
Novi broj „Vremena“
Rat oko KK Partizan: Između režima i navijača
Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan
Ministarka saobraćaja i telekomunikacija

Osnovni podaci: Rođena je 5. marta 1962. godine u Beogradu. Diplomirala u Beogradu na Građevinskom fakultetu (konstruktorski smer). Prvo zaposlenje dobila u CIP-u (1990) gde je bila vodeći projektant u Zavodu za konstrukcije i rukovodilac za poslove s inostranstvom. Član je Komisije za ispitivanje zloupotreba u oblasti privrede i finansijskog poslovanja, zakonitost privatizacije velikih preduzeća i otkupa reprezentativnog stambenog i poslovnog prostora. Ministarka je u kabinetu Zorana Đinđića od formiranja vlade (25. januara 2001). Član je Demokratske stranke. Govori engleski i francuski jezik. Udata je, majka dvoje dece.
Strelac: Prilikom proslave dana MUP-a i Državne bezbednosti Srbije, ministar policije Dušan Mihajlović poklonio je pištolje kolegama iz vlade. Marija Rašeta-Vukosavljević poručila je da je uzela pištolj, za koji poseduje urednu dozvolu, jer se već godinama aktivno bavi streljaštvom iz hobija.
Na šta je ponosna: „Bar na dve stvari u svakom sektoru koji pokriva moje ministarstvo. Imali smo veoma velike intervencije na putnoj mreži, pre svega fizičke, koje se već mogu videti na Ibarskoj magistrali i autoputu i drugo, možda i važnije, urađeno je mnogo tenderske dokumentacije. Na osnovu toga dobijamo kredite od IBRD-a i Evropske investicione banke.
Stanje železnice: „Za poslednjih deset godina skoro ništa nije urađeno na železnici u Srbiji. Pruge su stare, a lokomotive dotrajale i zapuštene.“
Brze pruge: „Prvo sledeće što ću uraditi: prezentovaću neophodnost da se u Srbiji izgradnji železnički koridor 10 prema Mađarskoj. Njeni vozovi idu brzinom od 300 kilometara na sat i ako nas zaobiđe brza pruga, bićemo zaobiđeni na duži period. Neophodno je da prugu barem do Beograda dovedemo u stanje podesno za brze vozove. To podrazumeva rekonstrukciju 300 kilometara pruga i rešavanje problematicnih 136 tačaka, gde je brzina samo 10-30 kilometara. To su ogromna sredstva, jer rekonstruisanje jednog kilometra pruge košta milion maraka, a izgradnja novog milion dolara.“
Olimpijada: „Ne smemo da propustimo Olimpijadu u Grčkoj 2004. godine a da ne počnemo s krupnim investicijama.“
Šta je s viškom radnika na železnici: „Planirano je da od sadašnjih 35.000-45.000 radnika, ostane 15.000 –18.000, što je optimalan broj za ovu dužinu pruga.“
Plate i rad železničara: „Dosad se ŽTP dotirao 100 odsto, što je proizvelo mentalitet da neko „mora“ da ti da pare ma kako se ti neodgovorno ponašao. Plate mašinovođa su 15.000-20.000 dinara, neproizvodnog dela 8000-9000, što nisu mali iznosi imajući u vidu kvalitet usluge. Znamo da je sasvim uobičajeno da su vozovi neoprani, da kasne ili da čak i ne krenu.
Ko će sprovesti reorganizaciju ŽTP–a: „Samo preduzeće bi trebalo da je sprovede. Već danas postoji veliki otpor promenama unutar ŽTP. Ministarstvo ne može da ‘vidi’ kroz 33.000 zaposlenih, već samo one na vrhu, a obično su oni u sredini presudni. Svojevremeno je, pre četiri-pet godina, zaustavljeno uvođenje informacionog sistema samo da se ne bi videlo ko i šta radi.“
Autoputevi: „Sledeće godine krenućemo s projektima izgradnje velikih saobraćajnica, odnosno autoputeva i magistralnih pravaca kroz Srbiju.“
Autoput za južni Jadran: „Ta ideja postoji od 1977. godine i u međuvremenu su izrađene četiri varijante idejnog rešenja, ali se ni za jednu dosad nismo opredelili ni mi niti iko ranije. Rađene su pomalo po političkom nahođenju, dok je tehnički deo bio po strani.“
Koncesije ili krediti: „Što se koncesija tiče, znamo za loša iskustva iz zemalja kakve su Mađarska i Hrvatska. Ako država već mora da daje garancije za investicije u puteve, bolje da ih damo za kredite koje ćemo sami da vraćamo nego koncesionarima.“
O Mobtelu: Veoma je važno da se utvrdi da li je poštovan ugovor o ulaganju u Mobtel. Država je preko PTT-a vlasnik 49 odsto Mobtela, ali do promene vlasti nije učestvovala u radu upravnog odbora. Sada pokušavamo da uđemo u kompletno poslovanje, tim pre sto nam je prikazan manjak prihoda, što je daleko od istine. Izvesno je, međutim, da država, sudeći prema iskustvu EU, ne može da bude vlasnik dvaju operatera mobilne telefonije. Prvo će se vlasništvo s PTT-a preneti na državu, tek potom možemo da govorimo o prodaji akcija.“
Štrajkači o ministarki: Rašeta-Vukosavljević nema sluha za zahteve radnika, tvrde sindikalci. Štrajkački odbor Telekoma i PTT-a tvrdio je da je Marija Rašeta-Vukosavljević potpisala protokol sa štrajkačima u kome je obećala da će u roku od deset dana ispuniti sve njihove zahteve. „Od dana potpisivanja protokola do danas nije ispunila nijednu preuzetu obavezu“, i ocenili da je ona time „sama sebe označila kao osobu nepogodnu za dalju saradnju“.
Internet: „Cilj vlade je da internet bude dostupan i prihvatljiv najširim slojevima stanovništva, zbog čega se sve aktivnosti i usmeravaju ka pronalaženju tehničkog i cenovnog rešenja koje će masovnu upotrebu interneta i omogućiti.“
Kazne: „Dosad se pokazalo da se samo rigoroznim kaznama neke stvari mogu dovesti u red.“

Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan

Najmoćniji čovek u državi, Aleksandar Vučić, potpuno je nemoćan pred Dijanom Hrkom, ožalošćenom ženom čija je pojava još ogolila čemu služi Ćacilend. To je naslovna tema novog „Vremena“

Odluka Dijane Hrke da stupi u štrajk glađu mora se posmatrati u dva konteksta, ljudskom i političkom. Sa ljudske strane, apsolutno svako ko stoji uz nju želi da prekine štrajk glađu i da sačuva zdravlje. Sa političke strane, njen potez je nešto na šta Aleksandar Vučić nema odgovor

Na početku je propagandno-bezbednosni kamp u Pionirskom parku bio mesto “studenata koji žele da uče”, a sada ga Vučić naziva “ostrvom slobode”. Ispada da vlast kreće u oslobađanje države. Od koga? Pa valjda od studenata i građana, nikog drugog

Veliki režimski poraz je i to što su građani, zajedno sa studentima, politički sazreli – bar ogromna većina njih. To se videlo se u Novom Sadu, čulo iz izjava građana i studenata. Sve je manje onih nestrpljivih koji očekuju da se nešto može tokom jedne noći ili jednog dana promeniti. Cilj je blizu, ali valja do njega još tabanati, sve sa ranjenim nogama. Oni studenti koji su sa od žuljeva krvavim čarapama umarširali u Novi Sad simbolički su pokazali da odlučnost postoji i da ih ništa ne može zaustaviti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve