

Požar
Prevoznik koji podržava studente: Počeli su da mi pale autobuse
Prevozniku Milomiru Jaćimoviću noćas je, kako je objavio na Fejsbuku, zapaljen autobus


Sigurno je da će koalicija oko Demokratske stranke i Srpska radikalna stranka ući u lokalni parlament. Ono o čemu se trenutno nagađa jeste ko će pored ovih stranaka uspeti da preskoči izborni cenzus i dođe u poziciju "izbiračice"


Tokom svog četvorogodišnjeg mandata novosadska gradonačelnica i zvanično bivša radikalka Maja Gojković nije se suviše često pojavljivala u javnosti. Njeni najupečatljiviji nastupi, ako se izuzme već pomalo zaboravljeno spektakularno „otvaranje“ Mosta Slobode na jesen 2004, mogli bi se svesti na novogodišnje valcere sa Željkom Joksimovićem, Vladom Georgijevim, Goranom Bregovićem i, naravno, Zdravkom Čolićem. Tom prilikom, Maja Gojković nije samo pokazala da dobro pleše već i da je dobra „izbiračica“. U političkom smislu rečeno novosadska gradonačelnica je do sada „plesala“ samo sa radikalskim partnerima, a od sada bi, ukoliko se aktuelne procene ostvare, mogla razmišljati i o nekom drugom. Naime, gotovo sve političke stranke slažu se u proceni da će na predstojećim izborima izlaznost biti visoka (preko 60 odsto) što bi značilo da Grupa građana okupljena oko Maje Gojković ima zadatak da osvoji minimum 10.000 glasova i na taj način preskoči izborni cenzus. Ulaskom u lokalni parlament Maja Gojković bi se našla „između dva berlinska zida“, kako je to nedavno sama definisala, i imala priliku da odluči o pobedniku. Na prvi pogled zadatak ne bi trebalo da bude težak (2004. je osvojila oko 60.000 glasova), ali pored izostanka podrške Srpske radikalne stranke ne treba zaboraviti da za osvajanje mesta „izbiračice“ ozbiljne šanse imaju još najmanje tri političke partije – Socijalistička partija Srbije, Liga socijaldemokrata Vojvodine i Liberalno demokratska partija.


KOALICIONI POTENCIJALI: Tokom prvih godina radikalskog mandata jedan od novosadskih prvaka ove stranke i njihov aktuelni kandidat za gradonačelnika Igor Mirović imao je običaj da na optužbe opozicije doslovno odgovori „ne možete mi ništa“. Umesto odgovora na pitanje šta je kvalifikovalo njegovog kuma Darka Čovića da dobije posao popločavanja centralnih gradskih ulica 2005. ili zbog čega je Mirović bio u policiji u noći kada su pretučeni glumci Novosadskog pozorišta 2006. ili koja su njegova saznanja o rušenju bedema Petrovaradinske tvrđave ili zašto je organizovao koncert na petu godišnjicu ubistva Zorana Đinđića, Mirović zna da odgovori „vidimo se na izborima“. U ovom trenutku, verovatno samo Mirović zna koliko se datum održavanja izbora zaista približio, a njegov „koalicioni potencijal“ istopio! Mogućnost da njegova stranka osvoji apsolutnu većinu u lokalnom parlamentu podjednaka je mogućnosti da njihov saveznik na lokalnom nivou, Demokratska stranka Srbije, u taj parlament uđe i postane relevantan politički faktor. Dakle, skoro pa nemoguće. Odnosi sa drugim saveznikom, Socijalističkom partijom Srbije, veoma su loši i u ovom trenutku, ukoliko pređu cenzus, izvesnija je koalicija socijalista i Demokratske stranke. Ali pitanje svih pitanja na koje bi mnogi voleli da imaju pouzdan odgovor glasi: „Kako će birači SRS-a reagovati na raskol s Majom Gojković?“ Za sada potez izbacivanja iz stranke čini se da je Gojkovićevoj obezbedio blagu inicijativu i pored radikalskog hvalisanja o uspešnom vođenju Novog Sada. Za radikale popularnost Gojkovićeve među njihovim biračima je minorna; Maja Gojković tvrdi suprotno i najavljuje iznenađenja. Ko će iz tog međuradikalskog okršaja izaći kao pobednik, sada je teško reći i odgovor će biti jasniji tek na samom kraju kampanje. Jedno je sigurno: ukoliko Maja Gojković postigne dobar rezultat, šansa da radikali ostanu na vlasti u Novom Sadu bitno se povećava. Da li se u tom pravcu može tumačiti nedavna Mirovićeva izjava? „Maja Gojković je krstila mog sina, a ja sam moralan čovek i vernik. Čak i da ima razloga za kritiku, ta kritika bi bila primerena pre svega tom odnosu. Ali nema razloga za kritiku. Ona je veoma korektno obavljala svoj posao.“ Na „demokratskoj“ strani trenutne prognoze su mnogo vedrije. Poslednjih desetak godina Demokratska stranka obezbedila je značajnu i široku biračku bazu u Novom Sadu. Za razliku od lokalnih izbora u jesen 2004. godine, kada su radikali bili „in“, dobra vest za Demokratsku stranku jeste da je njen koalicioni potencijal sada znatno veći. Pod pretpostavkom da osvoje približno isti broj glasova kao i radikali, demokrate mogu računati da će – u zavisnosti od toga ko pređe izborni cenzus – lakše formirati postizbornu vladajuću koaliciju. Pored socijalista, Demokratska stranka mogla bi se lako dogovoriti i sa Ligom socijaldemokrata Vojvodine, kao i sa Liberalnom demokratskom partijom. Iako čelnik vojvođanskih demokrata Bojan Pajtić zvanično odbija da komentariše mogućnost gradske koalicije sa Majom Gojković, nezvanično se pokazuje dobra volja za uspostavljanje postizborne saradnje. Ipak, pre bilo kakvih konkretnih dogovora oko postizbornih koalicija, treba sačekati rezultate glasanja koji će precizno odrediti političku težinu potencijalnih pregovarača.
Činjenica da se lokalni izbori održavaju istovremeno kada i parlamentarni svakako će bitno uticati na predstojeću kampanju, ali i doprineti jednoj vrsti glasačke inercije u korist velikih stranaka. Iako se u tim okolnostima teško može očekivati nametanje tzv. lokalnih tema, ne treba sumnjati da građane Novog Sada očekuju najneizvesniji izbori za lokalni parlament do sada.


Prevozniku Milomiru Jaćimoviću noćas je, kako je objavio na Fejsbuku, zapaljen autobus


Ako se istraga koristi kao političko sredstvo, ako se zaključci iznose pre nego što su činjenice utvrđene i ako se institucije stavljaju u službu narativa, pitanje je šta je sledeće. Ne radi se više samo o tome šta se desilo u Rektoratu ili na Filozofskom fakultetu. Pitanje je šta čeka društvo, šta mu sledi iz ovakvih obrazaca i koliko dugo to može da funkcioniše. Ali, vidimo i da ima ko da se suprotstavi svemu tome


Dok čekamo da se REM probudi, mediji svesno, bez ikakvog straha od sankcija, krše zakone i Kodeks novinara. To podrazumeva guranje narativa da su “blokaderi” krivi za sve loše u društvu, nekritičko prenošenje poruka da “su na kraju i ubili devojku”, kao i da policija ima pravo da studente “bije i da ih ubije”


Da li je moguć poraz Viktora Orbana i, ako se desi, hoće li ga on prihvatiti? Šta mađarski premijer nudi biračima, a šta oni traže? Zašto je prema anktama u prednosti njegov rival njegov Piter Mađar? Zbog čega je pod Fidesom procvetala sistemska korupcija, a razorene vladavina prava i autonimija univerziteta? Na koji način su ova stranka i njen lider na izborima radili sveo ono šta u Srbiji radi SNS, izuzev premlaćivanja građana? I kakve veze sa svime ovim ima predsednik Srbije


Erik Beket Viver smatra da, ako opozicija pobedi, prvo što će uslediti biće veliki prelet: “Hiljade i hiljade njih će menjati stranu, tvrditi da nikad nisu bili za Fides.” Zatim očekuje da mnogo ljudi na nižim pozicijama počne da govori šta se zaista dešavalo. “Svašta će isplivati, ne bih se iznenadio ni da se pojave informacije o političkim ubistvima.” A Ako Orban ipak pobedi? “Osveta, osveta, osveta. Odlazak iz EU. I zatim, poslednji privid vladavine prava biće odbačen”
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve