

Novi broj „Vremena“
Šoškić za „Vreme“: Znamo ko je ko
Bivši guverner Dejan Šoškić, kandidat Studentske liste, u razgovoru za novi broj „Vremena“ najavljuje da će nova vlast ukloniti loše kadrove, doneti zakon o lustraciji i ispitati poreklo imovine
Sigurno je da će koalicija oko Demokratske stranke i Srpska radikalna stranka ući u lokalni parlament. Ono o čemu se trenutno nagađa jeste ko će pored ovih stranaka uspeti da preskoči izborni cenzus i dođe u poziciju "izbiračice"


Tokom svog četvorogodišnjeg mandata novosadska gradonačelnica i zvanično bivša radikalka Maja Gojković nije se suviše često pojavljivala u javnosti. Njeni najupečatljiviji nastupi, ako se izuzme već pomalo zaboravljeno spektakularno „otvaranje“ Mosta Slobode na jesen 2004, mogli bi se svesti na novogodišnje valcere sa Željkom Joksimovićem, Vladom Georgijevim, Goranom Bregovićem i, naravno, Zdravkom Čolićem. Tom prilikom, Maja Gojković nije samo pokazala da dobro pleše već i da je dobra „izbiračica“. U političkom smislu rečeno novosadska gradonačelnica je do sada „plesala“ samo sa radikalskim partnerima, a od sada bi, ukoliko se aktuelne procene ostvare, mogla razmišljati i o nekom drugom. Naime, gotovo sve političke stranke slažu se u proceni da će na predstojećim izborima izlaznost biti visoka (preko 60 odsto) što bi značilo da Grupa građana okupljena oko Maje Gojković ima zadatak da osvoji minimum 10.000 glasova i na taj način preskoči izborni cenzus. Ulaskom u lokalni parlament Maja Gojković bi se našla „između dva berlinska zida“, kako je to nedavno sama definisala, i imala priliku da odluči o pobedniku. Na prvi pogled zadatak ne bi trebalo da bude težak (2004. je osvojila oko 60.000 glasova), ali pored izostanka podrške Srpske radikalne stranke ne treba zaboraviti da za osvajanje mesta „izbiračice“ ozbiljne šanse imaju još najmanje tri političke partije – Socijalistička partija Srbije, Liga socijaldemokrata Vojvodine i Liberalno demokratska partija.


KOALICIONI POTENCIJALI: Tokom prvih godina radikalskog mandata jedan od novosadskih prvaka ove stranke i njihov aktuelni kandidat za gradonačelnika Igor Mirović imao je običaj da na optužbe opozicije doslovno odgovori „ne možete mi ništa“. Umesto odgovora na pitanje šta je kvalifikovalo njegovog kuma Darka Čovića da dobije posao popločavanja centralnih gradskih ulica 2005. ili zbog čega je Mirović bio u policiji u noći kada su pretučeni glumci Novosadskog pozorišta 2006. ili koja su njegova saznanja o rušenju bedema Petrovaradinske tvrđave ili zašto je organizovao koncert na petu godišnjicu ubistva Zorana Đinđića, Mirović zna da odgovori „vidimo se na izborima“. U ovom trenutku, verovatno samo Mirović zna koliko se datum održavanja izbora zaista približio, a njegov „koalicioni potencijal“ istopio! Mogućnost da njegova stranka osvoji apsolutnu većinu u lokalnom parlamentu podjednaka je mogućnosti da njihov saveznik na lokalnom nivou, Demokratska stranka Srbije, u taj parlament uđe i postane relevantan politički faktor. Dakle, skoro pa nemoguće. Odnosi sa drugim saveznikom, Socijalističkom partijom Srbije, veoma su loši i u ovom trenutku, ukoliko pređu cenzus, izvesnija je koalicija socijalista i Demokratske stranke. Ali pitanje svih pitanja na koje bi mnogi voleli da imaju pouzdan odgovor glasi: „Kako će birači SRS-a reagovati na raskol s Majom Gojković?“ Za sada potez izbacivanja iz stranke čini se da je Gojkovićevoj obezbedio blagu inicijativu i pored radikalskog hvalisanja o uspešnom vođenju Novog Sada. Za radikale popularnost Gojkovićeve među njihovim biračima je minorna; Maja Gojković tvrdi suprotno i najavljuje iznenađenja. Ko će iz tog međuradikalskog okršaja izaći kao pobednik, sada je teško reći i odgovor će biti jasniji tek na samom kraju kampanje. Jedno je sigurno: ukoliko Maja Gojković postigne dobar rezultat, šansa da radikali ostanu na vlasti u Novom Sadu bitno se povećava. Da li se u tom pravcu može tumačiti nedavna Mirovićeva izjava? „Maja Gojković je krstila mog sina, a ja sam moralan čovek i vernik. Čak i da ima razloga za kritiku, ta kritika bi bila primerena pre svega tom odnosu. Ali nema razloga za kritiku. Ona je veoma korektno obavljala svoj posao.“ Na „demokratskoj“ strani trenutne prognoze su mnogo vedrije. Poslednjih desetak godina Demokratska stranka obezbedila je značajnu i široku biračku bazu u Novom Sadu. Za razliku od lokalnih izbora u jesen 2004. godine, kada su radikali bili „in“, dobra vest za Demokratsku stranku jeste da je njen koalicioni potencijal sada znatno veći. Pod pretpostavkom da osvoje približno isti broj glasova kao i radikali, demokrate mogu računati da će – u zavisnosti od toga ko pređe izborni cenzus – lakše formirati postizbornu vladajuću koaliciju. Pored socijalista, Demokratska stranka mogla bi se lako dogovoriti i sa Ligom socijaldemokrata Vojvodine, kao i sa Liberalnom demokratskom partijom. Iako čelnik vojvođanskih demokrata Bojan Pajtić zvanično odbija da komentariše mogućnost gradske koalicije sa Majom Gojković, nezvanično se pokazuje dobra volja za uspostavljanje postizborne saradnje. Ipak, pre bilo kakvih konkretnih dogovora oko postizbornih koalicija, treba sačekati rezultate glasanja koji će precizno odrediti političku težinu potencijalnih pregovarača.
Činjenica da se lokalni izbori održavaju istovremeno kada i parlamentarni svakako će bitno uticati na predstojeću kampanju, ali i doprineti jednoj vrsti glasačke inercije u korist velikih stranaka. Iako se u tim okolnostima teško može očekivati nametanje tzv. lokalnih tema, ne treba sumnjati da građane Novog Sada očekuju najneizvesniji izbori za lokalni parlament do sada.


Bivši guverner Dejan Šoškić, kandidat Studentske liste, u razgovoru za novi broj „Vremena“ najavljuje da će nova vlast ukloniti loše kadrove, doneti zakon o lustraciji i ispitati poreklo imovine


Koga vidimo kao “velike znalce” u tom režimu koji nešto tobože znaju? Uglavnom priučene ljude sa kupljenim diplomama. Kod njih su evidentno najveći “znalci” jedna osoba koja je navodno završila neku dopisnu loše rangiranu biznis školu u ruralnoj Americi, jedan dva puta dokazani plagijator, a i jedna starija žena koja je navodno doktorirala na jednom privatnom fakultetu, na kome je njen predsednik stranke otprilike u isto vreme završio master tezu čiji naslov nije znao da kaže kad je javno upitan o tome. Studentska lista ima više od 140 doktora nauka. U pitanju su ljudi neuporedivo većih sposobnosti. O razlici u čestitosti i moralu ne treba trošiti reči


Visoka izlaznost će, kažu sagovornici “Vremena”, biti pokazatelj da li je Studentski pokret, kao neočekivana politička sila koja se pojavila nakon novosadske tragedije, uspeo u nameri da građanima vrati nadu da je moguće izaći iz ćorsokaka u kojem se zaglavila Srbija. Istovremeno, ona će biti i znak da naprednjaci nisu uspeli da značajan broj građana koji su protiv njih oteraju u apstinenciju


Studentska pobeda otvara pitanje predaje vlasti, pobeda SNS a pitanje prihvatanja rezultata, a osporen ishod novu fazu političke krize. Bojan Pajtić i Dragan Popović za “Vreme” govore o tome šta bi moglo da se dogodi nakon zatvaranja biračkih mesta, ali i zašto promena počinje pre formiranja nove vlade


Iako im je fokus na parlamentarnim izborima, studenti su najavili da će imati kandidata za predsednika. Koga će i na koji način studenti izabrati da predstavlja pokret koji insistira na decentralizaciji, i može li taj kandidat da okupi dovoljno širok krug birača i dobije podršku opozicije? Da li će ishod parlamentarnih izbora da odredi poziciju iz koje će studenti ući u predsedničku trku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve