"Po predloženoj raspodeli akcija građani neće dobiti velike pojedinačne sume novca, a rizik po razvoj telekomunikacija je veliki."
PRITISAK JAVNOSTI DA PODRŽI PRIVATIZACIJU: Aleksandra Smiljanić
Na pitanje da li Ministarstvo ima stav o najboljem načinu privatizacije Telekoma Srbija i kako bi ona trebalo da izgleda, Aleksandra Smiljanić odgovara i da nije sigurna u neophodnost privatizacije. „Ukoliko se utvrdi da su određene investicije izuzetno važne, onda se sredstva mogu obezbediti dokapitalizacijom, odnosno prodajom dela firme, ali samo na osnovu poslovnog plana sa ozbiljnom analizom rizika. Telekomunikaciona infrastruktura je od strateškog značaja za zemlju i njena prodaja nosi rizike. Telekom je već jednom bio prodavan, u doba Miloševićeve predizborne kampanje, i nedovoljno je bilo uloženo u njega u periodu dok je bio privatan. To je verovatno jedan od razloga zbog kojih zaostajemo u ovoj oblasti za našim susedima. Bio je vraćen u državne ruke uz velike muke.“
AleksandraSmiljanić: Ako je novac koji će se dobiti od prodaje jedini razlog za prodaju Telekoma, onda ga ne treba prodavati. Naime, neko ko kupi Telekom za cenu X, kupuje ga samo zato što od Telekoma može da zaradi više od sume X, i to u razumnom roku. Ako je to tačno, onda će i država zaraditi od Telekoma više od sume X u tom razumnom roku i nema potrebe da ga prodaje. Ako je razlog za prodaju to što je država nesposobna da ga vodi, a neko drugi bi bio sposobniji, onda se postavlja pitanje da li je država sposobna da rukovodi sredstvima dobijenim od prodaje. Zaključak je – mrežni operator je vrlo atraktivan biznis, te sam sigurna da ima dosta zainteresovanih da kupe Telekom po povoljnoj ceni i verujem da zbog ovakvih interesa postoji veliki pritisak na javnost da podrži privatizaciju. Nisam videla konkretnu analizu koja bi opravdala privatizaciju, odnosno dokapitalizaciju. S druge strane, ukoliko radimo na liberalizaciji, uvođenjem konkurencije izvršićemo pritisak na državni Telekom da efikasno posluje. A upravo kroz ulaganje državnog Telekoma u infrastrukturu i usluge, država na najbolji način tera konkurentske firme da ulažu i nude kvalitetne usluge.
Nemamo konkretnu vrednost. Nju može da odredi samo tržište ukoliko se firma nađe na berzi. Sve ostalo su spekulacije. Sigurno je, međutim, da po predloženoj raspodeli akcija građani neće dobiti velike pojedinačne sume novca, a rizik po razvoj telekomunikacija je veliki. Mislim da je za građane važnije da imaju dobru i jeftinu telekomunikacionu infrastrukturu nego malu sumu novca koju će brzo potrošiti, možda baš na povećane cene telekomunikacionih usluga.
Što se tiče liberalizacije, mislim da je vlada saglasna sa njom, a i ona je zakonska obaveza. Što se tiče privatizacije, tu bi trebalo da se još konsultujemo i oslonimo na rukovodstvo Telekoma koje ima najbolji uvid u to kakva je situacija u preduzeću. Plašim se rizika koje može da donese privatizacija i zato smatram da bilo kakva akcija treba da zavisi od stanja u preduzeću i da bude zasnovana na nekom poslovnom planu.
Verujem da eventualna privatizacija treba da ide sa liberalizacijom. Kao što sam naglasila nedavno, od državnog monopola jedino je gori privatni monopol. Telekom ima monopol u pružanju ključnih telekomunikacionih usluga, jedini ima fiksnu mrežu, skoro celokupnu pristupnu mrežu i gotovo celokupni kapacitet za međunarodno povezivanje. Ukoliko ovakav monopol bude privatizovan, cene mogu nekontrolisano da rastu, a radnici mogu biti nekontrolisano otpuštani bez šanse da pređu u drugu firmu.
Potrebno je doneti još nekoliko pravilnika: o izgradnji mreže, o međunarodnom povezivanju, o interkonekciji i o univerzalnom servisu, da bi se moglo početi sa punom liberalizacijom telekomunikacionog tržišta. Očekujem da će svi pravilnici biti završeni za dva-tri meseca. Nažalost, pisanje ovih pravilnika ne zavisi samo od Ministarstva, već pre svega od Ratela, tako da ne možemo vrlo precizno da odgovorimo na ovo pitanje.
Mislim da se može očekivati brža izgradnja kapaciteta fiksne mreže i širokopojasne mobilne mreže. Tako će biti ubrzana dostupnost širokopojasnog interneta, koji je ključna usluga u razvijenim zemljama. Kroz Fond za univerzalni servis (u Fond za univerzalni servis svi telekomunikacioni operatori uplaćuju mali procenat svog prihoda) gradili bi se kapaciteti koji su neophodni, a nisu profitabilni. Univerzalni servis su osnovne telekomunikacione usluge koje moraju biti pružene svim građanima po pristupačnim cenama, kao što je, na primer, telefon. U Srbiji 450.000 ljudi čeka na telefon, a 150.000 su dvojnici. To nisu dobri rezultati. Verujemo da će kroz liberalizaciju i fond za univerzalni servis situacija biti popravljena, i to u kratkom roku. Moram još da dodam da nam se često strane kompanije žale da je jedna od prepreka koju imaju u Srbiji upravo loša telekomunikaciona infrastruktura koja je osnovi preduslov za uspešno poslovanje u savremenom svetu.
Očekujemo da će pravilnici koje sam pomenula biti završeni za nekoliko meseci, i to je u nadležnosti Ratela. Oni predlažu i implementiraju pravilnike uz saglasnost Ministarstva. Tada bi regulativa, prema sadašnjem zakonu o telekomunikacijama, bila potpuna. Međutim, sadašnji zakon prati evropske direktive iz 1998. godine. U Evropi je ta liberalizacija išla postepeno, a mi smo negde na početku tog procesa. Treba da se usaglasimo sa aktuelnom regulativom iz 2002; iz Evrope nam je i preporučeno da ne žurimo, već da tržište telekomunikacija postepeno liberalizujemo. Sledeće godine radićemo na izradi novog zakona o telekomunikacijama zasnovanog na tim novim direktivama. ×
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Litijum se pretvara u najskuplju valutu u globalnom privrednom i političkom nadmetanju. Sa stanovišta Berlina, Srbija maltene nema pravo da Evropi uskrati svoja značajna nalazišta, a i zašto bi se odrekla sopstvenog napretka? U tom svetlu ne čudi što je kancelar Nemačke Olaf Šolc ad hok došao u Beograd da se zajedno sa Vučićem smeška dok se potpisuju litijumski sporazumi i svojim prisustvom pomogne naprednjačkoj propagandnoj mašineriji da građanima Srbije omili projekat “Jadar”
Nosioci vlasti sad ponavaljaju da je potreban široki javni dijalog stručnjaka koji bi o rudniku litijuma, njegovim prednostima i rizicima govorili iz raznih uglova. Dakle, poziva se na ozbiljan pristup temi kako bi se izbegle moguće iracionalnosti, netačne informacije i interpretacije. Retko ko se ne bi složio sa dijalogom, čak ni najuporniji ekološki aktivisti. Ali, postoji ovde jedan veliki problem. Upravo je vlast temeljno ukinula javni dijalog u društvu želeći da tako ukine drugačije mišljenje
Ako smo nešto naučili za sedam godina političke karijere Ane Brnabić, jeste da ona ima veliku moć da se menja i prilagođava, te da to čini predano i bez ostatka. Zato je vrlo moguće da još nismo videli sve likove i oblike koje aktuelna predsednica Skupštine može da iznese
Od svih slučajeva iživljavanja policijskih službenika nad građanima, samo je jedan dobio pravni epilog. Pravda, ipak, čak ni u tom jednom slučaju, izuzetku u moru ostalih (koji će verovatno biti zataškani), nije zadovoljena. Presudu u korist žrtve doneo je Apelacioni sud u Novom Sadu, a iznos novčane naknade koju je žrtva dobila na nivou je naknade za napad i ujed psa
Od osnivanja Fiskalnog saveta 2011. godine njegov predsednik bio je profesor i akademik Pavle Petrović. Po isteku mandata nije mu ponuđeno da nastavi da obavlja tu funkciju, a za novog predsednika Fiskalnog saveta predsednik države Aleksandar Vučić predložio je profesora Blagoja Paunovića. Šta se do sada zbivalo sa radom Fiskalnog saveta i zašto je ova nezavisna institucija važna? Konačno, koji deo struke bi morao da vodi ovu instituciju
Vulinove laži o Zdravku Ponošu imaju samo jedan cilj. A to je pokušaj režima da se kontrolom nad vlastitom ružnom prošlošću uspostavi kontrola nad budućnošću. Otud i svo to sluđivanje naroda i nasilje nad zdravim razumom
U zajedničkoj akciji BIA, VBA i MUP su uhapsili trojicu „špijuna“ u Valjevu – inženjere zaposlene u „Krušiku“. Za režimsku pljačku u fabrici oružja niko nikada nije priveden
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!