Nakon 32 godine, praktično od osnivanja Lige socijaldemokrata Vojvodine, Nenad Čanak nije predsednik stranke, a njegov naslednik je odlukom delegata 13. Izbornog kongresa Bojan Kostreš, više od dve decenije najbliži Čankov saradnik i drugi čovek stranke.
Kako se navodi, ligaši ne odstupaju od programa zasnovanog na “demokratskim vrednostima, multikulturalnosti i toleranciji, decentralizaciji, organizovanom razvoju i autonomnom statusu Vojvodine, antifašizmu i proevropskom pravcu”, ali naglašavaju da “ulaze u talas promena sa novim rukovodstvom i novim političkim iskoracima”.
A novi iskorak znači, saznalo se prošle nedelje, napuštanje saveza sa Srpskom naprednom strankom, najvidljivijeg u Novom Sadu gde su ligaši participirali u vlasti od 2016. godine, i prelazak u žestoku opoziciju, o čemu svedoči i poslednja Kostrešova izjava u kojoj optužuje Aleksandra Vučića da želi da prekine evropske integracije Srbije i poziva na okupljanje u borbi “protiv Vučićevog desničarskog i autoritarnog poretka”.
Za mnoge analitičare i političare radi se o zakasnelom zaokretu Lige, jer ih je dugogodišnja saradnja sa naprednjacima u Novom Sadu, a i drugde po Vojvodini, kompromitovala do te mere da će im biti potrebne godine da se povrate, ako se ikada povrate.
Liga je od osnivanja bila jak politički faktor u Vojvodini, naročito posle uspeha u nizu vojvođanskih gradova na lokalnim izborima 1996. godine, a nakon promena 2000. godine samo su jačali organizaciju i infrastrukturu. Ali, pošto su počeli da se sve više “razumeju” sa novom vlašću, naročito pošto su formirali “komunalnu koaliciju”, kako su nazivali učešće u novosadskoj vlasti, počeli su da se osipaju i da beleže iz izbora u izbore ozbiljan pad podrške.
Stranka koja je, na primer, imala dvojicu gradonačelnika Kikinde sada jedva da može da prebaci cenzus u tom gradu, i pred Kostrešom je veoma težak zadatak da povrati članstvo i podršku među vojvođanskim glasačima. Mnogi smatraju i nemoguć zadatak, naročito što ne veruju da se prvi i do pre neki dan jedini predsednik stranke – zaista povukao.
Beseda u akademiji
Vladimir Kostić najavio povlačenje
Na svečanoj sednici povodom obeležavanja Dana Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU), predsednik Vladimir Kostić najavio je svoju besedu kao “poslednje regularno obraćanje članovima SANU kao predsednika”, što znači da se neće kandidovati sledeće godine na redovnim izborima.
“Nakon osam godina, svojom voljom i bez ikakvih pritisaka, nalazim da bi svaki moj pokušaj produženja vršenja ove funkcije, uz potpunu neizvesnost da li bi me akademici uopšte ponovo uzeli u obzir, bio nametljiv, preteran i bez trunke pristojnosti. Jednostavno, vreme je za druge”, poručio je akademik Kostić i naglasio da je “govorio ono što je smatrao istinom, uprkos krstaškim rezolutnim nasrtajima da mu se to pravo uskrati”.
Kostić je zbog svojih izjava o Kosovu bio na udaru nacionalističke javnosti, često nahuškane od strane vlasti, a iz same Akademije, logično, stizale su brojne kritike i prozivke. Još 2015. godine, kao predsednik SANU izjavio je da je “jedina mudrost kako dostojanstveno napustiti Kosovo”, a potom je još mnogo puta razbesneo “patriote” konstatacijom da “Kosovo defakto i de jure više nije u našim rukama” i da to neko “narodu mora da kaže”.
Kada je u pitanju odnos vlasti prema SANU, Kostiću se nameće utisak “tihog zanemarivanja i nezainteresovanosti”, koje ne smatra slučajnim, i sluti da je sam “postao smetnja i kamen o vratu Akademije”, pa se nada da će se njegovim odlaskom “vrata barem one neophodne saradnje nešto šire otvoriti”.
A čini se da će vlast, to jest Aleksandar Vučić, ovog puta širom otvoriti vrata Akademije i nadgledati pomnije izbore, da se ne omakne neki novi doktor Kostić.
Slučaj mlade Kikinđanke
Jovana Popović oslobođena optužbi
foto: kikindske…
Pre dve i po godine, na početku vanrednog stanja zbog pandemije korona virusa, domaću javnost je, između ostalog traumatičnog tih nedelja i meseci, uznemirila i sudbina mlade Kikinđanke Jovane Popović, do tada poznate u lokalnim okvirima kao talentovane muzičarke, koja je otpevala protestnu pesmu Bagra. Njeno hapšenje i potom 20 dana dugo zatočeništvo u Zabeli zbog nepoštovanja zabrane kretanja i antikovid mera izazvalo je proteste i peticije, što je rezultiralo prevremenim oslobođanjem, a konačna pravda stigla je pre neki dan pošto je oslobođena optužbi da je prekršila meru samoizolacije posle povratka iz inostranstva.
Ona je pred proglašenje vanrednog stanja gostovala sa povećom grupom muzičara iz Kikinde u Crnoj Gori, bili su deo zvanične gradske delegacije, a po povratku, samo je Jovana uhapšena i ekspresno poslata u zatvor iako nikome iz delegacije nije zvanično saopšteno da su u obaveznoj izolaciji. Objašnjenje za ovakav bezobziran tretman prema mladoj muzičarki moglo se najpre naći u njenom jasnom antirežimskom stavu i mnogi su bili uvereni da je u pitanju osveta naprednjaka, te je mlada Kikinđanka postala heroina borbe protiv moćne vlasti, podivljale sa prvim danima pandemije.
Jovana Popović se u međuvremenu udala i postala majka, i sada joj predstoji da se izbori za nadoknadu od države zbog svega pretrpljenog u proleće 2020. godine.
Najveće kompanije po APR-u
“Ziđin” profitira, EPS gubitaš
foto: tanjug…
Kineska kompanija “Ziđin majning”, koja drži Rudarski kombinat iz Bora i proizvodi i prodaje koncentrate bakra, najprofitabilnije je preduzeće u u Srbiji u 2021. godini, sa neto dobitkom od 34,35 milijardi dinara, govore podaci Agencije za privredne registre. Iza nje je kompanija “MK grupa” sa neto dobitkom od 26,16 milijardi dinara.
Naftna industrija Srbije (NIS) je druga po poslovnim prihodima (više od 281 milijardu dinara), ali tek peta na listi najprofitabilnijih, sa neto dobitkom od 23,13 milijardi, što je očekivana posledica ogromnih poremećaja na tržištu nafte nakon ruske invazije na Ukrajinu.
A najveće poslovne prihode u 2021. godini, kao i ranijih godina, ostvarilo je Javno preduzeće Elektroprivreda Srbije (EPS), skoro 320 milijardi dinara, ali je istovremeno ta državna kompanija i najveći gubitaš sa skoro 11 milijardi većim rashodima od prihoda; još gori podaci se očekuju za godinu na izmaku, kada je na naplatu došlo sve neznanje i bahatost dugogodišnjeg naprednjačkog rukovodstva.
Navijačka posla
Najgledaniji i najkontroverzniji
Partizan je posle osam odigranih kola Evrolige ubedljivo najgledaniji tim u Evropi, sa prosekom od oko 16 hiljada gledalaca po utakmici, a tome doprinosi ogromna posećenost utakmica kod kuće, kada se u beogradsku Arenu po pravilu slije više od 20 hijada navijača “crno-belih”.
Nakon Partizana najgledanija je ekipa Žalgirisa, sa više od 13 hiljada gledalaca u proseku, a i ona takođe puni svoju halu u Kaunasu, dok je iza Litvanaca turski Anadolu Efes, aktuelni evropski šampion. Beogradski klub je posle povratka u Evroligu srušio i rekord izraelskog Makabija u broju godišnjih pretplatnih karata, i sada vodi sa 11.500 prodatih sezonskih ulaznica.
No, nisu Partizanovi navijači protekle nedelje skrenuli pažnju na sebe ogromnom posetom i frenetičnim bodrenjem igrača, već i transparentom dela tribine kojim se daje podrška uhapšenim vođama kriminalno-navijačke grupe.
“Stop francuskoj operaciji Skaj, sloboda za grobare”, poručeno je sa tranparenta, a poruka se odnosi na dešifrovanje komunikacije preko aplikacije Skaj koje je obavila francuska policija, i na osnovu koje su razotkriveni brojni zločini i krivična dela grupe koju su predvodili Veljko Belivuk i Marko Miljković. I po tome su, ovaj put nažalost, Partizanove utakmice jedinstvene u Evropi.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Zašto između prevaziđenog režima i promena ne postoji ništa treće? Na šta režim misli kada kaže da brani Srbiju? Zbog čega je nesalomiv Studentski pokret? Ko ima znanje i pravo iskustvo, a ko vođu bez dana radnog staža van politike? I zašto studenti pobeđuju
Izbori 2026: Od studentske pobune do odluke na biralištima
Posle gotovo dve godine protesta, stotina prepešačenih kilometara, hapšenja, progona i nezabeležene društvene mobilizacije, Srbija izlazi na izbore koji bi mogli da označe kraj jedne političke epohe. Sociološkinja Marija Babović kaže za “Vreme” da nada u promene nije bila toliko velika još od 5. oktobra 2000. godine, ali upozorava i na opasnost da se, ukoliko promene izostanu, zemlja suoči sa još tvrđim autoritarnim režimom
Intervju: Tihomir Stanić, glumac na Studentskoj listi
Njihovo jedino oružje sada su mediji koje kontrolišu: kao, mi nemamo program, što nije istina; kao, mi ćemo izdati nacionalni interes, što nije istina. Jedan od argumenata im je i to da se plašimo da izađemo na debatu sa Vučićem. Oni ne razumeju da im je to kazna. To je kazna Aleksandru Vučiću, koji je 14 godina vodio isključivo monolog. Četrnaest godina on nikome nije omogućio nikakvu vrstu dijaloga, a sada bi da bude nagrađen ili pomilovan mogućnošću da s nama razgovara. E pa, neće moći. To što je posejao sada žanje
Ovi izbori nisu izbori o članstvu Srbije u Evropskoj uniji, Kosovu i Metohiji, gej brakovima, poreskoj politici ili bilo kom drugom pojedinačnom političkom pitanju. Iako stranke na marginama političke moći pokušavaju da nametnu ove teme, u središtu predstojećeg političkog izbora nalazi se mnogo jednostavnija dilema: promena ili očuvanje postojećeg poretka. Već duže od godinu dana, istraživanja pokazuju da je to osnovna dilema koja se nalazi na glasačkom listiću
U RS se za izbore u Srbiji prijavilo 19.800 osoba, koji će moći glasati na 28 biračkih mjesta. Ostaje nepoznato koliko će ih 25. oktobra preći Drinu i glasati u Srbiji. U svakom slučaju ne vjerujem da su glasači iz Republike Srpske ti koji će odlučiti pobjednika izbora u Srbiji. Realno, glasači iz Republike Srpske na malo toga mogu uticati, ali izgleda da su simbolički veoma važni i Vučiću i opoziciji
Nema, doslovno, nikakve razlike između onoga ko usred noći tvrdi da je dan, ili onoga ko tvrdi za sebe da je žirafa, od tvrdnji koje čitamo na bilbordima: da Vučić radi na ujedinjenju Srbalja i da Srbiji, iz dana u dan, ide sve bolje.
Predizborna hapšenja zbog tobožnjeg „rušenja države“ svedoče o panici režima. Loša vest za njih je – ne mogu da uhapse ceo narod koji je rešio da se odbrani od naprednjačkih batina i izborne krađe
Obruč koji oko Ćacilenda steže Studentska lista sve je uži. Jer sve je više razmađijanih ljudi koji lažnog proroka vide kao ono što jeste: uličnog opsenara koji zavađa Srbiju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.