Javnost u Srbiji je prvo saznala za kokain Darka Šarića pa tek potom za njegovo ime. U urugvajskoj luci Santa Lucia, 15. oktobra 2009. godine, pripadnici američke DEA (The Drug Enforcement Administration) i specijalne policije Urugvaja uhapsili su nekoliko osoba u trenutku dok su pretovarali ogromnu količinu droge. Kasnije je precizirano da je u pitanju dve tone i 170 kilograma kokaina. Akcija hapšenja je nosila ime „Balkanski ratnik“, a omogućena je saznanjima srpske BIA, koja je američkim kolegama javila da jedan srpski državljanin dolazi u Južnu Ameriku sa namerom da organizuje isporuku velike količine kokaina, namenjenu evropskom tržištu.
…Darka…
Dva dana kasnije, u Srbiji je pokrenuta istraga protiv 19 osoba za koje se sumnjalo da su deo kriminalne grupe koja je organizovala presečeni transport droge. Ubrzo je njih devet uhapšeno. „Politika“ je tada, na osnovu informacija dobijenih iz „pouzdanih izvora bliskih Savetu za nacionalnu bezbednost“, pisala da je organizator šverca kokaina jedan crnogorski državljanin za koga je srpska policija odranije znala, ali nije imala dovoljno dokaza da ga privede pravdi. „Osumnjičeni Crnogorac je, zajedno sa rođenim bratom, označen u Beloj knjizi o organizovanom kriminalu kao član grupe ‘Amerika’“, pisala je „Politika“. Isti osumnjičeni kroz Belu knjigu „prolazi“ kao vlasnik velikog broja hotela, diskoteka, klubova, splavova u Srbiji i Crnoj Gori, u kojoj je vlasnik i jednog fudbalskog kluba. Interpolov sistem, 21. januara 2010, postaje bogatiji za crvenu poternicu na ime Darko Šarić, a Srbiji o njemu stižu informacije iz najmanje 15 država.
MUP Srbije…i Duška Šarića
Do kraja 2010. godine javnost biva zapljusnuta informacijama o pljevljanskom narko-bosu: od toga da je, navodno, „posao“ započeo devedesetih otevši nekom krojaču nekoliko desetina hiljada evra od kojih je napravio svoju imperiju (taj novac je, isto navodno, vratio), preko toga da je policiji postao sumnjiv 2000. godine po liniji pranja novca, da je od 2005. imao državljanstvo Srbije, da mu je prvi veći legalni posao bila prodaja lanca kioska „Štampa“ nemačkom medijskom gigantu VAC, da je preko firmi različitih biznismena navodno prao novac, da sa bratom Duškom Šarićem ima vile, restorane, klubove, stanove u gradovima od Palića do Budve, da je spremao atentat na najviših državnih funkcionera Srbije, operativaca policije i BIA, za šta je spremljen budžet od 30 miliona evra, da to, ipak, nije tačno i da mu je imovina „stečena onoliko zakonito koliko i imovina velikog broja političara i biznismena u Srbiji i u regionu“ (kako je svojeručno napisao u pismu svom tadašnjem advokatu Zdenku Tomanoviću, jula 2010), i konačno, da je poslednji put viđen u svom rodnom mestu, deset dana pre oglašavanja poternice, nakon čega mu se gubi svaki trag…
Prvu, od 11 optužnica protiv Darka Šarića i njegove grupe, Tužilaštvo za organizovani kriminal Srbije, podiglo je u aprilu 2010. Nedugo zatim, kreće i zaplena imovine Šarića i njegovih saradnika. Pokretnosti su prodavane na aukcijama, a celokupna imovina je procenjena na nekoliko desetina miliona
U novembru iste godine, bezbednosne službe Italije, Srbije, Crne Gore i Slovenije u okviru koordinisane međunarodne policijske operacije „Loptice“ hapse 80 osoba osumnjičenih za saučesništvo u njegovoj grupi, među kojima i brata Duška. Dan nakon hapšenja, tadašnji sekretar Ministarstva pravde Slobodan Homen, pominje suštinu borbe protiv Šarićevog klana: otkrivanje povezanosti nekog od državnih funkcionera Srbije sa klanom.
Novembra 2012. tabliodi bliski vladajućoj Srpskoj naprednoj stranci (SNS) objavljuju da se premijer Srbije Ivica Dačić sastajao sa Rodoljubom Radulovićem (Miša Banana), bliskim saradnikom Darka Šarića. Premijer je to priznao, braneći se da ga nadležne službe nisu upozorile ko je čovek sa kojim se sastajao. Centar za istraživačko novinarstvo je, češljajući dokumentaciju Šarićevih poslova, otkrio da je u zgradi sedišta Dačićevog SPS-a, na Studentskom trgu u Beogradu, Duško Šarić zakupljivao prostor za jedan od svojih noćnih klubova.
Od kako je postao najmoćniji političar u Srbiji Aleksandar Vučić, predsednik SNS-a, nekoliko puta je najavljivao hapšenje Darka Šarića. Na kraju, Šarić se predao, a u Beograd je sleteo, nakon četiri godine skrivanja – 18. marta 2014.
Inače, Darko Šarić je rođen 21. oktobra 1970. godine, dva puta se ženio, ima troje dece.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Kolona koja je krenula od Rektorata stigla je do sedišta Republičke izborne komisije. Ispred ulaza, studenti su uz trubače zaigrali kolo. Neuobičajena atmosfera za predavanje izborne liste: bez usiljenosti, klasičnih političkih govora i naučenih stranačkih koreografija. Više je ličilo na spontano slavlje nego na početak zvanične izborne procedure. Kutije su zatim podigli predstavnici studenata sa svih univerziteta u Srbiji. Pored njih se nalazila maketa beogradskog Pobednika, koji je takođe držao kutiju sa potpisima. Potpisi više nisu izgledali kao mrtvo slovo na papiru. Ljudi koji su ih nosili govorili su da pred sobom nose nadu čitave Srbije
Odluka studentskog pokreta da svoju ogromnu društvenu energiju prevede u izbornu politiku trenutno je najvažniji politički eksperiment u Srbiji, ako ne i šire
Naši političari nisu profesionalni, već hronični političari. Hajde da im u Skupštini ponudimo obrazovni program. Možda zvuči detinjasto, ali ako ljudi sa ove liste pokažu zbog čega su tu i budu vodili računa o tome šta govore, nisam siguran da rijaliti može da pobedi
Katarina Popović, profesorka Filozofskog fakulteta u Beogradu
Treba da budemo budni i spremni da branimo izbornu volju, ali masovna izlaznost i ubedljiva pobeda Studentske liste to će uraditi na najbolji način. Studenti imaju rešenja, čak i kada javnost o njima nije obaveštena – priroda izborne kampanje zahteva da se sve ne otkriva. Imaju scenario A, B I C za izborni dan i vreme posle njega; planiraju i – pošto su pametniji, oni ne popuštaju, već se organizuju. Nemam nikakvih sumnji u pobedu Studentske liste na ovim izborima
Predsednici SAD i Srbije pokazali su kreativan pristup stvaranju paralelne stvarnosti. Kao i kod Trampa, ne postoji kod Vučića nijedan drugi motiv osim očuvanja lične vlasti, ništa što bi koristilo zajednici, te svako obećanje koje daje nije tu da bi bilo ispunjeno već da bi umirio i mobilisao svoje (slabije obrazovane ili starije) glasače. U toj inflaciji obećanja gubi se i vrednost obećanja. U odgovornim zajednicama obećanje je performativni čin: obećati znači ispuniti obećanje, ne obećavaš ako ne možeš ispuniti. U tome leži razlika između istine i laži. Šta ostaje? Ništa, zapravo, osim sluđenih i dezoijentisanih građana koji sve više postaju podanici
Hašim Tači je bio zločinac i kad je kao predsednik sedeo sa Vučićem i baronesom Ešton. Sada je samo osuđen. O licemerju u „regiji“ i plemenskom moralu koji prevazilazi krvna zrnca
Prvi na Studentskoj listi Ilija Srdanović bi oberučke trebalo da prihvati poziv na TV duel Aleksandra Vučića, prvog na listi Ujedinjena Srbija. Naravno, pod određenim uslovima
Naprednjaci su ugrabili sve notare da bi prvi predali listu. Bio je to mali autogol – jer studenti su od prikupljanja potpisa napravili feštu i odličnu reklamu. Tako nekako će izgledati cela kampanja
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.