
Jezik
„Neopoziva ostavka“ – vrag u rečima
Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“
fotografije: d. todorović
Novinar bi slobodan da upita Tanjug Tačno kolegicu, talasasta kosa na crveni komplet, ima li pitanje za Presednika, a ona odgovori, ne za sada, ako bude prilike...
Industrijska zona na ulasku u Valjevo, veliki montažni objekti, parking, na 130.000 kvadratnih metara, nova nemačka fabrika slavina “Hansgrohe”. Na ulazu goste dočekuju devojke kosu povezane u rep, u lakim crnim kimono haljinama, povezanim rezedo trakom u struku. Ko prvi stiže od visoki gosti, od visoki gosti prvi stiže ministar Vesić, tradicionalno plavo odelo, bela košulja, crvena kravata, crne cipele sa dve kopče. Do njega se nađe naftagas Bajatović, bela košulja, ruke u džepovi, novinar uze materijal se upozna sa satnicu programa, predviđeno da direktor firme govori pet minuta, nemačka ambasadorka isto, a predsednik Vučić deset minuta.
VRPCU U DESNI DŽEP
Među ministri i gradonačelnik Valjeva, koji je avanzovo u SNS poverenika, i on u odelu, kratka kosa zift boje. Eto i ministra Malog, odelo dubi na njemu, skloniše onu skalameriju od senzor vrata na ulazu, uniđe i Drobnjak putevi kome je sa fundus sakoa, levi peš, virio končić. Protokol pozva napolje novinare, jer ide predsednik Vučić, sve postrojiše uz zelenu tepih stazu, Vesić stade do ambasadorke Nemačke, ministar Momirović je sve gledo u šefa kabineta Kojića, novinar iskoristi skine Drobnjaku končić sa fundus sakoa, posle primeti da mu viri končić i na desnom pešu.


Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“

Mnogo koji navijač je oglasio „kraj Partizana“. Ili jer je u odlasku Željka Obradovića video rušenje po notama režima ili jer klub koji napusti njegova najveća legenda gubi moralno pravo da postoji. To je naslovna tema novog „Vremena“

Željko Obradović više nije trener “Partizana”. Otišao je jer nije mogao više, i uz reči koje predsedniku kluba Ostoji Mijailoviću ne ostavljaju prostor ni za šta osim da podnese ostavku. Navijači nisu dočekali da dosanjaju “jedan davni san”. Kako je jedan čovek postao više od košarke i kako je došlo do neslavnog kraja

Šta se desi kad brane oko Pionirskog parka puknu i horde ćacija se izliju na gradove u Srbiji u kojima se održavaju lokalni izbori? To smo proteklog vikenda gledali u Mionici, Negotinu i Sečnju. Nije ovo tekst o lokalnim izborima, ni o rezultatima, jer izbora tog dana u suštini nije ni bilo. Sve što smo videli bilo je bezvlašće, teror, suspenzija zakona i države, te opšta vladavina nasilnika i batinaša sa crnim kačketima. Takođe i nova fazu represije koja je još jača i iracionalnija

Srpska napredna stranka ne sme i neće raspisati parlamentarne izbore u skorije vreme. Razlog je jednostavan – ako je ovako prošla u Mionici, Sečnju, Kosjeriću i Zaječaru, u malim sredinama gde tradicionalno ima najtvrđu infrastrukturu i najlojalnije biračko telo, onda je stanje u Beogradu, Novom Sadu, Valjevu, čak i na nivou republike nesagledivo lošije. Zato su izbori sada po prvi put za SNS prestali da budu demonstracija sile i postali nepoznanica. A nepoznanica je opasna: nosi mogućnost da se izbori izgube
Odlazak najboljeg evropskog trenera
Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve