
Šumovi u vlasti
Ružić na protestu 15. marta u Beogradu: Idem, kako ne idem
„Idem, kako ne idem. Idem po Beogradu, mogu slobodno da šetam gde hoću", izjavio je funkcioner SPS-a Branko Ružić
“Ovo je zamena za neke formalne institucije, koje su potpuno marginalizovane, koje ne služe ničemu, ali u društvu postoji potreba za njima. Postoji potreba za kritikom vlasti, na primer, za ukazivanjem šta ne funkcioniše. Taj pokret će služiti kao zamena za civilno društvo: imamo postojeće civilno društvo, koje je projektno finansirano, zapadno orijentisano, ‘nedovoljno patriotsko’, to su ovi ‘antidržavni’, a ovo će da bude državno civilno društvo”
U sve bizarnijoj svakodnevnoj zbilji države Srbije, tokom prethodne nedelje “pobedu” je odnela vest da će predsednik države i Srpske napredne stranke “predložiti” skupštini svoje stranke da napravi “narodni pokret za državu”, u koji će ući i partije i nestranačke ličnosti “jer je u trenucima teškim za Srbiju potrebno da se okupimo svi”, kako je rekao na Glavnom odboru SNS-a u petak 10. marta.
Tada je Vučić, onako usput, rekao da će Srbija biti pritisnuta sa dva pola političke scene “na koje različite spoljne opcije imaju uticaj”, te da će pokret biti “jedina suštinski i originalno srpska opcija, a kad kažem srpska, mislim građana Srbije”.
Dakle, da prevedemo, po ko zna koji put Vučić se stavlja u ulogu vođe patriota, koji štiti Srbiju od stranih plaćenika i domaćih izdajnika.
Iako je još u septembru prošle godine Vučić najavio formiranje “velikog državotvornog i nacionalnog pokreta za opstanak i napredak Srbije”, sada je krenuo u razradu te ideje. Formiranje ovog pokreta bio je povod da razgovaramo sa Vujom Ilićem, politikologom i naučnim saradnikom Instituta za filozofiju i društvenu teoriju. Prvo pitanje za Ilića bilo je – a šta će taj pokret zapravo da bude?
VUJO ILIĆ: To je parapolitičko telo – nije stranka, nije nevladina organizacija, nego će da bude nešto treće. Imaće širi okvir od stranke, koja se ne gasi, i u zavisnosti od toga kako taj pokret bude dizajniran, on će moći da služi kao kontrateža stranci. Stranka je ta koja ima vlast već 10 godina, za koju mogu da se lepe korupcionaške afere, koja može da ima partijsko-elitistički privid, a ovo će da bude nešto drugo, pokret će moći da kritikuje stranku. Ako pokret ne budu vodili stranački ljudi, a mislim da neće, onda se sigurno ide na to da Vučić kroz taj pokret dobije i vlast i opoziciju. To je uvek bila logika sličnih režima – da se kontroliše i vlast i opozicija, ali ovo je pomalo povratak na sistem jednopartijskog pluralizma. Vrlo slično je radio Putin pre 12 godina, u Venecueli je Čavez uradio istu stvar: postoji stranka koja se proširuje i to može da bude dosta korisno režimu. Na primer, ako u taj pokret uđu sindikati, poslodavci, NVO i razne lokalne inicijative, onda je to način da se čitav sistem klijentelizma formalizuje.
“VREME”: Oni i inače sve vreme pokušavaju da naprave paralelnu državu.
Jeste, ovo je zamena za neke formalne institucije, koje su potpuno marginalizovane, koje ne služe ničemu, ali u društvu postoji potreba za njima. Postoji potreba za kritikom vlasti, na primer, za ukazivanjem šta ne funkcioniše. Taj pokret će služiti kao zamena za civilno društvo: imamo postojeće civilno društvo, koje je projektno finansirano, zapadno orijentisano, “nedovoljno patriotsko”, to su ovi “antidržavni”, a ovo će da bude državno civilno društvo.
Ali, već ih imamo, postoji mnogo GONGO udruženja.
Imamo, ali ovo je nova organizaciona forma, koja će to podići na viši nivo. To će sve moći lakše da se finansira jer neće biti stranka. Taj pokret će da predlaže zakone jer to će onda da “dolazi iz naroda” a ne iz stranke, što znači da ima veći legitimitet. Ono što mi se još čini zanimljivim jeste da će taj pokret moći da izađe van granica države. Stranka ne može tako lako da izađe iz tih granica, ali ovo je “narodni” pokret, a narod nije samo unutar Srbije, mada oni pokušavaju to malo da zabašure govoreći da je tu narod, ali i sve druge manjine. To može da pomogne da se koordinišu razne pro-srpske grupacije van Srbije – u BiH, Crnoj Gori, Makedoniji… Recimo, Srpska lista će moći da bude deo toga. Sve to može da se digne na viši nivo i postavi kao paralelna struktura u odnosu na stranku. To je maksimum te priče. Minimum priče jeste da taj pokret posluži kao dobra kampanja u sledeće dve godine. Da se razumemo, ovo nije normalno, nije uobičajeno. Ovo jedna zemlja-kandidat za EU ne treba da radi.
Kažete da je minimum tog pokreta da bude kampanja za naredne dve godine. Prošle godine su bili najavljeni beogradski izbori za proleće ove godine, to sad niko više ne pominje. Kada bi mogli da budu izbori i kakvi su uslovi za te izbore?
Čini mi se da će se lokalni izbori 2024. godine spojiti sa parlamentarnim jer mnogo godina nismo imali da se u celoj državi održavaju lokalni izbori, a da nema parlamentarnih. To je Vučić, uostalom, i najavio – oročio je ovu vladu na dve godine, oročio je Anu Brnabić vremenski. Najveće pitanje je da li će se tada organizovati i beogradski izbori. Meni nikad nije izgledalo realno da će 2023. biti beogradskih izbora jer nema potrebe za tim. Ti izbori su najveći rizik za vlast, zašto bi se to onda radilo? Zbog toga što se neko dogovorio sa nekim drugim? Dogovor je fleksibilna kategorija.
Bio je bojkot izbora 2020. godine jer su bili užasni uslovi, pa smo 2022. godine imali iste uslove, ali nije bilo bojkota. Šta je sledeće?
Kada je reč o uslovima i bojkotu – uslovi se nisu popravili, niti će se popraviti, ali mislim da se neće ni značajno pogoršavati. Ostaje manje-više sve isto, što se onda svodi na to koliko opozicioni akteri mogu da ubede svoje glasačko telo da li ima smisla učestvovati na izborima, a to fundamentalno zavisi od toga šta oni misle da mogu da urade na tim izborima. Ako misle da mogu nešto da urade, ubeđivaće ljude da izlazak na izbore ima smisla uprkos lošim uslovima, ako ne – uradiće suprotno. Mislim da je to bio najveći razlog za bojkot izbora 2020. godine. Sa druge strane, pre izbora 2022. bila je velika mobilizacija građana – blokade auto-puta, Rio Tinto, masovni protesti, i na tom talasu je bilo mnogo lakše reći “ne bojkotujemo, učestvujemo”.
Takođe, oni su sad u nekim skupštinama – gradskim, republičkoj, i teško je objasniti ljudima zašto se prihvata legitimitet jedne institucije reprezentativne demokratije, a druge ne. Ako se u narednih godinu dana bude krenulo u bojkot republičke skupštine, onda će sledeći korak možda biti bojkot izbora, ali to ćemo videti u narednih šest meseci, da vidimo kako će se snalaziti u Skupštini.
Gledajući skupštinske prenose, ne vidim da je tu bilo šta drugačije – promenio se predsednik Skupštine, ali isti je način rada – Orlić je “dostojno” zamenio Maju Gojković.
Da, sve je manje-više isto, Orlić dovoljno bezobzirno zloupotrebljava procedure i moć koju ima po Poslovniku da diktira agendu, sve to radi vrlo pristrasno, što se i očekuje, samo je sad pitanje koliko će opozicioni poslanici moći to da tolerišu i da trpe. Nisu ni oni u bojkot Skupštine 2019. godine ušli odjednom nego posle tri godine tog saziva.
„Idem, kako ne idem. Idem po Beogradu, mogu slobodno da šetam gde hoću", izjavio je funkcioner SPS-a Branko Ružić
U saopštenju SSP-a navodi se da vlast Aleksandra Vučića planira politički obračun sa opozicijom, koristeći optužbe za terorizam i rušenje ustavnog poretka
Nema nikakve sumnje da će skup biti izuzetno veliki, govori se o stotinama hiljada ljudi. Nije to nerealna prognoza, bez obzira na kampanju zastrašivanja koju režim vodi poslednjih dana i bez obzira na eventualnu blokadu puteva ka Beogradu koju, kako se tvrdi u delu javnosti, režim planira za subotu. Crta je saopštila da je tokom protekle nedelje u Srbiji održano najmanje 410 mitinga. Skoro da nema mesta, pa čak ni sela u kojem građani javno ne pokazuju, bar na neki način, snažan revolt. Ogromna energija će se sliti u glavni grad na protest koji je unapred proglašen za ključni event, posle kojeg ništa više neće biti isto. Sa ovim da posle 15. marta neće biti isto začudo se slažu i demonstranti-građani i Vučić
Kad sve ovo prođe, unuci nam neće verovati da su se – kada je Srbija vraćala dostojanstvo i slobodu – pojavile mlade osobe koje nije bilo sramota da otvoreno istupe i kažu kako ne podržavaju svoje pobunjene kolege jer ih ne zanima vladavina prava i zahtevi da se otkriju krivci za smrt 15 osoba na Železničkoj stanici u Novom Sadu. Oni “samo hoće da uče”
Bivši poslanik radikala Nemanja Šarović oduševljava mase svojim reporterskim poduhvatima. I kaže da mu je uglavnom žao naroda koji intervjuiše na Vučićevim mitinzima
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve