Javnost u Srbiji je prvo saznala za kokain Darka Šarića pa tek potom za njegovo ime. U urugvajskoj luci Santa Lucia, 15. oktobra 2009. godine, pripadnici američke DEA (The Drug Enforcement Administration) i specijalne policije Urugvaja uhapsili su nekoliko osoba u trenutku dok su pretovarali ogromnu količinu droge. Kasnije je precizirano da je u pitanju dve tone i 170 kilograma kokaina. Akcija hapšenja je nosila ime „Balkanski ratnik“, a omogućena je saznanjima srpske BIA, koja je američkim kolegama javila da jedan srpski državljanin dolazi u Južnu Ameriku sa namerom da organizuje isporuku velike količine kokaina, namenjenu evropskom tržištu.
…Darka…
Dva dana kasnije, u Srbiji je pokrenuta istraga protiv 19 osoba za koje se sumnjalo da su deo kriminalne grupe koja je organizovala presečeni transport droge. Ubrzo je njih devet uhapšeno. „Politika“ je tada, na osnovu informacija dobijenih iz „pouzdanih izvora bliskih Savetu za nacionalnu bezbednost“, pisala da je organizator šverca kokaina jedan crnogorski državljanin za koga je srpska policija odranije znala, ali nije imala dovoljno dokaza da ga privede pravdi. „Osumnjičeni Crnogorac je, zajedno sa rođenim bratom, označen u Beloj knjizi o organizovanom kriminalu kao član grupe ‘Amerika’“, pisala je „Politika“. Isti osumnjičeni kroz Belu knjigu „prolazi“ kao vlasnik velikog broja hotela, diskoteka, klubova, splavova u Srbiji i Crnoj Gori, u kojoj je vlasnik i jednog fudbalskog kluba. Interpolov sistem, 21. januara 2010, postaje bogatiji za crvenu poternicu na ime Darko Šarić, a Srbiji o njemu stižu informacije iz najmanje 15 država.
MUP Srbije…i Duška Šarića
Do kraja 2010. godine javnost biva zapljusnuta informacijama o pljevljanskom narko-bosu: od toga da je, navodno, „posao“ započeo devedesetih otevši nekom krojaču nekoliko desetina hiljada evra od kojih je napravio svoju imperiju (taj novac je, isto navodno, vratio), preko toga da je policiji postao sumnjiv 2000. godine po liniji pranja novca, da je od 2005. imao državljanstvo Srbije, da mu je prvi veći legalni posao bila prodaja lanca kioska „Štampa“ nemačkom medijskom gigantu VAC, da je preko firmi različitih biznismena navodno prao novac, da sa bratom Duškom Šarićem ima vile, restorane, klubove, stanove u gradovima od Palića do Budve, da je spremao atentat na najviših državnih funkcionera Srbije, operativaca policije i BIA, za šta je spremljen budžet od 30 miliona evra, da to, ipak, nije tačno i da mu je imovina „stečena onoliko zakonito koliko i imovina velikog broja političara i biznismena u Srbiji i u regionu“ (kako je svojeručno napisao u pismu svom tadašnjem advokatu Zdenku Tomanoviću, jula 2010), i konačno, da je poslednji put viđen u svom rodnom mestu, deset dana pre oglašavanja poternice, nakon čega mu se gubi svaki trag…
Prvu, od 11 optužnica protiv Darka Šarića i njegove grupe, Tužilaštvo za organizovani kriminal Srbije, podiglo je u aprilu 2010. Nedugo zatim, kreće i zaplena imovine Šarića i njegovih saradnika. Pokretnosti su prodavane na aukcijama, a celokupna imovina je procenjena na nekoliko desetina miliona
U novembru iste godine, bezbednosne službe Italije, Srbije, Crne Gore i Slovenije u okviru koordinisane međunarodne policijske operacije „Loptice“ hapse 80 osoba osumnjičenih za saučesništvo u njegovoj grupi, među kojima i brata Duška. Dan nakon hapšenja, tadašnji sekretar Ministarstva pravde Slobodan Homen, pominje suštinu borbe protiv Šarićevog klana: otkrivanje povezanosti nekog od državnih funkcionera Srbije sa klanom.
Novembra 2012. tabliodi bliski vladajućoj Srpskoj naprednoj stranci (SNS) objavljuju da se premijer Srbije Ivica Dačić sastajao sa Rodoljubom Radulovićem (Miša Banana), bliskim saradnikom Darka Šarića. Premijer je to priznao, braneći se da ga nadležne službe nisu upozorile ko je čovek sa kojim se sastajao. Centar za istraživačko novinarstvo je, češljajući dokumentaciju Šarićevih poslova, otkrio da je u zgradi sedišta Dačićevog SPS-a, na Studentskom trgu u Beogradu, Duško Šarić zakupljivao prostor za jedan od svojih noćnih klubova.
Od kako je postao najmoćniji političar u Srbiji Aleksandar Vučić, predsednik SNS-a, nekoliko puta je najavljivao hapšenje Darka Šarića. Na kraju, Šarić se predao, a u Beograd je sleteo, nakon četiri godine skrivanja – 18. marta 2014.
Inače, Darko Šarić je rođen 21. oktobra 1970. godine, dva puta se ženio, ima troje dece.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Režim ne zna kud udara. To se vidi po, čak i za njegove standarde učestalim, javnim obraćanjima nepomenika. Vidi se i po tome što je pogubljen i konfuzan, a često se građanima obraća i u vidno alkoholisanom stanju. Samokontrola nikada nije bila njegova jača strana, a sada je potpuno nestala. Slabost se ogleda i u metodi borbe protiv masovnog studentskog i građanskog pokreta. Metoda se zove – majmunsko oponašanje. Njihov položaj je sve gori kako vreme odmiče. Ne samo na političkom nego i na ekonomskom planu. Plate kasne, budžetska sredstva su sve tanja
Opozicija i njoj naklonjena javnost očekuje veći angažman Evropljana kada je u pitanju srpski politički prostor, vlast takve najave koristi da argumentuje tezu o obojenoj revoluciji, ali bi sa radošću ugostila bilo koga sa te strane, posebno ako daju neke pare. Čini se da i jedna i druga strana preteruju: niti će Evropa doći da nam organizuje izbore, niti će više stizati bilo kakva lova kojom će vlast da krpi budžetske rupe nastale vanrednim korupcionaškim troškovima
Vojska Srbije nema kapacitet da izvede paradu poput nekadašnje JNA, koja je 1985. godine imala više od 300.000 pripadnika, a na poslednju paradi 9. maja te godine direktno je izvela njih 6.690. Plus prateće službe, kojih je bilo više od 4.000. Na toj paradi bila su borbena sredstva koja će se pokazati i sad, 40 godina kasnije. Reč je o tenkovima M-84, helikopterima “gazela”, avionima “orao” i “super galeb G-4”, oklopnim transporterima i kamionima. Sada će svi oni biti predstavljeni kao “modernizovana čuda” iako su im odavno istekli resursi
Glas svakog fakulteta, ali i mogućnost stavljanja veta uz obavezan intervju i prihvatanje ideološkog minimuma, deo su procesa kroz koji svaki potencijalni kandidat za “studentsku listu” mora da prođe, saznaje “Vreme”. Iako Aleksandar Vučić žali što njegov protivnik još nema lik, studenti baš strateški ne žele da vlastima i tabloidima daju mogućnost za satanizaciju izabranih ljudi
Kao sa statistima na naprednjačkim okupljanjima, predsednik Srbije nema sreće ni sa siledžijama: em ih je malo, em su sitna boranija. Da nemaju policijski kordon iza leđa, davno bi ih narod razjurio. Ovako zavise od tetošenja onih koji bi ih – da je zakona i pravde u Srbiji – morali hapsiti. Prosto rečeno, jadni su i oni, a i ovi koji ih angažuju
U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!