je Apelacioni sud.
Sudija valjevskog Višeg suda Dragan Obradović je pre deset meseci samo potvrdio svoje rešenje iz 2017. godine, a koje je Apelacioni sud, na žalbu višeg javnog tužioca, ukinuo godinu dana kasnije. I ovoga puta, nakon što je presuda postala pravosnažna, oglasili su se protivnici rehabilitacije četničkih komandanata i navodili na mnogo načina dokazanu Kalabićevu odgovornost za teror, pljačke i pokolj nad civilima u Srbiji. On je uhapšen krajem 1945. godine i potom je sarađivao sa partizanskim jedinicama u otkrivanju i hapšenju vođe četnika Dragoljuba Draže Mihailovića, u proleće 1946. godine, da bi mu se krajem te godine izgubio svaki trag i do danas se samo pretpostavlja da je osuđen na smrt i pokopan u tajnosti.
Monitoring REM-a
Pokrivanje propusta Pinka i Hepija
Centar za istraživačko novinarstvo razotkrio je kako je Služba za nadzor i analizu Regulatornog tela za elektronske medije (REM) došla do podataka, iznetih u izveštaju podnetom u Skupštini Srbije, da su Pink i Hepi, dve najspornije televizije sa nacionalnom frekvencijom, ispunile obaveze iz elaborata na osnovu koga su dobili dozvolu.
Godinama unazad ove dve televizije nisu imale dečji, naučno-obrazovni i kulturno-umetnički program, što im je obaveza, a iako je Stevica Smederevac (tokom devedesetih urednik na TV Novi Sad), načelnik spomenute službe REM-a, pred skupštinskim Odborom za kulturu i informisanje tvrdio protekle nedelje da su televizije Pink i Hepi “po svim parametrima ispunile sve svoje obaveze”, CINS je došao do podataka koji jasno govore da je izveštaj, najblaže rečeno, fingiran.
Naime, ispostavilo se po monitoringu Smederevca i ekipe da su dvema, po mnogo čemu kontroverznim televizijama, u prva tri meseca ove godine u dečji program uračunata uključenja reportera i gostovanja u jutarnjim programima koja imaju nategnutu vezu sa navedenim programskim sadržajima. Na primer, REM je predstavljanje dečje knjige, koje je trajalo nešto duže od 15 minuta, a emitovano u pet sati ujutru, uvrstio u dečji program, a slični formati su i Pinku priznavani kao ispunjavanje obaveza iz ugovora.
Sagovornici CINS-a naglašavaju da dečji program mora biti posebno naznačen, da ima najavnu i odjavnu špicu, i da deca ne bi ni trebalo da gledaju informativni program koji nije prilagođen njima i da tu očekuju emisije za svoj uzrast.
foto: ap…
Košarkaške lekcije Nikole Jokića
Nagetsi prvi put u finalu NBA lige
Nikola Jokić ispisao je još jednu stranicu u svojoj istoriji sportskih uspeha, pošto se sa Denver Nagetsima plasirao u veliko finale američke NBA lige. Nakon prvog mesta na tabeli Zapadne konferencije i izbacivanja Minesota Timbervulvsa (4:1 u pobedama) i Finiks Sansa (4:2) u plej-ofu, na red su došli čuveni Lejkersi koji su u konferencijskom finalu “preslišani” u četiri utakmice.
Džoker je proglašen za najboljeg igrača (MVP) zapadnog finala i uručen mu je trofej koji od prošle godine nosi ime legendarnog Irvina Medžika Džonsona, a ujedno je naš reprezentativac oborio rekord takođe legendarnog igrača NBA lige Vilta Čejmberlena – u poslednjoj finalnoj utakmici u Los Anđelesu imao je učinak od 30 poena, 14 skokova i 13 asistencija, što mu je bio osmi tripl-dabl u tekućem plej-ofu.
U svom prvom velikom finalu Nagetsi će odmeriti snage sa pobednikom finala Istočne konferencije, a na korak od plasmana je ekipa Majami Hitsa koja vodi sa 3:0 u finalnoj seriji protiv Boston Seltiksa. I Jokiću je ovo prvo finale, u njegovoj osmoj sezoni u NBA ligi, i tako je postao osmi košarkaški as iz Srbije kome je to pošlo za rukom, nakon Vlade Divca, Darka Miličića, Saše Pavlovića, Vladimira Radmanovića, Predraga Stojakovića, Ognjena Kuzmića i Nemanje Bjelice. Većina je, osim Divca, imala manje-više epizodne uloge u tim finalima, a od svih njih jedino Jokić ulazi u finalni dvoboj ne samo kao najbolji igrač svoje ekipe već i cele lige.
Prva finalna utakmica na programu je 2. juna, a ukoliko drugi finalista, kao što se očekuje, budu Hitsi iz Majamija, igraće se u Denveru, jer u tom slučaju Nagetsi imaju prednost domaćeg terena.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Režim ne zna kud udara. To se vidi po, čak i za njegove standarde učestalim, javnim obraćanjima nepomenika. Vidi se i po tome što je pogubljen i konfuzan, a često se građanima obraća i u vidno alkoholisanom stanju. Samokontrola nikada nije bila njegova jača strana, a sada je potpuno nestala. Slabost se ogleda i u metodi borbe protiv masovnog studentskog i građanskog pokreta. Metoda se zove – majmunsko oponašanje. Njihov položaj je sve gori kako vreme odmiče. Ne samo na političkom nego i na ekonomskom planu. Plate kasne, budžetska sredstva su sve tanja
Opozicija i njoj naklonjena javnost očekuje veći angažman Evropljana kada je u pitanju srpski politički prostor, vlast takve najave koristi da argumentuje tezu o obojenoj revoluciji, ali bi sa radošću ugostila bilo koga sa te strane, posebno ako daju neke pare. Čini se da i jedna i druga strana preteruju: niti će Evropa doći da nam organizuje izbore, niti će više stizati bilo kakva lova kojom će vlast da krpi budžetske rupe nastale vanrednim korupcionaškim troškovima
Vojska Srbije nema kapacitet da izvede paradu poput nekadašnje JNA, koja je 1985. godine imala više od 300.000 pripadnika, a na poslednju paradi 9. maja te godine direktno je izvela njih 6.690. Plus prateće službe, kojih je bilo više od 4.000. Na toj paradi bila su borbena sredstva koja će se pokazati i sad, 40 godina kasnije. Reč je o tenkovima M-84, helikopterima “gazela”, avionima “orao” i “super galeb G-4”, oklopnim transporterima i kamionima. Sada će svi oni biti predstavljeni kao “modernizovana čuda” iako su im odavno istekli resursi
Glas svakog fakulteta, ali i mogućnost stavljanja veta uz obavezan intervju i prihvatanje ideološkog minimuma, deo su procesa kroz koji svaki potencijalni kandidat za “studentsku listu” mora da prođe, saznaje “Vreme”. Iako Aleksandar Vučić žali što njegov protivnik još nema lik, studenti baš strateški ne žele da vlastima i tabloidima daju mogućnost za satanizaciju izabranih ljudi
Kao sa statistima na naprednjačkim okupljanjima, predsednik Srbije nema sreće ni sa siledžijama: em ih je malo, em su sitna boranija. Da nemaju policijski kordon iza leđa, davno bi ih narod razjurio. Ovako zavise od tetošenja onih koji bi ih – da je zakona i pravde u Srbiji – morali hapsiti. Prosto rečeno, jadni su i oni, a i ovi koji ih angažuju
U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!