Godišnjica smrti Teofila Pančića
Vojni odsek ili priča o dve tragične smrti i jednoj raskošnoj donaciji
Povodom godišnjice smrti Teofila Pančića objavljujemo njegov tekst iz 1999. godine iz rubrike Nuspojave
fotografije: d. todorović
Novinar bi slobodan da upita Tanjug Tačno kolegicu, talasasta kosa na crveni komplet, ima li pitanje za Presednika, a ona odgovori, ne za sada, ako bude prilike...
Industrijska zona na ulasku u Valjevo, veliki montažni objekti, parking, na 130.000 kvadratnih metara, nova nemačka fabrika slavina “Hansgrohe”. Na ulazu goste dočekuju devojke kosu povezane u rep, u lakim crnim kimono haljinama, povezanim rezedo trakom u struku. Ko prvi stiže od visoki gosti, od visoki gosti prvi stiže ministar Vesić, tradicionalno plavo odelo, bela košulja, crvena kravata, crne cipele sa dve kopče. Do njega se nađe naftagas Bajatović, bela košulja, ruke u džepovi, novinar uze materijal se upozna sa satnicu programa, predviđeno da direktor firme govori pet minuta, nemačka ambasadorka isto, a predsednik Vučić deset minuta.
VRPCU U DESNI DŽEP
Među ministri i gradonačelnik Valjeva, koji je avanzovo u SNS poverenika, i on u odelu, kratka kosa zift boje. Eto i ministra Malog, odelo dubi na njemu, skloniše onu skalameriju od senzor vrata na ulazu, uniđe i Drobnjak putevi kome je sa fundus sakoa, levi peš, virio končić. Protokol pozva napolje novinare, jer ide predsednik Vučić, sve postrojiše uz zelenu tepih stazu, Vesić stade do ambasadorke Nemačke, ministar Momirović je sve gledo u šefa kabineta Kojića, novinar iskoristi skine Drobnjaku končić sa fundus sakoa, posle primeti da mu viri končić i na desnom pešu.

Povodom godišnjice smrti Teofila Pančića objavljujemo njegov tekst iz 1999. godine iz rubrike Nuspojave

Ministar Nikola Selaković „bljuje otrov“ jer ide pred sud, predsednik Aleksandar Vučić ga vatreno brani. „Vreme“ u novom broju ispituje koji su dometi slučaja Generalštaba i obračuna sa Republičkim zavodom za zaštitu spomenika

Suđenje ministru kulture trebalo bi da započne 4. februra po optužbi za zloupotrebu službenog položaja u aferi Generalštab. “Najavom da će pomilovati optužene u ovom slučaju Vučić najavljuje ono što niko nikad nije uradio – sam će sebe osloboditi krivične odgovornosti”, smatra profesor Bojan Pajtić. “Sve to izgleda kao odbrana čoveka koji zna da je odgovoran za ono što mu se stavlja na teret, a što naravno treba dokazati tokom samog postupka”, ocenjuje Selakovićeve istupe advokat Jovan Rajić. “Postoje dokazi – a to se na kraju vidi i iz Vučićevih izjava – da je on ‘alfa i omega’ poslovnog poteza rušenja spomenika srpske kulture za račun podmićivanja američkog predsednika”, naglašava advokat Božo Prelević

“Ekspoze ministra Selakovića je nemušti pokušaj da skrene pažnju sa svoje krivične odgovornosti i zameni je nekom drugom aferom, naravno nepostojećom, kako smo već navikli od naših političara. Taj govor u Domu Narodne skupštine je zapravo bio generalna proba iznošenja odbrane pred tužilaštvom i diskreditacija stručnjaka Zavoda koji su, između ostalog, svedoci u slučaju “Generalštab”. Svaka izgovorena reč bilo je izvrtanje istine i spinovanje činjenica”

Protiv novosadskog policajca Željka Kolbasa pokrenut je disciplinski postupak zbog sumnje da je prošlog januara u policijskoj stanici Detelnara fotografisao četvoricu aktivista Srpske napredne stranke, uhapšenih pošto su pretukli više studenata a jednoj studentkinji polomili vilicu. Nekoliko meseci posle hapšenja suđenje nije valjano ni počelo, a optužene je pomilovao predsednik Srbije Aleksandar Vučić i tako zaustavio postupak i mogućnost da ikada budu osuđeni. Za to vreme policajcu Kolbasu preti se otkazom, a tuže ga i nekada optuženi za prebijanje studenata
Čudo neviđeno u Srbiji – suđenje ministru
Koga plaši slučaj građanina Selakovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve