
Novi broj „Vremena“
Pouke Đinđićevog mandata: Ne cmizdrite nego delajte
Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“
Filozofija kuće temelji se na četiri Z: Zdravlje, Znanje, Zapaljenost i dobro Zezanje i živi moto vlasnika da ništa nije nemoguće

Marketinška agencija Communis nastala je 2002. godine i danas je jedna od najznačajnijih u Srbiji. Vlasnika i direktora Communisa Ivana Stankovića Klub privrednih novinara je krajem prošle godine izabrao za menadžera godine u oblasti marketinga. On kaže da je tajna uspeha njegove kompanije u pristupu poslovanju i metodima rukovođenja koji su drukčiji od onih u ostalim firmama.
DOBRI LJUDI: „Poslovnu filozofiju rukovođenja formulisali smo na principu četiri Z. Prvo Z – Zdravlje iznad svega. Pri tom prvenstveno mislim na mentalno zdravlje, na kreiranje zdrave sredine gde nije čovek čoveku vuk, nego kolega i prijatelj“, rekao je u intervjuu za „Vreme“ Stanković. „Prilikom zapošljavanja, osnovna dva kriterijuma koja novi kandidat mora da ispuni jesu inteligencija i ‘dobar čovek’. On mora to da ima, sve osim ove dve stvari može se naučiti. Genije koji je moralna gnjida ili patuljak nije mi potreban. Potrebni su mi, na prvom mestu, dobri ljudi. U negovanju te zdrave atmosfere sam nemilosrdan, ne dopustam da se pokvari.“
Drugo Z je za Znanje. „Znanje je sila, znanje je moć, učimo deco, dan i noć. Učiti, učiti, učiti. Bez obzira na to koga citiram, čika Jovu Zmaja ili Lenjina, verujem da je znanje osnov da se bilo šta napravi u bilo kojoj profesiji, pogotovo u ovoj našoj, krajnje neopipljivoj.“
Treće Z stoji za Strast ili Zapaljenost. „Morate biti zapaljeni za ovaj posao, da vas pali, da vas interesuje, da vam je to bitnije od sedenja u kafiću. Bez tog elementa ne možete biti uspešni u bilo čemu, to je motor koji vas pokreće da radite više, bolje, drukčije od ostalih.“
Četvrto Z je za dobro Zezanje. „Smatram da je dobro zezanje neophodno za dobar posao, za dobro okruženje i dobar rezultat. Atmosfera u jednoj agenciji uvek mora da bude u skladu sa ličnošću prvog čoveka, a pošto sam ja osoba koja voli da bude neozbiljna, ovo je divna prilika da to proglasimo za poželjno ponašanje“, kaže Stanković.
U skladu sa ovom filozofijom različitosti, u prostorijama Communisa na zidu ne vise časovnici koji pokazuju vreme u Tokiju, Njujorku ili Londonu, već oni na kojima se vidi koliko je sati u Gazi, Bagdadu, Havani i Teheranu.
BRŽE I VIŠE OD DRUGIH: Stanković je jedan od pionira marketinga na ovim prostorima pošto je svojevremeno sa Draganom Sakanom bio suvlasnik beogradske kancelarije tada najveće svetske marketinške agencije Satchi&Satchi. Nakon što je pre nekoliko godina rešio da sa Communisom počne takoreći iz početka, shvatio je da mora da postane „kao avlijaner, različit od debelih, nagojenih, razmaženih kućnih ljubimaca sa pedigreom“. „Moram da mislim brže, da radim više, da trčim brže da bih došao do neke koske za sebe. I to je najbitnija stvar, da ubedim ostale u agenciji u ono što je moj životni moto godinama: ništa nije nemoguće“, objašnjava vlasnik Communisa. Stanković navodi da je prošlo vreme rada u velikoj međunarodnoj mreži, koja ima globalne klijente ranga Koka-Kole, Citi banke i sličnih kompanija koje sa sobom nose Pariz-London-Njujork-Tokio priču. On i Communis prilagodili su se činjenici da više nisu deo međunarodne mreže koja donosi velike klijente i veliki novac, već mala i samostalna agencija koja treba da se izbori za svakog klijenta i za svaki dinar koji bi taj klijent mogao da uloži u reklamu. Sagovornik „Vremena“ kaže da je tada napravio analizu domaćeg tržišta tražeći nišu na koju bi mogao da se fokusira.
„Uočio sam sledeće segmente:
Prvo, multinacionalne mreže kao što je bio Satchi&Satchi su zaštićeni zabran gde naivni subjekat nema nikakve šanse za uspeh. Jednom unutra, samo te globalna nesreća može isterati iz toga. Ja sam imao tu nesreću, s obzirom na to da je Network Bates, koji mi je posle ‘razvoda’ sa Draganom Sakanom pripao, ubrzo kupljen od strane konglomerata WPP i ‘usisan’. Klijenti su preuzeti, a 80 odsto ljudi izgubilo je posao. Na svojim leđima sam otkrio šta znači globalizacija.
Drugo, domaće interesne grupe bile su dobro utaborene, manje-više u skladu sa političkim opcijama i interesima vlasnika. S obzirom na moju političku nesvrstanost i gadljivost prema takvoj vrsti sprege, ni tu nisam video neku svoju veliku šansu.
Treće, talične agencije su one koje imaju svoje ‘talove’ i koje veruju u sistem nagrađivanja prema radu – dakle: ti meni posao, ja tebi procenat. Aleksandar Makedonski je govorio da nema tog zida koji magarac natovaren zlatom ne može preskočiti.
Četvrto, produkcione grupe koje su prerasle u agencije iz želje da unovče sekunde koje su dobijene od televizija raznoraznim produkcionim dilovima.
Peto, ostatak su činile mnogobrojne agencije, koje su kontrolisale manji deo tržišta. Karakteristika im je bila da su se teško borile da prežive i nisu mogle da računaju na neki značajniji rast. S vremena na vreme su dobijale po neku jaču kampanju, pokazivale manju ili veću kreativnost, ali nedovoljno za veći i značajniji rast“, objašnjava Stanković.
Njegova agencija je pre nekoliko godina mogla biti svrstana u petu grupu. Nakon četiri godine rada, Communis ima više od 50 zaposlenih i klijente kao što su Procter&Gamble, Knjaz Miloš, DaimlerChrysler – Mercedes, Grand prom, BAT i još tridesetak drugih. Time je, uz ovako jaku lokalnu i globalnu konkurenciju, Stanković zadovoljan.

Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“

Stiže delegacija Evropskog parlamenta ili, što bi vlast rekla, „piculići i ustaše“. Čemu njihov izlet služi ako se o stanju u Srbiji sve zna?

Kakva su bila očekivanja građana 2001. i kakva mogu biti 2026? Šta spaja ondašnju političku realnost sa današnjom? Zbog čega su organizovani kriminal i sistemska korupcija i dalje među najvećim problemima Srbije? Šta je najvažnija politička zaostavština prvog demokratski izabranog premijera? Koliko na njegovom primeru može naučiti vlada koja dolazi posle naprednjaka

Nije Đinđić sam mogao da transformiše Srbiju. Rečenica koja kaže “s njim bi bilo drugačije, a sada je sve gotovo” jednostavno je defetistička. Ako toliko poštujete Zoranovo delo, uradite ono što bi on uradio – borite se sada, verujte u sebe i nemojte da posrnete i odustanete

Prošle godine je delovalo da bi neki delovi tužilaštva i pravosuđa mogli da se probude baš kao što su studenti tražili na početku svoje pobune. Režim nije sedeo skrštenih ruku i sada želi da ih sve koji su “digli glavu” eliminiše na “zakonit način”, ali i da spreči da se naprednjački velikaši pojave pred sudom
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve