Makedonski scenario

Sjeverna Makedonija (SM) je prvi slučaj korone registrovala nešto ranije nego Srbija i ostale zemlje u okruženju, te je tako postala druga država na Balkanu gdje se tog sumornog februara 2020. godine pojavio novi virus. Hrvatska je bila prva. Kao i u većini slučajeva, i u Sjevernoj Makedoniji virus je uvezen iz Italije, a otkriven je kod pacijentkinje srednjih godina. Ministar zdravlja Venko Filipče je 26. februara objelodanio vijest na konferenciji za novinare, uz uvjeravanje da nema mjesta za paniku, te da je sve pod kontrolom. Da ništa nije pod kontrolom pokazalo se uskoro, kada su brojevi vrtoglavo počeli rasti.

Desetog marta Vlada SM odlučila je da privremeno zatvori vrtiće, škole i fakultete, kao i da zabrani masovna okupljanja i kulturne događaje sa više od hiljadu ljudi. Mjere su propisane na dvije nedelje, a do tada je ukupno registrovano sedam slučajeva. Međutim, došlo je do infiltriranja virusa na Kliniku za kožne bolesti u Skoplju, što je rezultiralo stavljanjem 64 zdravstvena radnika i 24 pacijenta u kućnu izolaciju. Kako su se vrlo brzo razvila žarišta u dvije opštine – Debru i Centru Župi, Vlada je odlučila da ih stavi u “sanitarnu izolaciju”, te da ih potpuno odsječe od ostatka Makedonije. Slična mjera je primjenjena i u Crnoj Gori, u opštini Tuzi, ali je tamošnji karantin bio rigorozniji.

foto: tanjug

U drugoj polovini marta, predsjednik države Stevo Panderovski proglasio je vanredno stanje. Dvadesetog marta registrovana su 22 nova slučaja, a ukupan broj je premašio 70. Preporučeno je da se radi od kuće gde god je to moguće, a u prodavnicama su uvedeni redari koji su bili dužni da kontrolišu održavanje distance i poštovanje ostalih protivpandemijskih mjera. Zabranjeno je okupljanje više od pet osoba na jednom mjestu, a ograničen je pristup parkovima u Skoplju, gdje su ljudi počeli masovno da se okupljaju u nadi da ih tu niko neće dirati. Policija je intenzivirala kontrole. Vlada je odlučila da će se konferencije za medije održavati isključivo “onlajn”, a da će mediji pitanja moći dostavljati samo putem elektronske pošte. Uskoro je uveden policijski čas, a odlučeno je i da mladi i stariji građani ne mogu istovremeno boraviti napolju. Prvima je dozvoljeno da napuštaju domove od 5 do 11 časova ujutro, a drugima od podne do devet uveče. Tada je u SM bilo 136 slučajeva oboljelih, a dvoje pacijenata je preminulo.

U Sjevernoj Makedoniji je, kao i u Srbiji, početkom 2020. godine trebalo da se održe parlamentarni izbori, ali su pomjereni zbog epidemiološke situacije.

U aprilu se broj novozaraženih kretao oko nekoliko desetina, a petog su registrovana 72 nova pacijenta. Policijski čas je intenziviran, pa je važio za sve građane od 16 časova popodne do 5 časova ujutro. Za mlađe od 18 godina i penzionere, izlazak je bio dozvoljen samo po dva časa dnevno. Za Uskrs je zabrana napuštanja domova važila 85 sati, od petka do utorka. Dana 16. aprila zabilježeno je 107 novooboljelih, prvi put do tada da je dnevni presjek premašio stotinu.

Vanredno stanje i zabrana kretanja za vrijeme policijskog časa produženi su do 18. maja. Ugostiteljski objekti su ostali zatvoreni, a važila je i ranija zabrana okupljanja. Ukupan broj zaraženih je početkom petog mjeseca premašio 1.500, a preminulo je skoro 90 pacijenata. Sjeverna Makedonija je manje više primjenjivala iste mjere kao i susjedne države. U suštini, sve su one počivale na “kopi-pejstu”, ali je SM najgore prošla – imala je veliki broj novooboljelih i preminulih u odnosu na broj stanovnika. U Makedoniji su se drastičnije razlikovale jedino mjere za ulazak i izlazak iz zemlje. Da bi se stupilo na makedonsko tle, bilo je potrebno prvo boraviti u državnom karantinu. Nešto slično je postojalo i u Crnoj Gori, ali se selektivno primjenjivalo. Oni koji su htjeli napustiti državnu teritoriju, morali su se obavezati da se neće vraćati naredna tri mjeseca. Kada je ostatak regiona počeo najavljivati otvaranje granica, makedonski zvaničnici su isticali da je za to još uvijek rano.

