
Šumovi u vlasti
Ružić na protestu 15. marta u Beogradu: Idem, kako ne idem
„Idem, kako ne idem. Idem po Beogradu, mogu slobodno da šetam gde hoću", izjavio je funkcioner SPS-a Branko Ružić
Kada je u prošli petak čitav stadion skakao na "ko ne skače taj je peder" i "ubi’, ubi’, ubi’ pedera" – što su bili jedini slogani koje je pevala sva publika složno – kao i više puta u prošlosti, ljudi iz Saveza, klubova, igrači, treneri, sportski izveštači, političari koji vole da se "kače" na sport, ostali su nemi na ovakve "pojave". Sada nam izgleda strašno to šta se dogodilo u Đenovi. "Prozivka pedera" sa tribina slila se na ulice Beograda, a odatle na sever Italije
Kvalifikaciona utakmica četvrtog kola između Italije i Srbije prekinuta je u utorak 12. oktobra zbog divljanja huligana koji su došli iz Srbije i kojima se pridružio deo iz „srpske dijaspore“. Većina ljudi u Srbiji koji po navici gleda sve utakmice reprezentacije imala je šta da vidi: grupa huligana koji sedi na staklenoj ogradi stadiona u Đenovi; jedan nabildovani sa fantomkom na glavi, istetoviranih ruku u crnoj majici kratkih rukava na kojoj piše „Četnici Sever“, komanduje i seče kleštima neku žicu. Ovi iza njega urlaju i bacaju baklje i petarde.
Ta slika je tako normalna za nas koji živimo u Srbiji i tako nenormalna za sve ljude koji u Evropi odlaze na fudbalske utakmice: italijanska publika koja se našla na stadionu verovatno je bila zblanuta jer su se osetili kao u vremeplovu: takve scene su se dešavale na fudbalskim utakmicama u Evropi pre dvadeset i više godina. Verovatno će se mnogi u Srbiji zapitati zašto tribina nije ispražnjena batinama i ljudi će pomisliti da je sve još jedna urota protiv Srbije koju Zapad želi da slomi.
Za srpskog „ljubitelja fudbala“ verovatno nije jasno zašto karabinjeri nisu ušli na tribinu i razbucali stoku koja se tamo našla: kao što bi se kod nas verovatno desilo. Međutim, i samo prisustvo oklopnih karabinjera na fudbalskoj utakmici je nešto što nema veze sa sportom i to je ljudima van Srbije jasno. Propusti italijanske strane u organizaciji meča teško da će ublažiti utisak koji je ostao o „nama“ i teško da će biti olakšavajuća okolnost ako UEFA bude krenula da kažnjava.
Posledice koje će uslediti po fudbal u Srbiji mogu da budu samo spasonosne: izbacivanje tima iz kvalifikacija za EP, zabrana nastupa klubovima u Evropi, prestanak komunikacije sa ovakvim fudbalskim savezom.
Ukoliko odluke „evropske kuće fudbala“ UEFA budu išle u tom pravcu možda se u Srbiji stvori ambijent da jedno utočište nasilja i divljaštva bude raskrinkano i da se posle nekoliko godina stvore uslovi da se formira nova liga, novi klubovi i novi savez. Ovakav drastičan scenario bio je lekovit u Engleskoj pre dve i po decenije kada je tadašnja premijerka Margaret Tačer tražila od UEFA da engleskim klubovima bude zabranjeno igranje van Engleske. Efekti u Srbiji bi mogli da budu još veći s obzirom na bolesnu povezanost politike, kriminala i fudbala, odnosno onog što je njegova najgora strana.
Huligani su u predigri utakmice napali golmana reprezentacije Srbije Vladimira Stojkovića i linč je sprečen uz pomoć autoriteta Dejana Stankovića i Nikole Žigića. Podivljali huligani koji u ovom slučaju održavaju FK Crvena zvezda pokazali su doslednost u nameri da Stojkovića jure gde god se pojavi zbog toga što je pre nešto više od mesec dana stao na gol „neprijateljskog“ Partizana. Pretnje i uvrede koje su tabloidi danima objavljivali na naslovnim stranama i na stranicama za komentare na svojim internet stranicama ovaplotile su se umalo u Đenovi.
Na sreću po Stojkovića, sve se završilo samo lakšim povredama kada su huligani ubacili baklju u autobus i pokušali da ga linčuju i pesmom u kojoj mu žele da umre što pre. Stojković je bio izložen pogrdama sa tribina i na utakmici koju je Srbija igrala u prošli petak na stadionu Partizana kada mu je pola stadiona neprestano zviždalo i vređalo ga neprestano.
Ratnu klimu koja se vratila u srpski fudbal posle Svetskog prvenstva i koju je u najvećoj meri potpaljivao predsednik Saveza Tomislav Karadžić pojačalo je održavanje Parade ponosa jer oni koji podržavaju „naš nacionalni tim“, oni koji su „dvanaesti igrač“, baš ti u isto vreme ne vole homoseksualce i skloni su da Srbiju oslobode te nastranosti. Kada je u prošli petak čitav stadion skakao na „ko ne skače taj je peder“ i „ubi’, ubi’, ubi’ pedera“ – što su bili jedini slogani koje je pevala sva publika složno – niko se iza toga nije oglasio da barem kaže da to nije u redu i da možda nama takva „publika“ nije potrebna. Kao što nam nije potrebno da na stadionima imamo zastave sa natpisima „Omarska“ i slično, a to ne želi niko da pomene da se možda neki navijač iz republike Srpske ne uvredi.
Međutim, kao i više puta u prošlosti, ljudi iz Saveza, klubova, igrači, treneri, sportski izveštači, političari koji vole da se „kače“ na sport, ostali su nemi na ovakve „pojave“, a sada nam izgleda strašno to šta se dogodilo u Đenovi. „Prozivka pedera“ sa tribina slila se na ulice Beograda, a odatle na sever Italije: srpski je huligan dobacio dalje od vojvode Mišića u Prvom svetskom ratu, ali se čini da će, ako bude malo odlučnosti, to biti njegov poslednji skok van Srbije u svojstvu nekoga ko ide na stadion dok se igra neka utakmica.
Šta da očekujemo kod kuće? Još jedno deklarativno zaklinjanje da je nacionalna bezbednost ugrožena i da će reakcija države biti jeziva (kako je to rekao u nedelju posle parade jedan od predstavnika vlasti u Srbiji) i sakrivanje iza administrativne odluke Ustavnog suda kojim će biti zabranjene pojedine navijačke grupe i desničarske organizacije. Da li će takva strategija doneti rezultat? Naravno da neće i neće biti promene dok se čitav fudbal „ne očisti“ i dok se taj sport ne vrati onim kojima pripada: pravim ljubiteljima igre i talentovanoj deci koje ima na pretek.
Policija i razne srpske udbe za takvu akciju imaju svedoka saradnika na pretek: samo neka porazgovaraju sa istaknutim reprezentativcima i oni će objasniti kako sistem funkcioniše. A tu im je i Tomislav Karadžić, ako ne ostane u inostranstvu kao njegov prethodnik Zvezdan Terzić na usavršavanju engleskog jezika.
„Idem, kako ne idem. Idem po Beogradu, mogu slobodno da šetam gde hoću", izjavio je funkcioner SPS-a Branko Ružić
U saopštenju SSP-a navodi se da vlast Aleksandra Vučića planira politički obračun sa opozicijom, koristeći optužbe za terorizam i rušenje ustavnog poretka
Nema nikakve sumnje da će skup biti izuzetno veliki, govori se o stotinama hiljada ljudi. Nije to nerealna prognoza, bez obzira na kampanju zastrašivanja koju režim vodi poslednjih dana i bez obzira na eventualnu blokadu puteva ka Beogradu koju, kako se tvrdi u delu javnosti, režim planira za subotu. Crta je saopštila da je tokom protekle nedelje u Srbiji održano najmanje 410 mitinga. Skoro da nema mesta, pa čak ni sela u kojem građani javno ne pokazuju, bar na neki način, snažan revolt. Ogromna energija će se sliti u glavni grad na protest koji je unapred proglašen za ključni event, posle kojeg ništa više neće biti isto. Sa ovim da posle 15. marta neće biti isto začudo se slažu i demonstranti-građani i Vučić
Kad sve ovo prođe, unuci nam neće verovati da su se – kada je Srbija vraćala dostojanstvo i slobodu – pojavile mlade osobe koje nije bilo sramota da otvoreno istupe i kažu kako ne podržavaju svoje pobunjene kolege jer ih ne zanima vladavina prava i zahtevi da se otkriju krivci za smrt 15 osoba na Železničkoj stanici u Novom Sadu. Oni “samo hoće da uče”
Bivši poslanik radikala Nemanja Šarović oduševljava mase svojim reporterskim poduhvatima. I kaže da mu je uglavnom žao naroda koji intervjuiše na Vučićevim mitinzima
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve