

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Završetak gradnje kompleksa Belville planiran je za početak juna iduće godine, a do sada je evidentirano više od 3000 potencijalnih kupaca
Kompanija Blok 67 Associates počela je u sredu 2. jula sa prodajom stanova, poslovnog prostora, garaža i parking mesta u kompleksu Belville u novobeogradskom Bloku 67. Inače, Belville je najveći poslovno-stambeni kompleks u regionu koji je izjedna građen u poslednih 30 godina. Čine ga dve poslovne zgrade od 3 i 11 spratova, 14 poslovno-stambenih zgrada sa 11, odnosno 13 spratova ukupne površine oko 250.000 kvadrata na parceli od 13,7 hektara, ukupne investicione vrednosti 230 miliona evra.
U ponudi je 1858 stanova, od toga 131 garsonjera, 383 jednosoban, 144 jednoiposobna, 714 dvosobnih, 304 trosobna, 78 troiposobnih i 104 četvorosobna stana po ceni od 1850 evra po „kvadratu“. Najjeftinija je garsonjera od tridesetak kvadrata koja košta 57.702 evra, najskuplji je četvorosoban stan površine 1,2 ara, koji košta bezmalo 222.000 evra. Kvadrat poslovnog prostora, odnosno lokala košta 2350 evra, otvoreno parking mesto 500, garažno 600, a garaža 900 evra po kvadratnom metru površine. Na sve ove cene valja dodati PDV.
„Nije jednostavno izračunati koliko šta košta“, kaže za „Vreme“ Slobodan Mihajlović, izvršni direktor Kompanije Blok 67 Associates. „U kalkulaciju, naime, ‘ulazi’ mnogo parametara – cena lokacije, same gradnje, cena kapitala, kao i sve tehnološke inovacije koje su samu gradnju pojeftinile. Naravno, mogli smo da upotrebimo ‘standardni’ metod, 10 odsto skuplje od komšije koji je stanove prodavao pre dva meseca, ali izračunato na taj način ovi stanovi bi bili znatno skuplji.“
Mihajlović ističe da je reč o početnoj ceni, u ovoj fazi izgradnje, koja će važiti neko vreme, a kasnije će verovatno rasti u skladu sa tržišnim zakonima. Završetak gradnje kompleksa Belville planiran je za početak juna iduće godine, kada će se u stanove useliti učesnici Univerzijade 2009. Po završetku Univerzijade, svi stanovi će biti finalizirani i potom predati vlasnicima.
Još od početka gradnje vlada veliko interesovanje za kupovinu ovih stanova: do sada je evidentirano više od 3000 potencijalnih kupaca. S obzirom na to da je evidentirano više potencijalnih kupaca nego što ima stanova u ponudi, moglo bi se pomisliti da prodaja i nije morala da se oglašava. „Ja bih te brojeve primio sa velikom rezervom“, kaže Mihajlović. „Među tih 3000 potencijalno zainteresovanih bilo je svega i svačega: neki od njih su pitali da li će morati da hrane sportiste za vreme Univerzijade, neki su se interesovali da li će opština Novi Beograd praviti liste za dodelu stanova, neki su se javljali sa čvrstom verom da će cena biti 900 evra po kvadratu, neki pak da li mogu kupiti ‘penthaus’ i nudili 4000 po kvadratu.“ Iz tog svojevrsnog ispitivanja tržišta, veli, saznali su koliko se ljudi uopšte uzev interesuje za garsonjere, koliko za dvosobne, a koliko za „penthaus“ stanove. „Pozvaćemo sve koji su nam se do sada obratili, prema datumu kada su se javili, jer ima i onih koji su to učinili na samom početku gradnje: ako im ova cena odgovara, sklopićemo posao. Svi koji se sada jave ulaze u isti proces: ako neko odustane, odmah ćemo obavestiti sledećeg zainteresovanog.“
U okviru kompleksa izgrađen je i jedan privremeni objekat: prodajni centar sa sve stanom „u prirodnoj veličini“, kako je objasnio Milošević, da bi kupci mogli podrobno da se upoznaju sa kvalitetom gradnje, opremljenošću, da „osete prostor“. Potencijalnim kupcima će na pomoći biti prodavci-savetnici, kao i službenici Hipo Alpe-Adrija banke AD Beograd, koja finansijski prati ceo projekat, da finansijski isprati i potencijalne kupce. Kupovina se, kažu, može zaključiti u najkraćem mogućem roku.
Ispred prodajnog centra u kome je održana konferencija za medije, kada je najavljena prodaja, stajali su Nenad i Marija Milošević i zapitkivali one koji su izlazili šta je rečeno unutra: „Od novembra prošle godine obilazimo gradilište, od prvih šipova do danas, verujem da smo dobru vreću zemlje, peska, cementa i leda odavde na cipelama kući doneli. Ali, ništa nam nije bilo teško, samo da se uselimo u ovo naselje. Životna nam je želja da kupimo jednu garsonjericu, tolike su nam mogućnosti, da starost provedemo u ovom naselju, tu će biti i dom staraca, a godine dolaze…“ Zabrinuti su bili da će im stan izmaći, ali ih je, vele, izjava direktora Mihajlovića utešila.


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve