
Novi broj „Vremena“
Pouke Đinđićevog mandata: Ne cmizdrite nego delajte
Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“
ŠTA LI JE SLEDEĆE: A. Vučić i T. Nikolić / foto: tanjug
Čini se da Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić mogu da vode samo aferašku politiku – bilo da su na vlasti, u opoziciji, ili u izbornoj kampanji. Dobri primeri su – da se ne vraća mnogo u prošlost – afera džak sa biračkim listićima između dva izborna kruga, Nikolićev stiropor i štrajk glađu iz februara, Vučićeva nikad ispunjena obećanja da će saopštiti ime jednog od najviših državnih funkcionara "koji se 2008. sastajao sa Lukom Bojovićem"... Ukratko, na Šešeljevu školu skandala Vučić i Nikolić nikad nisu bili gadljivi
Nisu čista posla u zemlji u kojoj predsednik na Javnom servisu saopšti da ga prisluškuju i prate, a dva dana kasnije iz Predsedništva stigne vest da je policijski džip u nekoliko navrata pokušao da preseče put koloni vozila sa Tomislavom Nikolićem. Nisu čista posla, posebno ne u zemlji u kojoj se u sličnim okolnostima 21. februara 2003. desio atentat na premijera Zorana Đinđića; ubice su, nažalost, uspele već 12. marta iste godine. Teško je reći šta je opasnije: eventualni napad na kolonu sa predsednikom ili cinični populizam i neodgovornost u iskorišćavanju jedne krajnje osetljive materije zarad sticanja najjeftinijih poena u dnevnopolitičkim podmetačinama.
Reč atentat odmah se pojavila 5. novembra na naslovnim stranama tabloida. Kako li su samo saznali? Upada u oči da je Kabinet predsednika države istog dana, dakle sa zakašnjenjem od četrdeset sati zadrške, potvrdio da se incident uopšte dogodio… Inače, ubrzo se saznalo da je reč o vozilu načelnika Saobraćajne policije Dragiše Simića, ali da u automobilu nije bio on, već njegov vozač. Simićev vozač, prema izvoru „Blica“, tvrdi da nije pokušao da pretekne Nikolićevu kolonu, niti su mu oni na bilo koji način davali znake da se udalji ili uspori. Sam Simić je rekao da je o svemu saznao iz medija i da su priče o učešću njegovog vozača u incidentu budalaština: „Te informacije su za crtani film.“ Pored ove, još jedna afera je na udarnim mestima tabloida, ali i svih ostalih medija: afera prisluškivanja, odnosno listinga.
No, kako dani odmiču, čini se da je sve manje mogućnosti da se odgovori na sledeća pitanja: ko je i da li je potpisao nalog za prisluškivanje; ko je to trebalo da bude krajnji korisnik navodnih informacija o kretanju najviših državnih funkcionera; i, šta se krije iza tvrdnji da je policijski džip pokušao da preseče kolonu sa predsednikom države kod Bubanj Potoka? Na sve više pitanja stiže sve manje ili nula odgovora. U cilju istrage, razume se.
MIŠKOVIĆEVI POLITIČARI, POLICIJA I MAFIJA: Afera prisluškivanje otvorena je u predvečerje sto dana nove srpske vlade, tako što je Nikolić, govoreći o borbi protiv kriminala i korupcije, obnarodovao da njega i vicepremijera Aleksandra Vučića – prisluškuju. Činilo se kao da je predsednik došao u studio RTS-a samo da bi ovo rekao: „Mi smo tu upali u zmijsko gnezdo. Mi smo upali među ljude koji koriste visoke funkcije u mnogim službama da gospodare životima. Mi smo upali među ljude koji su se drznuli da prisluškuju najpre mene, a onda i Aleksandra Vučića.
(…)
Ceo tekst možete pročitati u novom broju nedeljnika Vreme koji je u prodaji od 8. novembra 2012. Pretplatnici na internet izdanje nastavak mogu pročitati sa ovog linka. (Pretplatnici: prvo se ulogovati pa onda kliknuti.)

Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“

Stiže delegacija Evropskog parlamenta ili, što bi vlast rekla, „piculići i ustaše“. Čemu njihov izlet služi ako se o stanju u Srbiji sve zna?

Kakva su bila očekivanja građana 2001. i kakva mogu biti 2026? Šta spaja ondašnju političku realnost sa današnjom? Zbog čega su organizovani kriminal i sistemska korupcija i dalje među najvećim problemima Srbije? Šta je najvažnija politička zaostavština prvog demokratski izabranog premijera? Koliko na njegovom primeru može naučiti vlada koja dolazi posle naprednjaka

Nije Đinđić sam mogao da transformiše Srbiju. Rečenica koja kaže “s njim bi bilo drugačije, a sada je sve gotovo” jednostavno je defetistička. Ako toliko poštujete Zoranovo delo, uradite ono što bi on uradio – borite se sada, verujte u sebe i nemojte da posrnete i odustanete

Prošle godine je delovalo da bi neki delovi tužilaštva i pravosuđa mogli da se probude baš kao što su studenti tražili na početku svoje pobune. Režim nije sedeo skrštenih ruku i sada želi da ih sve koji su “digli glavu” eliminiše na “zakonit način”, ali i da spreči da se naprednjački velikaši pojave pred sudom
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve