

Novi broj „Vremena“
„Siromašniji glasači su jeftiniji za održavanje“
U Srbiji se stvara „začaran krug između siromaštva i loših politika“, priča ekonomista Vladimir Vučković za novi broj „Vremena“


Nekome ko nije pokazao minimum volje i kapaciteta da sačini svoj program rada, nego je prepisivao tuđi i zastareli program, ne treba dati na upravljanje jednu od vodećih naučnih kuća u Republici Srbiji
Institucija u kojoj radim, Institut za multidisciplinarna istraživanja Univerziteta u Beogradu, jedna je od vodećih naučnoistraživačkih organizacija u Srbiji. Sa 72 doktora nauka i 32 doktoranda, 50 godina tradicije i velikim brojem nacionalnih i međunarodnih projekata, naš Institut ispunjava sve uslove za status instituta od nacionalnog značaja. Mi spadamo među pet najstarijih multidisciplinarnih instituta na svetu, a naš alumni obuhvata veliki broj ostvarenih naučnih radnika i stručnjaka u različitim oblastima.
Zbog svega navedenog mogu sa sigurnošću reći da Institut predstavlja vredan resurs Republike Srbije. Taj resurs je važan za obrazovanje (ne samo studenata doktorskih i redovnih studija, već i lekara i drugih struka sa kojima sarađujemo), upravu (kroz ekspertize, izradu planova i strategija), privredu (na nedavni poziv Fonda za inovacionu delatnost, naš Institut je prijavio više inovacija od bilo koje druge institucije u Republici), međunarodnu saradnju i promociju zemlje.
Povod za ovaj tekst su aktuelni izbori za direktora Instituta, na kojima je Upravni odbor podržao kandidata koji je dobio negativno mišljenje Naučnog veća. Po Zakonu o nauci i istraživanjima član 62, Naučno veće u procesu izbora direktora daje mišljenje Upravnom odboru. Mišljenje o kandidatima se može a ne mora prihvatiti, što je, čini se, u koliziji sa Zakonom o visokom obrazovanju u kome član 6 kaže da autonomija univerziteta, a naš Institut je deo Univerziteta u Beogradu, podrazumeva i pravo na izbor organa upravljanja. No, bilo kako bilo, ono što najviše zabrinjava jesu razlozi dati u obrazloženju negativnog mišljenja:
1. Neispunjavanje uslova konkursa, po kojima kandidat mora da ima iskustvo u rukovođenju naučnoistraživačkim projektom ili potprojektom.
2. Preuzimanje značajnog dela Programa i plana rada Instituta iz 2008. godine, koji je podneo tadašnji direktor Instituta. Kada kažem preuzimanja, mislim prepisivanja od reči do reči teksta starog više od decenije u Programu i planu za period 2020–2023, zbog čega je podnet i zahtev za utvrđivanje povrede Kodeksa profesionalne etike Univerziteta u Beogradu.
3. Kandidat nema nijedan rad u najvišoj naučnoj kategoriji, niti razvijenu međunarodnu saradnju.
Sve ovo, a posebno skandal sa prepisivanjem, indukovalo je diskusiju između zaposlenih, Veća, Upravnog odbora i Ministarstva, u kojoj se navode različiti formalni i neformalni argumenti. Međutim, čini se da se iz vida gubi jednostavna činjenica da nekome ko nije pokazao minimum volje i/ili kapaciteta da sačini svoj program rada, nego je prepisivao tuđi i zastareli program, ne treba dati na upravljanje jednu od vodećih naučnih kuća u Republici Srbiji.
Zanimljivo je da čitav proces prate i intenzivni pritisci. Na Institutu je pokrenuto potpisivanje „Peticije za poštovanje profesionalnih i etičkih kriterijuma i uslova konkursa za izbor direktora“, koju je potpisalo oko polovine naučnika Instituta koji su trenutno u zemlji. Mnogi istraživači, posebno oni mlađi, zbog pritisaka i širenja dezinformacija, nisu se usudili da daju podršku. Takođe, meni lično je priprećeno, kada se raščulo da ću postupiti kao uzbunjivač po ovom pitanju, da će se u medijima postaviti i pitanje mojih „krivičnih prijava“, koje nisu ništa drugo do lažne anonimne dojave i kuloarska ogovaranja. Vezano za to mogu samo da kažem: Izvolite, gospodo, izaći pod imenom i prezimenom, pa se vidimo na sudu.
Za kraj, možemo mi diskutovati da li je konkurs sproveden po zakonu ili ne i da li je reč o plagijatu ili ne, ali se ne može raspravljati o zdravom razumu. Ako hoćemo da Univerzitet u Beogradu napreduje na Šangajskoj listi, čemu instituti daju izuzetan doprinos (naš Institut generiše svake godine oko 100 radova, od čega je polovina u najvišoj naučnoj kategoriji), moramo pažljivo negovati nauku koja može mnogo da doprinese, ali predstavlja „nežnu biljku“, fragilan sistem koji zahteva i dobro rukovođenje i atmosferu koja promoviše kreativan rad i naučnu izvrsnost. Zato molim u ime mojih kolega i našeg Instituta, kao i nauke u Srbiji: Draga moja državo, ne traći svoje resurse, budi dobar baštovan.


U Srbiji se stvara „začaran krug između siromaštva i loših politika“, priča ekonomista Vladimir Vučković za novi broj „Vremena“


Kako je Kokeza planirao da posredstvom fudbalskih huligana i italijanske mafije fizički naudi jednom od najuspešnijih domaćih fudbalera u 21. veku zbog toga što se uplašio da bi on svojim kritikama mogao da ugrozi njegov položaj u savezu? To je tema novog „Vremena“


U trenutku u kojem je pažnja čitave svetske javnosti usmerena na fudbalske terene Amerike, Meksika i Kanade, i kada je glavno pitanje da li će Lionel Mesi sa Argentinom ponovo osvojiti titulu prvaka sveta ili će Francuzi ovog puta da im se osvete za poraz u finalu 2022. godine, srpsku javnost potresla je informacija da je nekadašnji predsednik Fudbalskog saveza Srbije (FSS) Slaviša Kokeza planirao da posredstvom fudbalskih huligana i italijanske mafije fizički naudi jednom od najuspešnijih domaćih fudbalera u 21. veku zbog toga što se uplašio da bi on svojim kritikama mogao da ugrozi njegov položaj u savezu


Beogradski advokat Ivan Ninić kaže za “Vreme” da je u Srbiji upotreba Skaj komunikacije strogo kontrolisana i hirurški ograničena isključivo na nivo izvršilaca na terenu, dok je u Crnoj Gori ona postala alat za demontažu kriminalizovanog državnog aparata. On smatra da su razlozi za ovu selektivnu primenu pravno-političke prirode, jer u Srbiji Aleksandar Vučić još uvek drži pod kontrolom sektor bezbednosti i odlučuje šta će biti predmet tužilačkog procesuiranja


U Srbiji od malignih bolesti svake godine oboli desetine hiljada ljudi. Iza svake statistike su ljudi koji se ne mogu svesti samo na broj. “Vreme” istražuje kako izgleda put od dijagnoze do lečenja – od kapaciteta zdravstvenog sistema i dostupnosti terapija, do svakodnevnog života obolelih i izuzetnoj važnosti psihoonkološke podrške
Fudbal, kriminal, politika i skaj aplikacija
Zašto Nemanju Vidića nema ko da štiti Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve