

Novi broj „Vremena“
Šoškić za „Vreme“: Znamo ko je ko
Bivši guverner Dejan Šoškić, kandidat Studentske liste, u razgovoru za novi broj „Vremena“ najavljuje da će nova vlast ukloniti loše kadrove, doneti zakon o lustraciji i ispitati poreklo imovine


Od "prisluškivanja" do Miškovića, preko policije i Veljovića, sve ubrzavajući priču da se ono prethodno što pre zaboravi, Aleksandar Vučić kao da je zaboravio da više nije opozicija. Sada je vlast i to pogolema, a to je nešto drugo
Prvo je – po starom radikalskom običaju – najavljivao gromopucateljna otkrića i smene u policiji čim se to rasvetli, sve iza leđa Ivici Dačiću koji je sedeo u Rimu, kod Interpola. Onda je od toga ispao pozorišni pirotehnički grom: Vučić da je imao poziv od nekog „Zvonka M“, a Nikolić da je razgovarao sa Vladom Đukanovićem, novinarom u civilu. Zašto bi „Zvonko M.“ bio bezbednosno interesantan, nije nam rečeno (Aca ne zna ko je to); uostalom, jedan od brojeva telefona Aleksandra Vučića imaju svi novinari, dakle svako kome zatreba. Vlada Đukanović („Fokus radio“, ranije „Pravda“, povremeno „Pečat“ – ako ne i još nešto, ne pratimo) bezbednosno bi bio interesantan „po liniji rada prema ekstremnoj desnici“, kako bi se reklo starim udbaškim žargonom, pa Tomislav Nikolić ne bi trebalo da se čudi, jer Služba radi svoj posao, a družba je družba. To bi, dakle, trebalo da je jasno i šta onda? Ne pominju se, međutim, ni sudske naredbe za presretanje komunikacija (ako ih je bilo, to jest), niti zahtevi za ispise tih komunikacija (ako je i njih bilo). Krivično-pravno gledano – sve je to uglavnom koješta, jer da nije, do sada bismo doznali ko je šta tražio ili naredio, sa sve trijumfalnim pokazivanjem faksimila zahteva i naredbi, pod uslovom da su izdate mimo ili protiv zakona. A ako nisu?
Pa je Vučić u utorak svečano saopštio da su sve istražne radnje oko tog blesavog incidenta sa Nikolićevom kolonom pod pratnjom i vozačem načelnika Uprave saobraćajne policije Dragiše Simića, eto, završene i da on sada očekuje odgovarajuću reakciju iz MUP-a. Sve je to zvučalo kao ono kafansko: „Ajde da vas vidim, majstori, šta ćete sad?“ Simić mu je odmah obećao rezultate, pa ćemo i to videti.
Onda je – posle mnogih tabloidnih nagvaždanja o ovome i o onome – Miroslav Mišković izjavio da izlazi iz medijske operacije zvane „Press i prateće publikacije“, gde je bio najveći pojedinačni vlasnik, a da svoj ulog poklanja zaposlenima, sa sve bankarskim garancijama (ko zna kakvim). Tu nije vest to što Mišković hoće da se pusti iz tog kola, kao ona baba iz poslovice, nego da se uopšte bio u to kolo uhvatio. „Press“ i ostali bili su, naime, ranije uglavnom pripisivani Draganu Đilasu, ali ni do dana današnjeg ne zna se ko su ostali vlasnici – ako se ikada dozna, šta god Vučić pričao. To Miškovićevo puštanje iz kola Vučić je odmah protumačio kao „pokušaj cenjkanja s vladom“, a toga biti neće, veli on, jer da „Srbija nije pijaca, pa da se cenjkamo“; jok, on će nam kaže. Niko pritom nije Vučića optužio da se sa Miškovićem cenjkao ili da to namerava; ali ni obrnuto. Zašto se Aca Vučić češe tamo gde ga ne svrbi? Ni Miškoviću nije trebalo to saopštenje u kome naglašava da se iz „Pressa“ i kompanije povlači, eto, radi jasnoće (srpski: transparentnost) vlasništva nad medijima; mogao je toj jasnoći mnogo više da doprinese priznavši na vreme da je jedan od vlasnika „Pressa“ i da to ostane – ako hoće. Njegove pare, njegov dućan, ali je ćutao do pre neki dan.
Tako se polako i očekivano ocrtava glavni taktički problem Srpske napredne stranke na vlasti: oni se i dalje ponašaju kao da su opozicija. Dobro, ajde, znamo da su od 1990. do 2008. bili pod hipnotičkim dejstvom njihovoga gurua Voje Šešelja i njegovih metoda, čak i kad su 1998–2000. bili deo vlasti. Dve godine bile bi dovoljne da se nešto o politici nauči, ali u nekim drugim okolnostima; ono su bile orgije nabusite arogancije i pasjaluka, a ne vlast. Ovo sada, kad imaju šefa države i dominaciju u vladi i administraciji, više nije isto. Nema više potrebe da se iz dana u dan uz talambase objavljuju strašni skandali, da se obećavaju epohalna otkrića za iduću nedelju, da se oblače gaće na leopardove tačke koje takva obećanja prate (videti ponovo film Rajka Grlića Štefica Cvek u raljama života i Batu Živojinovića u dotičnim gaćama).
Politika nije sitno kolce pipirevka; politika je ozbiljna stvar. Kućne razmirice unutar službi i policije rešavaju se u kući, diskretno, pa ko zaglavi Kuršumliju – zaglavio je, ali bez javnog cirkusa i galame. Ako Aca Vučić misli da će javnim cirkusima i melodramskim prenemaganjem ojačati svoju stranku – teško da je u pravu: moralne i druge panike imaju kratak vek; posle nekog vremena glasačima dosade, kao i Štefici Cvek.


Bivši guverner Dejan Šoškić, kandidat Studentske liste, u razgovoru za novi broj „Vremena“ najavljuje da će nova vlast ukloniti loše kadrove, doneti zakon o lustraciji i ispitati poreklo imovine


Koga vidimo kao “velike znalce” u tom režimu koji nešto tobože znaju? Uglavnom priučene ljude sa kupljenim diplomama. Kod njih su evidentno najveći “znalci” jedna osoba koja je navodno završila neku dopisnu loše rangiranu biznis školu u ruralnoj Americi, jedan dva puta dokazani plagijator, a i jedna starija žena koja je navodno doktorirala na jednom privatnom fakultetu, na kome je njen predsednik stranke otprilike u isto vreme završio master tezu čiji naslov nije znao da kaže kad je javno upitan o tome. Studentska lista ima više od 140 doktora nauka. U pitanju su ljudi neuporedivo većih sposobnosti. O razlici u čestitosti i moralu ne treba trošiti reči


Visoka izlaznost će, kažu sagovornici “Vremena”, biti pokazatelj da li je Studentski pokret, kao neočekivana politička sila koja se pojavila nakon novosadske tragedije, uspeo u nameri da građanima vrati nadu da je moguće izaći iz ćorsokaka u kojem se zaglavila Srbija. Istovremeno, ona će biti i znak da naprednjaci nisu uspeli da značajan broj građana koji su protiv njih oteraju u apstinenciju


Studentska pobeda otvara pitanje predaje vlasti, pobeda SNS a pitanje prihvatanja rezultata, a osporen ishod novu fazu političke krize. Bojan Pajtić i Dragan Popović za “Vreme” govore o tome šta bi moglo da se dogodi nakon zatvaranja biračkih mesta, ali i zašto promena počinje pre formiranja nove vlade


Iako im je fokus na parlamentarnim izborima, studenti su najavili da će imati kandidata za predsednika. Koga će i na koji način studenti izabrati da predstavlja pokret koji insistira na decentralizaciji, i može li taj kandidat da okupi dovoljno širok krug birača i dobije podršku opozicije? Da li će ishod parlamentarnih izbora da odredi poziciju iz koje će studenti ući u predsedničku trku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve