Novinar bi slobodan da upita Tanjug Tačno kolegicu, talasasta kosa na crveni komplet, ima li pitanje za Presednika, a ona odgovori, ne za sada, ako bude prilike...
Industrijska zona na ulasku u Valjevo, veliki montažni objekti, parking, na 130.000 kvadratnih metara, nova nemačka fabrika slavina “Hansgrohe”. Na ulazu goste dočekuju devojke kosu povezane u rep, u lakim crnim kimono haljinama, povezanim rezedo trakom u struku. Ko prvi stiže od visoki gosti, od visoki gosti prvi stiže ministar Vesić, tradicionalno plavo odelo, bela košulja, crvena kravata, crne cipele sa dve kopče. Do njega se nađe naftagas Bajatović, bela košulja, ruke u džepovi, novinar uze materijal se upozna sa satnicu programa, predviđeno da direktor firme govori pet minuta, nemačka ambasadorka isto, a predsednik Vučić deset minuta.
VRPCU U DESNI DŽEP
Među ministri i gradonačelnik Valjeva, koji je avanzovo u SNS poverenika, i on u odelu, kratka kosa zift boje. Eto i ministra Malog, odelo dubi na njemu, skloniše onu skalameriju od senzor vrata na ulazu, uniđe i Drobnjak putevi kome je sa fundus sakoa, levi peš, virio končić. Protokol pozva napolje novinare, jer ide predsednik Vučić, sve postrojiše uz zelenu tepih stazu, Vesić stade do ambasadorke Nemačke, ministar Momirović je sve gledo u šefa kabineta Kojića, novinar iskoristi skine Drobnjaku končić sa fundus sakoa, posle primeti da mu viri končić i na desnom pešu.
Na ulazu razapeše široku i crvenu vrpcu, rasporediše one devojke u lakim crnim kimono haljinama, u struku pripetim rezedo vrpcom, od kojih je svaka držala crveno jastuče na kojima je bio po par zlatnih makaza. U sve iskorači savetnica Suzi, beli letnji komplet, bele espadrile sa belom platformom, eto i predsednika Vučića, uz koga je već bio ministar Mali, Vučić uze da se redom zdravi i pozdravlja, privedoše ga širokoj crvenoj vrpci, komandovaše da pređe sa kontra strane, da bi sve kamere mogle da snime taj istorijski trenutak, pa njih petoro uzeše makaze sa pet jastučića i stadoše da seku. Kad isekoše vrpcu, Vučić svoj deo smota, i stavi u desni džep.
Svi dadoše aplauz, protokol saopšti da rukovodioci idu na sastanak, a novinari u proizvodnu halu, kad tamo stigoše objasniše kuda će Vučić proći, a gde će postojati, da će onda doći do bine, a da će izjave davati izvan fabrike. Novinar obrati pažnju na prvi ekran gde će Vučić stati, na ekranu išle scene iz livnice, zabeleži i da se Suzi, u belim fundus espadrilama, sa belom platformom, sklonila u ćošak hale. Novinar bi slobodan i da upita Tanjug Tačno kolegicu, duga talasasta kosa na crveni komplet, ima li pitanje za gospodina predsednika, a ona odgovori, ne za sada, samo ako bude prilike. “Pink” kolegicu, koja držala dva “Pink” mikrofona nije smeo ništa pita.
Vučić banu pred prvi ekran, pored njega stadoše Tanjug Tačno i Pink curica i uzeše klimaju glavama, a on je govorio tako tiho da su ga samo njihovi mikrofoni hvatali. Nastavio je da govori rukama, ove dve su klimale, Vesić je izvirivo, Drobnjak i Bajatović su se iskusno držali pozadi. Novinar iskoristi priliku da Drobnjaku izvuče i drugi končić iz plavog fundus sakoa, ovaj mu reče, Dobar si! Svi stigoše do monitora na kome pisalo “Mašinska obrada”, one dve mlade kolegice su i dalje klimale, novinar opet bi slobodan da upita Drobnjaka, ja li mu nedostaje ministar Momirović, on se zaceni, gurnu Vesića, uz reči, Je l vidiš što je pokvaren.
MARŠEVSKI KORAK
Sledeći bi ekran “Brušenje i poliranje”, mikrofon Tanjug Tačno je bio ispred Vučića, ćuto, govorio, govorio ili ćuto, mikrofon je bio ispred njega. Sve zavedoše u drugu halu, do monitora na kome pisalo “Montaža slavina”. Uvatimo da Vučić u one mikrofone priča da sam sebe krivi za neke stvari, negde smo spori, negde kasnimo, eksproprijacija, advokati, veštaci, ali uradili su ono zašta bi u drugim zemljama trebalo pet godina. Kako je kod poslednjeg ekrana bilo i radnica, poslovođa, koji iz Sremske Mitrovice, se izrazgovara sa predsednikom da je put od Sremske Mitrovice do Valjeva dobar, ali bi mogo da bude bolji. Kad ga predsednik upita, je l zadovoljan, odgovori da jeste, super, i uze objasni da je ovo linija slavina za kupatilo, ovde sklapaju i testiraju, a onda šalju za Nemačku. Predsednik prisutne radnice pozdravi tradicionalnim pozdravom, Srećan rad, i posle završnog Srećan rad, nastavi dalje. I dalje su kamermani, idući unatrag, sve snimali, Tanjug Tačno i Pink su držali mikrofone ispred njega, predsednik u hodu uze kaže da je sa Kosovom mnogo teško, a da je ovo milina, podiže zemlju. Novinar uze savetuje Tanjug kolegicu, da treba bude aktivnija, što je dozvolila da “Pink” mikrofon ima inicijativu, a ona odgovori da se drži protokola.
I stigoše do bine pred kojom je bilo nekoliko redova u crno obučenih stolica. Vučića metuše u sredinu prvog reda, i ostali sedoše u prvi red, Drobnjak ode u zadnji. Pustiše film o kompaniji “Hansgrohe”, javi se voditeljka, plava kosa a ciklama bluza, uze da se reče direktor Hans Kalmbach. Objavi da je fabrika izgrađena za godinu i po dana, investicija 85 miliona evra, subvencije Srbije 15 miliona. Trenutno radi blizu sto ljudi, planirano do hiljadu, ovde su jer je Valjevo ponudilo najbolje uslove i ima sve što im je bilo neophodno, i to je danas najodrživija lokacija u okviru “Hansgrohe grupe”. U 2022. ostvarili prihod od 1,528 milijardi evra, kompanija poseduje preko 20.000 patenata, osvojili su brojne nagrade, uključujući više od 700 priznanja za dizajn. Sve to reko na engleskom, i na engleskom zahvalio predsedniku Vučiću.
Onda se, na srpskom, rekla ambasadorka Nemačke, koja prvo pa pozdravila predsednika Vučića, Iako je ambasadorka govorila na srpskom, putevi Drobnjak je skinuo slušalice tek kad je na red došao predsednik Vučić. A on je istero svojih deset minuta. Prvo je citiro nemačku poslovicu, pa je citiro francuskog dizajnera, da bi reko da je “Hansgrohe” svetski lider. Valjevo je dobilo izuzetnog poslodavca, to je kompanija koja je došla da ostane, do pre deset godina bilo 17.000 zaposlenih u nemačkim firmama, danas je 90.000, Nemačka je najveći ekonomski partner Srbije… proizvodi ove kompanije su na brodovima i u hotelima, i u najvišoj zgradi na svetu, sad kad odemo u hotel u Beču tamo će biti sanitarije proizvedene u Srbiji, ovde će se proizvoditi četiri miliona slavina… nismo uradili sve što treba, ali do 15. oktobra stiže gas ovde, sve probleme sa eksproprijacijom ćemo završiti, biće brza saobraćajnica do Beograda, uradiće i rekonstrukciju pruge. Video je da su Nemci srećni zbog nove fabrike, ali zna jednog čoveka koji je srećniji od njih, to je on. Još reko da zahvaljujući ovim ljudima stiže još jedna kompanija iz Crne šume u Srbiju, njihove komšije, kojima su rekli da imaju odlična iskustva u Srbiji, dolaze u Čačak. Za kraj svečane ceremonije svi dobili po slavinu u ruke, i bilo fotografisanje na bini. Konferencija za tisak bila napolju, oko predsednika stali ministri, uključile se kamere, i predsednik reko da su investicije u ovoj godini 1,9 milijardi evra, nada se da će do kraja godine biti četiri. Pa bila pitanja, prvo pito lokalni novinar, kad će stići gas u “Krušik”, a presednik odgovorio da je vrlo srećan što je dobio to pitanje. Pa dva “Pink” mikrofona imala dva pitanja, na prvo, o Kosovu, odgovorio, jeste gledali marš što su imali po Južnoj Mitrovici, stavili rejban naočare, i glumili velike mangupe, a nisu u stanju ni marševski korak da potrefe, najobičniji marševski korak nisu u stanju da potrefe, i čovek treba toga da se uplaši. Drugo pitanje bilo, šta veli što Valentina Mantijenko kaže da Zapad priprema obojenu revoluciju u Srbiju. Predsednik reko da je sa pažnjom pročito šta Matvijenko kaže, to je žena koja odlično poznaje situaciju na Balkanu, i za njega je izraz mrežnocentrični napad, ta sintagma, to je posebno važno.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Ljudi se osvešćuju, ohrabruju i udružuju. Tako ujedinjeni možemo sve. Ceo ovaj proces je značajno lekovit za celo društvo, sada svi učimo šta možemo zajedno kada su nam iste bazične vrednosti. Mislim da su i studenti mnogo toga naučili, dosta su iskustveno osetili i na svojoj koži, a, iskreno, i mi “stariji” učimo od njih. Za razliku od mnogih, mislim da je dobro što sve ovo duže traje, jer bi nagle, brže promene verovatno bile i kratkotrajne
Vladajuća partija je kampanju u Zaječaru i Kosjeriću vodila kao u centru Beograda – pravila je mala naselja od šatora, pekla prasiće i jariće, mesila hlebove, točila rakiju i sokove i delila dnevnice. Vučić je kampanju pretvorio u proizvodnu delatnost gde postoji tačna računica koliko “košta” glas, a kako je u mogućnosti da sam određuje način na koji će se trošiti javni novac, bukvalno mu ništa nije skupo. Protiv ovoga stoje građani koji su odlučili da se ne boje, da prihvate socijalni rizik, neki i po cenu da izgube posao. Da li na ova dva mala ogledna polja može da se vidi promena o kojoj se govori i u koju se veruje
Studenti su, kada su izašli sa objedinjujućim, za neke dugo očekivanim zahtevom za vanrednim parlamentarnim izborima – pogodili u metu. Ovaj zahtev je očigledno za naprednjake preveliki izazov, oni i njihovi partneri ne znaju šta bi sa tim, što se najviše vidi po njihovim konfuznim izjavama – tipa: može da bude, ali ne mora da znači, samo da tetki odnesem lek pa ću razmisliti. Pogodili su studenti Vučića i tamo gde ga najviše boli, i to dvared uzastopno: prvo tvrdnjom da je “nenadležna institucija”, a sada i da je postao “kukavica”. Ne sme da raspiše izbore, kojima svako malo preti već 13 godina i koje raspisuje kad mu se ćefne, uvek siguran u pobedu
Presek nedelje je sledeći: imamo nadvlačenje dveju suprotstavljenih struja. Jedna želi da se oslobodi talačke krize u kojoj je drži druga. Prva strana želi izbore. Druga nikome ne ostavlja izbor. Suština je u razlici: vladajuća klika želi da sve ostane isto, a građani – da sve bude drugačije. U tom smislu, studenti i građani su na neki način već pobedili: više ništa nije isto i nikada neće biti isto
Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije
Dok se čuo huk pobunjenih ljudi sa ulice, nestali su bahatost i bezobrazluk naprednjačkih zastupnika, a kad je buka prošla – nastavili su po starom. Naše pretnje da ćemo izaći iz procesa, a i ni naše žalbe domaćoj javnosti i međunarodnim posmatračima, ne utiču mnogo na naprednjačku mašineriju da posustane u lažima i prevarama, i zato se rešenje za vraćanje ponovljenog procesa u zakonske okvire samo nameće: da se studenti i pobunjeni građani ponovo vrate tamo gde će ih čuti i vlast i Evropa
Žitelje Kosjerića i Zaječara zapala je velika simbolička dužnost. A to je da svojim glasom odbrane čast Srbije od revizionističkog režima koji joj pljuje u oči pretvarajući žrtve u krivce i čije nasilje i laži zaista podsećaju na fašizam
Petorica režimskih batinaša pretukla su studenta Pravnog fakulteta u Beogradu Petra Živkovića. Dok od slučaja Miloša Pavlovića vlast pravi politički cirkus, policija je u noći između ponedeljka i utorka odbila da primi prijavu za premlaćivanje Živkovića
Svako ko proda glas, postaje kmet na Vučićevoj latifundiji. Svako ko ćuti na kapuljaško nasilje, pristaje i na pravo prve bračne noći naprednjačkih velmoža. Možemo i moramo bolje od toga
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!