Iako se dnevni presjek broja oboljelih nešto smanjio, posljednjih dana maja ponovo je počeo rasti. Dvadeset sedmog maja ukinut je policijski sat na nivou države. Za razliku od susjeda iz Srbije koji su galamili o pobjedi nad koronom, makedonski zvaničnici su bili umjereniji i kao razlog popuštanja mjera navodili “stavljanje epidemije pod kontrolu”.

“EPIDEMIJA JE POD KONTROLOM”

foto: ap photo

Početkom juna, Vlada je uvela još jedno višednevno zaključavanje na teritorijama Skoplja, Tetova, Kumanova i Štipa, nakon što je ponovo registrovano više od stotinu novooboljelih u jednom danu. Međutim, već 12. juna oglasio se predsjednik Pendarovski najavljujući da se vanredno stanje neće produžavati kada zakonski istekne. Izbori su zakazani za sredinu jula, a on sam je tada istakao da se moraju što prije održati, kao i da tadašnja epidemiološka situacija nije prepreka za njihovo održavanje. Trinaestog juna registrovan je dotadašnji rekord – 196 novozaraženih, a Skoplje je prvi put postalo najveće žarište. Usljedilo je otvaranje aerodroma, kao i ukidanje mjere o posjedovanju obaveznog pi-si-ar testa za ulazak u državu. Krajem juna u SM se ukupan broj oboljelih od početka pandemije približio šest hiljada, dok je preminulo skoro 270 ljudi.

U julu je dnevni broj novozaraženih nastavio da varira između stotinu i dvije stotine, a rekord je zabilježen 18. jula kada je registrovan 241 novi slučaj. Epidemiološka kriva je i u avgustu varirala, pa se broj kretao od ispod stotinu dnevnih slučajeva, do čak dvije stotine. Granice su i dalje bile manje-više otvorene, a nije bilo ni nekih značajnijih mjera. Skoplje je ubjedljivo prednjačilo po ukupnom udjelu u broju oboljelih. Cijelo ljeto u SM proteklo je u znaku ljetnjeg vala korona virusa, koji je započeo još u junu, otprilike mjesec dana ranije nego u Srbiji. Talas se nije stišao ni u septembru, a sredinom devetog mjeseca dostignuto je skoro 16.000 zaraženih od početka epidemije, dok je broj preminulih premašio 660. Uskoro su otvorene predškolske ustanove, dok je otvaranje škola zakazano za početak oktobra.

Redovni profesor mikrobiologije i parazitologije na Medicinskom fakultetu u Skoplju, sa preko četrdeset godina iskustva u zdravstvu, dr Nikola Panovski objašnjava za “Vreme” da je makedonski zdravstveni sistem bio relativno spreman do onog trenutka kad je broj hospitalizovanih bio između 500 i 700 na nivou cele države. To je bilo otprilike do septembra prve korona godine. Kako kaže, došlo je do toga da Klinički centar i Gradska bolnica u Skoplju nisu mogli primiti sve teže pacijente, pa su se kovid odjeljenja otvorila i u manjim gradovima koji nikad ranije nisu tretirali pacijente koji zahtjevaju kiseonik, složenije laboratorijske pretrage i ostalo. “Matični lekari, koji su inače privatni, a imaju ugovor sa Fondom zdravstvenog osiguranja, nisu bili pripremljeni da tretiraju ove pacijente, ostavljeni su da se sami snalaze”, pojašnjava Panovski.

NOVI PIK ISTOG TALASA

Dok je u drugim balkanskim državama jesen započela sa novim talasom virusa, u Makedoniji se on nije stišavao još od početka ljeta. Oktobar je protekao u pogoršanju epidemiološke situacije, dok je novembar bio katastrofalan. SM se, pored Crne Gore i BiH, našla u prvih deset evropskih država po stopi mortaliteta od korona virusa. Ukupan broj zaraženih početkom jedanaestog mjeseca približio se 34.000, dok se broj preminulih kretao oko 1.050. Vlada je ograničila rad ugostiteljskih objekata do devet časova uveče, te zabranila okupljanja sa više od četiri osobe nakon toga. Ministar zdravlja Filipče pozvao je građane da se pridržavaju mjera, uz obrazloženje da je situacija “stvarno ozbiljna”, te da je sljedeći korak “uvođenje policijskog časa”. Kapaciteti javnog prevoza su ograničeni na 50 odsto, a javna administracija svedena da radi u smjenama. Dana 18. novembra, dnevni presjek je pokazao 1.100 novozaraženih. Krajem istog mjeseca, ukupan broj zaraženih premašio je 59.000. Činilo se da je delta soj potpuno razbio sve makedonske zdravstevno-odbrambene kapacitete.

U decembru je epidemiološka kriva počela padati, da bi posljednjeg dana 2020. godine bilo registrovano 332 pacijenta. Sledeća godina započela je relativno stabilno, a dnevni broj novooboljelih se kretao oko tri stotine. Do desetog januara, ukupno je registrovano oko 88.000 slučajeva.

NEODGOVORNA VAKCINACIJA

Iako je vakcinacija u određenim djelovima svijeta počela ranije, u Sjevernoj Makedoniji je nabavka malo okasnila. Tek je osmog februara potpisan prvi sporazum sa kineskom kompanijom Sinofarm o nabavci prvog kontingenta vakcina – 200.000 doza. Primat u imunizaciji dat je zdravstvenim radnicima. Prva cjepiva ipak nisu sletila na aerodrom u Skoplju, već ih Srbija donirala na graničnom prelazu Tabanovce, ali se radilo o svega 4.680 doza vakcine Fajzer. Broj zaraženih u februaru se kretao oko tri stotine, ali je sredinom mjeseca ponovo krenuo rasti. Prvog dana marta presjek stanja zabilježio je 622 nova slučaja.

Početkom trećeg mjeseca, premijer SM Zoran Zaev objelodanio je da je Makedonija naručila 2,5 miliona doza vakcina, što kroz Kovaks program, što kroz bilateralnu saradnju sa Rusijom i Kinom, te njihovim kompanijama. Do tada su u upotrebi bile samo vakcine pristigle iz Srbije, koje su se davale zdravstvenim radnicima. Tek je krajem mjeseca započeta druga faza imunizacije, odnosno stigli su na red stariji od 77 godina. Za to vrijeme, situacija se opet pogoršala, a broj zaraženih je započeo novi rast. Dostizao je i više od hiljadu na dnevnoj bazi, a visoka je bila i stopa smrtnosti. Makedonska Vlada je desetog marta uvela policijski čas. Zabrana kretanja je važila od 10 časova uveče do pet ujutro, ali su postojali izuzeci, a takođe se nije odnosila ni na međunarodne putnike koji su prolazili kroz Makedoniju. Granice su ostale otvorene, ali je za sve one koji dolaze iz Afrike uveden obavezni dvonedeljni karantin.

Situacija se postepeno stišavala od sredine aprila, a već početkom maja broj novooboljelih je pao na ispod stotinu. Mjere su olabavljene, ali je policijski sat ostao kao dodatna, ali i preventivna mjera. U julu su u SM otkriveni prvi zaraženi delta sojem. Ovaj mjesec je prošao relativno mirno, zabrane kretanja više nije bilo, a do novog pogoršanja došlo je sredinom avgusta. Ugostiteljski objekti su zbog suzbijanja delta soja uslovljeni primjenom kovid propusnica, odnosno potvrdom o bar jednoj primljenoj dozi vakcine. Za ulazak u zemlju postalo je obavezno posjedovanje negativnog testa ili dokaza o imunizaciji.

foto: ap

Devetog septembra došlo je do velikog požara u Tetovu, koji je progutao jednu od montažnih kovid bolnica. Poginulo je 14 pacijenata. Iako su nadležne institucije demantovale svoju odgovornost, vrlo brzo su se pojavile spekulacije da su ove privremene bolnice građene mimo bezbjednosnih procedura. Tetovska tragedija je postala još jedan segment cjelokupne makedonske nesreće u borbi sa korona virusom.

Pojavom omikron varijante na ovim prostorima, Makedonija je nanovo krenula da srlja nizbrdo. Broj novozaraženih je rastao, dosta ljudi je i preminulo, a vakcinacija je prilično kaskala. Sa 490 pozitivnih posljednjeg dana 2021. godine, 23. januar je osvanuo sa 1.763 novozaražena, što je postao novi rekord. Tada je ukupan broj oboljelih od kovida od početka pandemije premašio 250.000. Sjeverna Makedonija se poput Srbije našla na listi visokorizičnih zemalja. Značajnijih protivpandemijskih mjera nije bilo. Vlada je odustala od ideje obavezne vakcinacije, pa su čak pokušali i da novčano nagrađuju matične ljekare za svakog pacijenta kog ubijede da se vakciniše. Ovo je okarakterisano kao “nepristojno” od same struke. Antivakserski skupovi su privlačili šire mase nego punktovi za imunizaciju, što je rezultiralo masovnim neodzivom vakcinaciji. Oko 13.000 Fajzer vakcina pristiglih kao donacija od Bugarske, uništeno je jer im je istekao rok trajanja.

Panovski kaže da su se ljudi, kad nije bilo vakcina, masovno vakcinisali u Srbiji, Bugraskoj i inostranstvu i dodaje da se, “kad je počelo prisiljavanje sertifikatima, zabranom kretanja ili ulaska u neke objekte, zabranom putovanja, javio otpor”.

Omikron je, nakon svog vrhunca, sam od sebe počeo jenjavati i u Makedoniji, te je već krajem februara došlo do poboljšanja. I dalje je SM bilježila par stotina novih slučajeva dnevno, što za dva miliona stanovnika nije zanemarljivo, ali je svakako bilo bolje nego mjesec dana ranije. U martu i aprilu ništa novo, stari trocifreni brojevi, ali bez ikakvih mjera. Država je odlučila da daje ekonomske podsticaje kako bi ublažila posljedice virusa.

NEPOSTOJEĆI PROTOKOLI

foto: ap

Na pitanje koje su najveće greške odgovornih institucija od početka pandemije, sagovornik objašnjava kako je prva to što su “građani sami finansirali borbu protiv pandemije”, kao i da su zbog nejednakog pristupa institucija “oni koji imaju para, mogli da se testiraju i da se leče”. On smatra da je propust načinjen kad je privatnim laboratorijama dozvoljeno da rade pi-si-ar testove po visokim cijenama, koje su plaćali pacijenti iz svog džepa. “Kapacitet javnih laboratorija gde su testovi besplatni je ograničen, tako da je, kad su bili ovi visoki valovi infekcije, trebalo čekati i do 7 dana na besplatni test, koji tada više nije imao nikakve svrhe”, dodaje Panovski.

Tako su privatne laboratorije postale neka vrsta “ratnih bogataša”. Sagovornik iznosi podatke da “ako je do danas napravljeno oko dva miliona pi-si-ar testova, 1.200.000 je urađeno u privatnim bolnicama”, što je, kako kaže, njima donijelo profit od oko 50 miliona za ove dvije godine.

Druga greška je, smatra profesor, što je uloga Komisije za zaštitu od zaraznih bolesti bila savjetodavna, a Vlada nije morala poštovati njene preporuke – “politika je pobedila struku”. Kao treći propust navodi nepostojanje uputstava za liječenje kovida 19. “Različito su se tretirali pacijenti od bolnice do bolnice”, a “protokoli za tretman su objavljeni dvadeset meseci nakon početka pandemije, ali nisu deo zakonske regulative, te nisu obavezni”, kaže Panovski. Dodaje još da su makedonske vlasti pogrešile i prilikom nabavke vakcina jer su na početku odbijale ruske i kineske oslanjajući se previše na pomoć Evropske unije.

Dalje, sagovornik konstatuje da je nejasno zašto sertifikat kod onih koji su preležali infekciju “važi samo 45 dana”. “Takva mera ne postoji nigde u Evropi i to nema veze sa naukom”, jasan je Nikola Panovski.

“Glavni razlog je kad ne priznajete da imate problem. Ako ga ne analizirate, nikad ga ne možete rešiti. Ministarstvo zdravlja je objavilo da su za lošu epidemiološku situaciju krivi građani i niko drugi”, zaključuje sagovornik.

Trenutno na snazi u Makedoniji ne postoje nikakve mjere. Što kaže recepcioner u jednom od skopljanskih hotela, “ako ne daj bože budete morali u bolnicu, tad ćete morati da stavite masku”. To je to.