

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju
Iako antimonoposka komisija u Sloveniji postoji već više od deceniju, mnogi imaju osećaj da ona ne postoji, a za nju čak kažu da štiti monopol
U Sloveniji antimonopolska komisija (Urad za varstvo konkurence) postoji od 1994. godine, skoro koliko i država Slovenija. Mnogi smatraju da ne radi svoj posao i da štiti firme čiji je vlasnik ili suvlasnik država. Tako se u proteklim godinama često postavljalo pitanje da li najveći trgovac u Sloveniji, Merkator, ima monopolski položaj. Na kraju se uvek ispostavilo da je blizu te granice, ali da je nije prešao. Merkator, naime, ima u vlasništvu oko 40 odsto slovenačkog tržišta, a polemika je opet bila aktuelna kad je u poslednjih godinu dana preuzimao jednog od većih slovenačkih trgovaca Eru i dobio pozitivno mišljenje antimonopolske komisije. Posle preuzimanja se oglasio Igor Mervič, generalni direktor drugog najvećeg trgovca u Sloveniji – Spara iz Holandije, za koji licencu u Grčkoj ima Veropulos, takođe prisutan i u Srbiji. Mervič je tako za poslovni dnevnik „Finance“ u maju ove godine rekao da antimonopolska komisija ne štiti konkurenciju, nego stvara monopole umesto da ih razbija.
Negativnih mišljenja o radu komisije ne manjka. Donedavni predsednik uprave drugog najvećeg operatera u Sloveniji – Simobil, koji je u vlasništvu austrijskog Mobilkoma, rekao je za „Finance“ da u slovenačkoj privredi nema kulture konkurencije. „Antimonopolska komisija je samo tigar na papiru, kome manjkaju nezavisnost i moć da bi mogao da deluje kako treba. Osim toga predsednik komisije Andrej Plahutnik je do sada mislio da će biti zamenjen ako bude delovao“, rekao je Thaler. Ta izjava opisuje sliku borbe protiv monopola u Sloveniji, a sličnog mišljenja je i dekan Ekonomskog fakulteta u Ljubljani Maks Tajnikar: „Antimonopolska komisija je potrebna u svim tržišnim ekonomijama, ali naša nije previše učinkovita, nego više štiti državu od konkurencije.“
Primera gde bi antimonopolska komisija u Sloveniji mogla odlučnije da reaguje ne manjka. Jedan od njih je mobilni operater Vega, u vlasništvu američkog Western Wireless International. Vega je tužio komisiji i sudu najvećeg operatera u Sloveniji Mobitel, koji je inače u državnom vlastništvu i ima preko 70 odsto tržišnog udela, zbog zloupotrebe vodeće pozicije sa svojom politikom cena. Komisija je odlučila da Mobitel nije zloupotrebio svoj vodeći položaj, a Western Wireless International se ubrzo potom povukao sa slovenačkog tržišta. Monopolista u Slovenačkoj industriji pića Pivovarna Laško, prilikom preuzimanja jedinog većeg konkurenta Pivovarne Union, borila se sa Inbevom. Višegodišnja bitka se završila pobedom Pivovarne Laško, koja je u industriji pića u Sloveniji, pored Pivovarne Union, vlasnik i Radenske i Fruktala, a komisija nije mišljenja da Laško ima monopol.
Još jedan primer je Telekom Slovenije, koji je vlasnik Mobitela, a i najvećeg internet provajdera Siol. U poslednjih godinu dana mnogima je onemogućavao pristup na internet kod konkurentskih provajdera, sa navodnim obrazloženjem da pristup nije moguć ili je trajao više meseci. S druge strane, brzi pristup na Telekomov Siol bio je moguć. Zato je Agencija za telekomunikacije kaznila Telekom, a od tada mnogi korisnici interneta, koji su se ranije zbog spomenutih problema ustručavali da sa Siola pređu na drugog provajdera, postaju korisnici konkurentskih provajdera.
Na tapetu je bila i prodaja bureka. Pre dve godine svi prodavači u Ljubljani omiljenog bureka, podigli su cenu ovog proizvoda i izjednačili je na 450 tolara (1,9 evra). Prodavači bureka su se međusobno dogovorili o ceni i to priznali za list „Finance“. Pošto je tako otkriven monopolni dogovor, upozorena je komisija i očekivano je da se pozabavi tim problemom. Mada je od tada prošlo već godinu i po dana, rezultata komisije po tom pitanju još nema, jer kako kažu, prednost imaju drugi slučajevi.
Sve u svemu, u Sloveniji ima dosta problema na području borbe protiv monopola, pa i zaštite „nacionalnih interesa“. Na primer, u Sloveniji postoji naftna kompanija Petrol, koja ima oko 300 pumpi, što znači manje-više na svakom ćošku. Jedini veći konkurenat mu je austrijski OMV, koji je do pre dve godine imao slovenačkog partnera sa polovičnim udelom. Daleko iza su mađarski Mol in i italijanski Agip, sa samo nekoliko pumpi. Petrol, znači, ima skoro monopolski položaj u Sloveniji i sva sreća da je OMV imao slovenačkog partnera, jer bi mogli pomisliti da bi ostao na nivou Mola i Agipa i danas ne bi imao oko 100 pumpi.
Na osnovu Zakona o sprečavanju zloupotrebe konkurenijce u Sloveniji je bio ustanovljen Urad za varstvo konkurence (antimonopolska komisija). Kao što nalaže Zakon, ta komisija kod sprovođenja svojih zadataka mora da bude nezavisna i samostalna. Komisija nadzire primenjivanje spomenutog zakona, prati i analizira stanje na tržištu, vodi postupke i pronalazi rešenja u skladu sa zakonom, te daje mišljenja Državnom zboru i Vladi. Komisija ujedno proučava sporazume koji navodno ograničavaju konkurenciju na tržištu, te navodnu zloupotrebu vodećeg položaja na tržištu. Komisija i odobrava ili zabranjuje spajanje dve ili više kompanija, kao i preuzimanje jedne kompanije od strane druge.


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve