
Izbori 2026.
Čistilište na izborima: Dačić, Đilas, Jovanović idu u istoriju
Osim Studentske liste koja je ubedljivo pobedila, i Ujedinjene Srbije nijedna druga lista nije se ni približila parlamentu, osim manjinskih
Iako antimonoposka komisija u Sloveniji postoji već više od deceniju, mnogi imaju osećaj da ona ne postoji, a za nju čak kažu da štiti monopol
U Sloveniji antimonopolska komisija (Urad za varstvo konkurence) postoji od 1994. godine, skoro koliko i država Slovenija. Mnogi smatraju da ne radi svoj posao i da štiti firme čiji je vlasnik ili suvlasnik država. Tako se u proteklim godinama često postavljalo pitanje da li najveći trgovac u Sloveniji, Merkator, ima monopolski položaj. Na kraju se uvek ispostavilo da je blizu te granice, ali da je nije prešao. Merkator, naime, ima u vlasništvu oko 40 odsto slovenačkog tržišta, a polemika je opet bila aktuelna kad je u poslednjih godinu dana preuzimao jednog od većih slovenačkih trgovaca Eru i dobio pozitivno mišljenje antimonopolske komisije. Posle preuzimanja se oglasio Igor Mervič, generalni direktor drugog najvećeg trgovca u Sloveniji – Spara iz Holandije, za koji licencu u Grčkoj ima Veropulos, takođe prisutan i u Srbiji. Mervič je tako za poslovni dnevnik „Finance“ u maju ove godine rekao da antimonopolska komisija ne štiti konkurenciju, nego stvara monopole umesto da ih razbija.
Negativnih mišljenja o radu komisije ne manjka. Donedavni predsednik uprave drugog najvećeg operatera u Sloveniji – Simobil, koji je u vlasništvu austrijskog Mobilkoma, rekao je za „Finance“ da u slovenačkoj privredi nema kulture konkurencije. „Antimonopolska komisija je samo tigar na papiru, kome manjkaju nezavisnost i moć da bi mogao da deluje kako treba. Osim toga predsednik komisije Andrej Plahutnik je do sada mislio da će biti zamenjen ako bude delovao“, rekao je Thaler. Ta izjava opisuje sliku borbe protiv monopola u Sloveniji, a sličnog mišljenja je i dekan Ekonomskog fakulteta u Ljubljani Maks Tajnikar: „Antimonopolska komisija je potrebna u svim tržišnim ekonomijama, ali naša nije previše učinkovita, nego više štiti državu od konkurencije.“
Primera gde bi antimonopolska komisija u Sloveniji mogla odlučnije da reaguje ne manjka. Jedan od njih je mobilni operater Vega, u vlasništvu američkog Western Wireless International. Vega je tužio komisiji i sudu najvećeg operatera u Sloveniji Mobitel, koji je inače u državnom vlastništvu i ima preko 70 odsto tržišnog udela, zbog zloupotrebe vodeće pozicije sa svojom politikom cena. Komisija je odlučila da Mobitel nije zloupotrebio svoj vodeći položaj, a Western Wireless International se ubrzo potom povukao sa slovenačkog tržišta. Monopolista u Slovenačkoj industriji pića Pivovarna Laško, prilikom preuzimanja jedinog većeg konkurenta Pivovarne Union, borila se sa Inbevom. Višegodišnja bitka se završila pobedom Pivovarne Laško, koja je u industriji pića u Sloveniji, pored Pivovarne Union, vlasnik i Radenske i Fruktala, a komisija nije mišljenja da Laško ima monopol.
Još jedan primer je Telekom Slovenije, koji je vlasnik Mobitela, a i najvećeg internet provajdera Siol. U poslednjih godinu dana mnogima je onemogućavao pristup na internet kod konkurentskih provajdera, sa navodnim obrazloženjem da pristup nije moguć ili je trajao više meseci. S druge strane, brzi pristup na Telekomov Siol bio je moguć. Zato je Agencija za telekomunikacije kaznila Telekom, a od tada mnogi korisnici interneta, koji su se ranije zbog spomenutih problema ustručavali da sa Siola pređu na drugog provajdera, postaju korisnici konkurentskih provajdera.
Na tapetu je bila i prodaja bureka. Pre dve godine svi prodavači u Ljubljani omiljenog bureka, podigli su cenu ovog proizvoda i izjednačili je na 450 tolara (1,9 evra). Prodavači bureka su se međusobno dogovorili o ceni i to priznali za list „Finance“. Pošto je tako otkriven monopolni dogovor, upozorena je komisija i očekivano je da se pozabavi tim problemom. Mada je od tada prošlo već godinu i po dana, rezultata komisije po tom pitanju još nema, jer kako kažu, prednost imaju drugi slučajevi.
Sve u svemu, u Sloveniji ima dosta problema na području borbe protiv monopola, pa i zaštite „nacionalnih interesa“. Na primer, u Sloveniji postoji naftna kompanija Petrol, koja ima oko 300 pumpi, što znači manje-više na svakom ćošku. Jedini veći konkurenat mu je austrijski OMV, koji je do pre dve godine imao slovenačkog partnera sa polovičnim udelom. Daleko iza su mađarski Mol in i italijanski Agip, sa samo nekoliko pumpi. Petrol, znači, ima skoro monopolski položaj u Sloveniji i sva sreća da je OMV imao slovenačkog partnera, jer bi mogli pomisliti da bi ostao na nivou Mola i Agipa i danas ne bi imao oko 100 pumpi.
Na osnovu Zakona o sprečavanju zloupotrebe konkurenijce u Sloveniji je bio ustanovljen Urad za varstvo konkurence (antimonopolska komisija). Kao što nalaže Zakon, ta komisija kod sprovođenja svojih zadataka mora da bude nezavisna i samostalna. Komisija nadzire primenjivanje spomenutog zakona, prati i analizira stanje na tržištu, vodi postupke i pronalazi rešenja u skladu sa zakonom, te daje mišljenja Državnom zboru i Vladi. Komisija ujedno proučava sporazume koji navodno ograničavaju konkurenciju na tržištu, te navodnu zloupotrebu vodećeg položaja na tržištu. Komisija i odobrava ili zabranjuje spajanje dve ili više kompanija, kao i preuzimanje jedne kompanije od strane druge.

Osim Studentske liste koja je ubedljivo pobedila, i Ujedinjene Srbije nijedna druga lista nije se ni približila parlamentu, osim manjinskih

Zašto između prevaziđenog režima i promena ne postoji ništa treće? Na šta režim misli kada kaže da brani Srbiju? Zbog čega je nesalomiv Studentski pokret? Ko ima znanje i pravo iskustvo, a ko vođu bez dana radnog staža van politike? I zašto studenti pobeđuju

Posle gotovo dve godine protesta, stotina prepešačenih kilometara, hapšenja, progona i nezabeležene društvene mobilizacije, Srbija izlazi na izbore koji bi mogli da označe kraj jedne političke epohe. Sociološkinja Marija Babović kaže za “Vreme” da nada u promene nije bila toliko velika još od 5. oktobra 2000. godine, ali upozorava i na opasnost da se, ukoliko promene izostanu, zemlja suoči sa još tvrđim autoritarnim režimom

Njihovo jedino oružje sada su mediji koje kontrolišu: kao, mi nemamo program, što nije istina; kao, mi ćemo izdati nacionalni interes, što nije istina. Jedan od argumenata im je i to da se plašimo da izađemo na debatu sa Vučićem. Oni ne razumeju da im je to kazna. To je kazna Aleksandru Vučiću, koji je 14 godina vodio isključivo monolog. Četrnaest godina on nikome nije omogućio nikakvu vrstu dijaloga, a sada bi da bude nagrađen ili pomilovan mogućnošću da s nama razgovara. E pa, neće moći. To što je posejao sada žanje

Ovi izbori nisu izbori o članstvu Srbije u Evropskoj uniji, Kosovu i Metohiji, gej brakovima, poreskoj politici ili bilo kom drugom pojedinačnom političkom pitanju. Iako stranke na marginama političke moći pokušavaju da nametnu ove teme, u središtu predstojećeg političkog izbora nalazi se mnogo jednostavnija dilema: promena ili očuvanje postojećeg poretka. Već duže od godinu dana, istraživanja pokazuju da je to osnovna dilema koja se nalazi na glasačkom listiću
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve