

Novi broj „Vremena“
„Siromašniji glasači su jeftiniji za održavanje“
U Srbiji se stvara „začaran krug između siromaštva i loših politika“, priča ekonomista Vladimir Vučković za novi broj „Vremena“


Koordinator Centra za tranziciju


Osnovni podaci: Rođen je 1966. godine u znaku blizanaca. Školovao se u Pljevljima, „Imao sam sreću, jer su mi predavali izvrsni profesori, od kojih sam naučio kako treba razgovarati, suprotstaviti različita mišljenja“. Oženjen, dvoje dece.
Crnogorac bez pištolja: „Imam averziju prema vatrenom oružju.“
Da li je nacionalista: „Ja sam čovjek koji dobija nagon povraćanja na priču o naciji.“
Je li vernik: „U crkvi sam prvi i posljednji put bio 1991. kada sam vidio Amfilohija okruženog paravojnom jedinicom Željka Ražnatovića. Tada mi se zgadila i Crkva i Amfilohije Radović.“
Hobi: „Diskusija, debata, razgovor. To je moja pasija. Obično sanjam izmišljene debate s nekim velikim imenima i ličnostima. Voleo bih da debatujem s Đinđićem i Đukanovićem. Mislim da bih u toj raspravi bio apsolutni pobjednik.“
Obrazovanje: U javnosti poznat kao ekonomski ekspert, a po obrazovanju je inženjer, diplomirao je na Elektrotehničkom fakultetu 1991. u Podgorici. „Mnogo sam više ekonomista iako sam završio Elektrotehnički fakultet. Redovno sam završio fakultet s prosjekom 8,50. Profesionalno se bavim tranzicijom više od sedam godina. Objavio sam preko stotinu stručnih radova, od toga 30 u svjetskim časopisima. Napisao sam tri knjige, a pripremam i četvrtu.“ Bavi se dvema glavnim oblastima: privatizacijom i korupcijom. „Privatizacija je kao seks: ako je dobra, onda je super, ako ne valja, opet je super.“
Karijera: Od 1991. do 1999. godine radio kao menadžer za privatizaciju u podgoričkoj Agenciji za prestrukturiranje privrede i strana ulaganja. Kada je optužio pojedine članice vladajuće crnogorske koalicije da više vode računa o svojim privilegijama nego o pravičnosti privatizacije dobio je otkaz (9. aprila 1999. godine). Nakon toga (1999) postaje koordinator Centra za tranziciju u Podgorici. Misli da je „jako uspješan“: „Sve je to zahvaljujući zdravom, sjevernjačkom načinu mišljenja“.
Politička karijera: Bio je član glavnog odbora predsedništva Socijaldemokratske partije Crne Gore. Na kongresu 18. decembra 1999. podneo ostavku na funkcije u stranci zbog neslaganja s njenom politikom i ocenio da je „potpala pod uticaj ostalih koalicionih partnera“. „Ja naprosto nisam mogao da shvatim da će se reforme u Crnoj Gori dogoditi ako samo pričate protiv Slobodana Miloševića, a s druge strane, situacija postaje sve teža i sve je teže objasniti narodu zašto se ne živi bolje. Desili su se krupni skandali vezani za privatizaciju. Mnogo je ozbiljnih propusta, a posljednji je bio onaj oko prihvatanja platforme Vlade Crne Gore, kada je SDP prihvatio nešto što nije platforma za suverenu Crnu Goru.“
Posle toga približio se liberalima pa je zabeleženo da je kao gost prisustvovao Skupštini Liberalnog saveza Crne Gore (marta 2000) gde je predstavljen kao čovek koji je „proteklih deset godina bio na putu kojim časno i pošteno ide LS CG“. Ali, ubrzo se udaljio i od liberala. Tada je ocenio da su sve političke partije iste i „da Crna Gora treba da dobije novu političku elitu“. Osnivač grupe G17 i član G17 plus. „G17 je nova srpska Jugoslovenska levica, nije stranka a za sve se pita.“
Prva politička iskustva: „Godine 1989. još dok sam bio u studentskom domu pokazivao sam smisao za organizaciju, bunt, proteste, pa čak sam to radio i u osnovnoj školi: Kada je trebalo da idemo na ekskurziju, potrefilo se da je umro Josip Broz Tito. Direktor je rekao da se ne ide nikuda zbog žalosti za predsjednikom. Predložio sam da moja generacija ode u Beograd i prva posjeti Titov grob. Moje društvo je uvijek bilo prepoznatljivo po buntovničkom duhu. To je jednostavno dio mog karaktera. Individualista sam i neprestano pokušavam nešto da promijenim. Na primjer, profesoru matematike koji je bio strah i trepet čestitao sam Osmi mart. Isto tako sam među prvima načinio peticiju da se ne ide u Dubrovnik, pobunio se protiv rata. Trebalo se suprotstaviti tom nacionalističkom ludilu. Bio sam delegat Saveza komunista Crne Gore i jedini sam na tom kongresu oštro kritikovao tadašnju novu vlast.“
Zašto ne želi da bude savetnik Đukanovića: „S obzirom na izjave koje Đukanović daje o mom psihofizičkom stanju, stepenu moje frustriranosti i mojoj stručnosti, to je daleko od realnosti.“
Da li će biti kandidat za predsednika Crne Gore: „Trenutno ne razmišljam o kandidaturi za predsjednika Crne Gore jer imam mnogo prečih poslova.“
O zajedničkoj državi: „Ne mogu da nađem niti jedan ekonomski utemeljen razlog zbog čega Srbija pomalo i degutantno i samoponižavajuće insistira na zajedničkoj državi. Čitajući i slušajući ugledne srpske ekonomiste, mogu da primetim da ni oni ne mogu pronaći niti jedan valjan argument koji bi branio tu ideju, posebno iz ugla srpskih interesa. Ako nema ekonomskih razloga, onda mi ne preostaje ništa drugo nego da konstatujem da većina srpske političke i ekonomske elite svoje stavove o zajedničkoj državi bazira na velikosrpskim, hegemonističkim principima.“


U Srbiji se stvara „začaran krug između siromaštva i loših politika“, priča ekonomista Vladimir Vučković za novi broj „Vremena“


Kako je Kokeza planirao da posredstvom fudbalskih huligana i italijanske mafije fizički naudi jednom od najuspešnijih domaćih fudbalera u 21. veku zbog toga što se uplašio da bi on svojim kritikama mogao da ugrozi njegov položaj u savezu? To je tema novog „Vremena“


U trenutku u kojem je pažnja čitave svetske javnosti usmerena na fudbalske terene Amerike, Meksika i Kanade, i kada je glavno pitanje da li će Lionel Mesi sa Argentinom ponovo osvojiti titulu prvaka sveta ili će Francuzi ovog puta da im se osvete za poraz u finalu 2022. godine, srpsku javnost potresla je informacija da je nekadašnji predsednik Fudbalskog saveza Srbije (FSS) Slaviša Kokeza planirao da posredstvom fudbalskih huligana i italijanske mafije fizički naudi jednom od najuspešnijih domaćih fudbalera u 21. veku zbog toga što se uplašio da bi on svojim kritikama mogao da ugrozi njegov položaj u savezu


Beogradski advokat Ivan Ninić kaže za “Vreme” da je u Srbiji upotreba Skaj komunikacije strogo kontrolisana i hirurški ograničena isključivo na nivo izvršilaca na terenu, dok je u Crnoj Gori ona postala alat za demontažu kriminalizovanog državnog aparata. On smatra da su razlozi za ovu selektivnu primenu pravno-političke prirode, jer u Srbiji Aleksandar Vučić još uvek drži pod kontrolom sektor bezbednosti i odlučuje šta će biti predmet tužilačkog procesuiranja


U Srbiji od malignih bolesti svake godine oboli desetine hiljada ljudi. Iza svake statistike su ljudi koji se ne mogu svesti samo na broj. “Vreme” istražuje kako izgleda put od dijagnoze do lečenja – od kapaciteta zdravstvenog sistema i dostupnosti terapija, do svakodnevnog života obolelih i izuzetnoj važnosti psihoonkološke podrške
Fudbal, kriminal, politika i skaj aplikacija
Zašto Nemanju Vidića nema ko da štiti Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve