

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Selektor fudbalske reprezentacije Jugoslavije


Osnovni podaci: Rođen je 6. avgusta 1943, godine u Bioski. Fudbal je počeo da igra u Slobodi iz (tada Titovog) Užica. U Crvenu zvezdu prešao je zajedno sa Miroslavom Pavlovićem, kasnije legendarnom Zvezdinom „četvorkom“. Đorića lopta nije baš tako dobro slušala kao Pavliku, pa su ga prozvali „prvim srpskim bekom“ uz svu pozitivnu, neutralnu i pežorativnu konotaciju koju taj nadimak nosi (ponegde u narodu vele: „Idi bidi bek.“). Bez obzira na to, po tom nadimku je nazvao i svoju kafanu na Zlatiboru. Publika ga pamti kao vrsnog zabavljača na terenu, ali mu se desilo čak i da zaigra za reprezentaciju. Posle Zvezde igrao je u španskom Ovijedu.
Trenerska karijera: Radio je sa mlađim Zvezdinim kategorijama, „otkrio“ je braću Đurovski, a jedno vreme bio je i u stručnom štabu prvog tima sa Dragoslavom Šekularcem i Stevanom Ostojićem. Trenirao je Prištinu, Sutjesku, Budućnost, Napredak… Desilo mu se i da bude selektor El Salvadora, jedne od dve zemlje na planeti koje su zbog fudbala ratovale. Istini za volju, Salvadorci su tada hteli da im nacionalni tim vodi Velibor Vasović, ali su se odlučili za Đorića posle upozorenja ovdašnjeg fudbalskog lobija da je Vasović opasan fudbalski disident. Na dalek put za El Salvador Đorić je poveo i Miljanićevog sina. Njega je vodio i u Kinu, gde je trenirao Peking. Posle niza loših rezultata tamo je dobio otkaz. Na nesreću srpske fudbalske budućnosti, prihvatio se dužnosti selektora mlade reprezentacije Jugoslavije.
Komentar na poraz mlade selekcije od Hrvata sa 2:6 u Beogradu: „Bila je to klasična sabotaža jedne grupe naših fudbalera u koje sam do sada imao najviše poverenja. Ali, suštinski su se ti saboteri prevarili jer nisu oni izdali Đorića, već svoju zemlju i našu reprezentaciju, a najviše su prevarili sebe. Kolovođe te grupe bili su oni kojima sam dao šansu da posle dužeg vremena obuku državni dres. Petorica su na poluvremenu tražili da ih zamenim! (Zaista se priča da je pola tima na dan utakmice došlo u hotel Mladost u šest ujutro u veselom stanju. prim. aut.).“
O teškim danima kada su ga zvaničnici i omladinski reprezentativci Partizana prozivali da je nestručan, da nije nikakav pedagog, da psuje i šamara…: „Tih dana sam od predsednika Miljanića imao pravu sportsku podršku: Đoro, samo se smiri, sve će biti u redu. U mečevima koji su posle sledili i bez tih zvezda nadigrali smo Makedoniju, Irsku i Hrvatsku. Obećao sam da će nacionalni tim u kategoriji do 21 godine izboriti plasman u finalni deo Evropskog šampionata. Đora je iz svake fudbalske sredine odlazio gordo i uzdignuta čela kako bi svakom sutradan mogao da pogleda u oči. Tako će biti i ovoga puta, kada prestanem da obavljam posao selektora naše mlade reprezentacije.“
Epilog baraža: Jugoslavija – Engleska 0:3. Naše mlade selekcije nije bilo ni na Evropskom prvenstvu ni na Olimpijadi. Đorić je privremeno nestao.
Kako i kada se vratio: Usred izbora za novo rukovodstvo Fudbalskog saveza Jugoslavije, koji protiču kao kombinacija kozačke skupštine, dvora Medičija i Monti Pajtona. Krajem februara ove godine, Dušan Nenezić, predsednik Stručnog odbora Fudbalskog saveza Jugoslavije (nelegalnog, kao i sav vodeći sastav FSJ-a kome je mandat istekao), obelodanio je da je kao jedini predloženi kandidat, selektor „A“ reprezentacije postao Milovan Đorić. Ko ga je predložio – ne zna se. Obrazloženje: u FSJ-u su očekivali da će skupština zakazana za 22. februar rešiti pitanje selektora, ali se „situacija iskomplikovala“, stručnjaci iz inostranstva vezani su dobro plaćenim ugovorima, Tumbaković i Muslin ne mogu jer istovremeno treniraju svoje klubove, šta da se radi, dobar je i Đora. Nenezić je bio iskren: „Nismo bili u mogućnosti da u ovom trenutku bolje rešimo ovu situaciju.“ Fudbalski savezi Srbije i Crne Gore novog selektora nisu priznali.
O sebi kao kandidatu za selektora krajem 1998. godine, u interegnumu između Petkovića i Boškova: „Kandidujem se za selektora jer imam znanje, snagu, stav i iskustvo.“
Prvi potez: Uoči kvalifikacionih utakmica sa Švajcarskom i Slovenijom oslobodio reprezentaciju Piksija Stojkovića i Peđe Mijatovića.
Komentar dobrog dela novinara, preostalih navijača jugoslovenske fudbalske reprezentacije i „fudbalske javnosti“ na izbor novog selektora: „Ufff.“
U tekstu „Lik i delo Milovana Đorića“ uvukla se ozbiljna ali zaista nenamerna greška. Milovana Đorića, naime, nisu priznali Fudbalski savez Crne Gore i FS Vojvodine, a ne kao što u tekstu piše FS Crne Gore i FS Srbije. Izvinjavamo se fudbalskim savezima Srbije, Crne Gore i Vojvodine.


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve