Kako nekakvo nevladino društvo advokata može preuzeti ustavnu ulogu advokature koja broji više od osam hiljada članova? I kome to treba
Više od dva mjeseca ne rade advokati u Srbiji: neće da rade zato što im je država, mijenjajući propise o javnim bilježnicima, oduzela veći dio posla monopolizirajući javne bilježnike nauštrb njih. I ne samo to; država je – stavljajući notare iznad advokata – i građane stavila u status građana bez poslovne sposobnosti. Dosta je o tome bilo riječi na stranicama „Vremena“, kad smo i prije naprednih ideja upozoravali na to da će se pravna država, oličena u prvom redu u liku ministra Nikole Selakovića kojem premijer Aleksandar Vučić beskrajno vjeruje, u svojoj nemoći dosjetiti neke alternative. Eto nam iste: Društvo advokata Srbije, predvođeno advokatom Čedomirom Stojkovićem. Taj je, inače, član kancelarije Olgice Batić, nasljednice advokata i DOS-ovog ministra Vladana Batića (koji je pokušao napraviti prve korake reforme pravosuđa, ama uzalud, iza njega je bio sve veći potop), koja je sa svojom – na muku osvojenom nasljeđenom – strankom, na listi Srpske napredne stranke, ušla u parlament. I naravno, uglavnom kao poslanica daje podršku vladajućima, ma koliko joj vrlo često pametni amandmani odlazili ravno „u slivnik“, zahvaljujući napredno vladajućim.
Društvo advokata Srbije, kažu oni koji su prije nekoliko dana upisani u Agenciju za privredne registre, strukovno je udruženje advokata sa teritorije Republike Srbije i predstavlja neprofitnu nevladinu organizaciju. Ciljevi su im – proklamirani – međusobna profesionalna suradnja, zaštita ljudskih prava, jačanje pravnog poretka i vladavine prava, kao i jačanje ugleda advokature i unapređenje njenog položaja u pravosudnom sistemu Srbije.
Sad ide bitno, ono što u svom saopćenju kažu: „Iako je osnivanje Društva bilo planirano za sredinu 2015. godine, aktuelna dešavanja u pravosuđu i advokaturi u Republici Srbiji stvorila su potrebu za što hitnijim formiranjem stručne organizacije, koja ima za cilj da svojim delovanjem unapredi sistem funkcionisanja kako srpske advokature tako i samog pravosuđa. Odlukom rukovodstva Advokatske komore Srbije, advokatima u Srbiji zabranjen je pristup, zastupanje i delovanje pred sudovima, policijom i drugim državnim organima što je dovelo do masovnog kršenja ljudskih prava u proteklih više od dva meseca.“
NOVOKOMPONOVANI: Vratit ćemo se na ovo, nakon što spomenemo to da je Srpsko advokatsko društvo, još jedna nevladina organizacija koja nije u sukobu sa Advokatskom komorom Srbije, zatražilo brisanje Društva advokata Srbije iz registra (mogu ih, naime, „pobrkati“), kao i to da je jedan od osnivača novoosnovanog Društva advokata Srbije osuđen zato što se, s još dvojicom, predstavljao kao ministar za ljudska i manjinska prava u Vladi RS. Te 2009. godine u Petom opštinskom sudu osuđen je na novčanu kaznu, zajedno sa „pajtosima“, stvar je legla i eto ga ove godine da, kad nekima treba, osniva neko društvo koje bi trebalo da vlastima – a njima su očito dobri – pomognu da, kako god mogu, „ubiju“ protest advokata.
Razni, iako malobrojni, prošetali su ovih dana po medijima, kako tabloidno-štampanim, tako i tabloidno-elektronskim: uglavnom se priča svodi na to da je Advokatska komora Srbije njima, nekim advokatima, zabranila rad i ukinula egzistenciju, a oni vode računa o ljudskim pravima, naročito onih pritvorenih ljudi, za razliku od onih više od osam hiljada advokata koji su obustavili rad zbog samovolje jednog ministra i jednog premijera. Oni će spasiti te koji su u pritvoru, bar njihova ljudska prava; pritom, netko od advokata na sajtu protestadvokata.com reče: da govorimo o pravima ljudi u parničnom postupku, mogli bismo štrajkati i deset idućih godina, vlast i Ministarstvo to ne bi ni primijetili…
Novokomponirano Društvo advokata je neuobičajeno dobilo, u režimskim i tabloidnim medijima, priličnu pozornost, iako je riječ tek o nevladinoj organizaciji. Termin nevladina organizacija je, inače, crvena krpa za našu javnost, ali je ovoga puta prikazano – bar u konkretnom slučaju – kao ozbiljna inicijativa i organizacija. Inače, Društvo sudija Srbije, koje godinama bije bitke sa lošim rješenjima, zakonskim i praktičnim, tretirano je samo kao nevladina organizacija, iako je upravo ono uspjelo u međunarodnim kontaktima i domaćim upornostima bar neke zakonitosti osvojiti; ova vlast, iako je kritizirala (ne)domete reforme pravosuđa bivše vlasti i pozivala se na kritike Društva sudija (i Udruženja tužilaca, nota bene), čim je zasjela na tron, odrekla se njihovih znanja.
Sad osniva svoje i podobne, čime je prešla prag čak i bivše vlasti: ta bar nije osnivala paralelne organizacije advokata, tužilaca, sudija…
foto: m. milenković
„Advokati su u pravu“, stalni je moto protesta advokata Srbije, u kojem učestvuje gotovo cijelo članstvo Advokatske komore Srbije. Valja tu reći: advokatura je, kao dio zaštite ljudskih prava i instituta pravne pomoći, ustavna kategorija. Nema u Ustavu ni javnih bilježnika, niti advokatskih nevladinih i neprofitnih (a baš bi se kod njih valjalo zapitati o profitima!) organizacija: advokatura je jedna, jedinstvena, ustavna i potrebna građanima, neophodna da bi bili slobodni raspolagati svojom voljom, nekretninama, reguliranjem porodičnih odnosa…
DRŽAVOTVORNI: Ničega od toga već danas nemamo, što je posve ogolio protest advokata. Državna samovolja i represija dovela je do apsurda čak i prava pritvorenika i uhapšenika. Hapse se razni, sve u borbi protiv korupcije. Tu je odmah i odluka o pritvoru. No, kako su advokati u štrajku, pitanje je kako svi oni ne bivaju pušteni iz policijskog pritvora (48 sati) iz kojega se puštaju oni koji su nekoga opljačkali, ubili, silovali… Jednostavno: država ima sistem kad su posrijedi perčevići, bogićevići i slični njima, državi politički zanimljivi.
Oni budu uhapšeni/privedeni, onda im se odredi policijski pritvor od 48 sati. Potom oni traže svog izabranog advokata. Izabrani advokat je u „štrajku“ i ne pojavljuje se, potom policija/sud šalje poziv advokatima po službenoj dužnosti, po spiskovima koje su advokatske komore dale (početkom godine uglavnom, svejedno kad). Uglavnom se ni ti advokati ne pojavljuju – u protestu su, naime – te uz izuzetak nekolicine štrajkbrehera, tužioci i istražni suci nemaju pravnog zastupnika za osumnjičenog. Svejedno, činjenica da su oni pozvali advokata po službenoj dužnosti, sve po „davnom“ spisku advokatskih komora, oni shvaćaju kao gotovu stvar: mi pozvali, on nije došao, prema tome – nema veze što ništa više ne možemo, ni ispitati osumnjičenog, niti svjedoke, niti provesti bilo koju istražnu radnju itd. – imamo ono najvažnije, da osumnjičenog zadržimo u pritvoru. „Nategnuta“ zakonska odredba, kako nam kaže jedan od tužilačkih izvora, dovoljna je da tako i bude, jer se ionako u uspješni tužilački skor računaju samo pritvorski predmeti. Nema pritvora, nema predmeta, naime…
U praksi, kako nam pričaju advokati koje tužilaštva (bez suglasnosti koju bi valjalo tražiti…) tako angažiraju, koji su u protestu, njima poštom stigne rješenje da nekog odlukom države zastupaju. Imaju rok od tri dana za žalbu, ali ništa tu ne pomaže: njihovi potencijalni branjenici, koji inzistiraju na svojim izabranim advokatima, od starta ostaju u nadležnosti suda koji odlučuje o daljnjem pritvoru, a braniteljima je tu ionako minimalna važnost data; čak ih ne moraju ni pozvati na sjednicu na kojoj odlučuju.
Posljednja dva hapšenja tzv. tajkuna (Goran Perčević i Miroslav Bogićević) upravo potvrđuju takvu praksu. Od advokata jednog od uhapšenih u posljednje vrijeme čujemo: izabran sam advokat, u skladu s odlukom Advokatske komore sam u protestu, predao sam punomoći, moj branjenik je odbio dati izjavu, postavili su mu branitelja po službenoj dužnosti (sumnjivo pravno, kako rekosmo), čekamo odluku o pritvoru do 30 dana. Sljedeća, kako god bilo, instanca je Evropski sud za ljudska prava, kako god se završilo, već su sad pravosudni organi Srbije u debelom prekoračenju svega što se ljudskih prava tiče.
Tu smo ponovo na početku priče: kako nekakvo NVO društvo advokata može preuzeti ustavnu ulogu advokature koja broji više od osam hiljada članova?
NAPREDNI: Vlast je već rekla svoje: može njihovu ulogu preuzeti 92 nezakonito imenovana notara i nezakonito osnovana Komora javnih bilježnika. Ako to prođe, onda može proći i advokatska nevladina organizacija, kao miljenica vlasti, usprkos tome što je Društvo sudija također NVO i danas, kao i u „vrijeme ono“, svrstano među neprijatelje i remetilačke faktore.
Izgorjela nam je, ako tako bude, naša građanska svijeća do kraja, Jer, „advokati su u pravu“, a mi građani ćemo tek vidjeti posljedice toga što i sami nismo uzeli udjela u ovoj priči u kojoj će – ne samo nas, već prvenstveno vlast – pravnu državu zastupati samozvane advokatsko-pravne nevladine organizacije.
Nevladine organizacije koje ćemo i dalje, osim u ovom slučaju, tako beskonačno mrziti, zbog pridjeva soroševske i izdajničke i slično. Ovu nećemo: ona je ipak i državna i napredna!
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Kako su studenti prozreli i prezreli naprednjački režim? Zašto umesto naivnosti pokazuju zrelost? Šta Vučić nikada neće moći da razume? Kolika je visina njegove autoritarne temperature? I zbog čega sve više liči na svoj lik sa Koraksovih i Petričićevih karikatura
Kako se osećaju i šta danas misle roditelji i braća i sestre mladića pobijenih 14. decembra 1998. godine u Peći? Zbog čega je Aleksandr Vučić 2013. izjavio da ima saznanja da ovaj zločin nisu izvršile osobe albanske, već srpske nacionalnosti? Zašto nikad nije htio da primi porodice žrtava i, uprkos više puta ponovljenim obećanjima, podeli s njima informacije za koje je tvrdio da ih poseduje? I dokle je stigla istraga o ovom zločinu
Srednje ocene (pa i ocene uopšte) više skoro ništa ne znače jer SNS armija ocenjuje slično kao što i glasa. Dakle, “Aci pet, njima svima jedan (ili nula, ako može, obavezno nula)”. A naročito onima koji se u nekom trenutku izdvajaju kao akutno ili potencijalno opasni po režim. Što znači da se lavina negativnih ocena dobijena od strane režimskih glasača može tretirati maltene i kao svojevrsni opozicioni orden. Hoću reći da je u ocenjivanju sve manje nijansi, a upravo su nijanse ovde nekad bile važne
Tragedija od 1. novembra na stanici u Novom Sadu ogolila je čitav sistem i pokazala pravu sliku ovog režima. Nova pobuna bila je neminovna. Protesti zbog državnog nemara i propusta sistema započeti u maju 2023. godine ponovili su se i u jesen. Ovog puta režim nije mogao da kaže – nije do nas. Krv prolivenu ispred Železničke stanice u Novom Sadu ne može da opere
Intervju: Tanja Ćirković Veličković, profesorka Hemijskog fakulteta i članica SANU
Učimo studente da je teži put – put znanja i poštenja – jedini ispravan. A onda oni vide bezbrojne afere u visokom školstvu i kako se lako prečicom dolazi do diploma i posla. Jasno im je šta se dešava i to je jedan deo ovog fenomena, gde nam poručuju da više ne žele da uče
Kako su naša deca koju su naprednjaci stavljali u svoje izborne slogane proglašena za najveći subverzivni element u državi? I zbog čega je, posle istupa šefa države u Briselu, mnogim građanima došlo da kleknu poput onog novosadskog direktora
Predsednik se uvišestručuje po televizijama proglašavajući iznošenje političkih zahteva nasiljem, a nasilje koje vrše on i njegovi politikom. U čemu je razlika?
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!