
Novi broj „Vremena“
Rat oko KK Partizan: Između režima i navijača
Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan
Predsednik Saveza samostalnih sindikata Srbije
Osnovni podaci: Ljubisav Orbović je rođen 1960. godine u Beogradu.
Po struci je ekonomski tehničar.
Živi u stanu koji je dobio od Sindikata nemetala, po sopstvenim rečima, „uz sve propise koji postoje, sa rang-listom i procedurom“. Aprila 2009. godine Orbovićeva plata je bila 109.000 dinara.
Sindikalna karijera: Započeo je kao sekretar, a zatim i predsednik sindikata fabrike guma „Rekord“ iz Beograda, da bi kasnije bio i član Predsedništva i Veća Saveza sindikata opštine Rakovica, kao i Gradskog odbora Sindikata hemije i nemetala Beograda. Bio je i član Veća Saveza samostalnih sindikata Beograda i Srbije, kao i sekretar i predsednik Sindikata hemije i nemetala Srbije. U dva mandata biran je na funkciju potpredsednika Veća Saveza samostalnih sindikata Srbije. I za predsednika SSSS-a biran je dva puta, prvi put je izabran 26. septembra 2007. godine (nasledio je Milenka Smiljanića), a na 14. kongresu, održanom 27. maja 2010. godine, ponovo je izabran na tu funkciju. SSSS ima oko 600.000 članova, okupljenih u 6000 sindikalnih organizacija i 32 grane, i najbrojniji je sindikat u zemlji. Njegov kolega iz konkurentskog sindikata, Branislav Čanak, predsednik UGS-a „Nezavisnost“ kaže: „Mi zajedno ni kafu ne možemo da popijemo.“
Bio je član Svetskog borda sindikata hemije i nemetala (SFIR).
Član je Socijalno ekonomskog saveta Republike Srbije, Republičkog saveta za zapošljavanje i Saveta za evropske integracije.
Prvo obećanje posle izbora za predsednika: „Trudiću se da Savez sindikata Srbije postane moderan, borben i u zahtevima efikasniji sindikat.“
Štiti biznismene: „Moramo zajednički da radimo na izlasku iz krize. Neophodno je da našim firmama omogućimo da što više učestvuju na tenderima, a ne da posao dobijaju stranci“, rekao je posle sastanka u klubu „Privrednik“, tražeći od vlade „određene privilegije“ za najveće srpske biznismene.
Optužbe i grehovi: Nakon izbora za predsednika sindikata u jednu beogradsku redakciju stiglo je anonimno pismo potpisano sa „radnici preduzeća ‘Rekord’ iz Rakovice“ u kome se tvrdi da je Orbović „lečeni alkoholičar, koji zloupotrebljava službeni položaj i da u Sindikatu vladaju kriminal i lopovluk“. Oni tvrde i da je novi predsednik sindikata na račun Saveza obišao „sve države od Južne Amerike do Severnog pola“. Orbović opovrgava ove optužbe i tvrdi da iza tih kleveta ne stoje njegove bivše kolege, već pojedinci iz konkurentskog sindikata „Nezavisnost“. „Od svih grehova imam samo jedan, a to je da volim žene, ako je to uopšte problematično. A što se alkohola tiče, volim da popijem, ali krajnje umereno.“
Režimlija: Protivnici iz drugih sindikata Orbovića su optužili da se previše približio izvršnoj vlasti. „To nije tačno. Ja nikada nisam bio član nijedne partije niti sam to sada.“
Da li vidite izlaz iz ove krize i rešenje: „Rešenje neće doći brzo. Mnoga pitanja bi mogla da se reše kad bi se država ozbiljno ponašala i bila odgovorna prema aktuelnim problemima. Ona treba da zauzme drugačiji odnos prema ljudima koji je pljačkaju, koji pljačkaju narod, i bogate se u ovim teškim vremenima.“
Rušenje vlade: „Nas interesuje bolji standard, bolji život, nova radna mesta, redovne plate i poštovanje pravne države i zakona. Ukoliko ova vlada to ne može da uradi, zahtevamo da siđe sa scene.“

Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan

Najmoćniji čovek u državi, Aleksandar Vučić, potpuno je nemoćan pred Dijanom Hrkom, ožalošćenom ženom čija je pojava još ogolila čemu služi Ćacilend. To je naslovna tema novog „Vremena“

Odluka Dijane Hrke da stupi u štrajk glađu mora se posmatrati u dva konteksta, ljudskom i političkom. Sa ljudske strane, apsolutno svako ko stoji uz nju želi da prekine štrajk glađu i da sačuva zdravlje. Sa političke strane, njen potez je nešto na šta Aleksandar Vučić nema odgovor

Na početku je propagandno-bezbednosni kamp u Pionirskom parku bio mesto “studenata koji žele da uče”, a sada ga Vučić naziva “ostrvom slobode”. Ispada da vlast kreće u oslobađanje države. Od koga? Pa valjda od studenata i građana, nikog drugog

Veliki režimski poraz je i to što su građani, zajedno sa studentima, politički sazreli – bar ogromna većina njih. To se videlo se u Novom Sadu, čulo iz izjava građana i studenata. Sve je manje onih nestrpljivih koji očekuju da se nešto može tokom jedne noći ili jednog dana promeniti. Cilj je blizu, ali valja do njega još tabanati, sve sa ranjenim nogama. Oni studenti koji su sa od žuljeva krvavim čarapama umarširali u Novi Sad simbolički su pokazali da odlučnost postoji i da ih ništa ne može zaustaviti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve