

Crowdfunding
Podrži „Vreme“, podrži pravo novinarstvo
„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva




Javnost u Srbiji je prvo saznala za kokain Darka Šarića pa tek potom za njegovo ime. U urugvajskoj luci Santa Lucia, 15. oktobra 2009. godine, pripadnici američke DEA (The Drug Enforcement Administration) i specijalne policije Urugvaja uhapsili su nekoliko osoba u trenutku dok su pretovarali ogromnu količinu droge. Kasnije je precizirano da je u pitanju dve tone i 170 kilograma kokaina. Akcija hapšenja je nosila ime „Balkanski ratnik“, a omogućena je saznanjima srpske BIA, koja je američkim kolegama javila da jedan srpski državljanin dolazi u Južnu Ameriku sa namerom da organizuje isporuku velike količine kokaina, namenjenu evropskom tržištu.


Dva dana kasnije, u Srbiji je pokrenuta istraga protiv 19 osoba za koje se sumnjalo da su deo kriminalne grupe koja je organizovala presečeni transport droge. Ubrzo je njih devet uhapšeno. „Politika“ je tada, na osnovu informacija dobijenih iz „pouzdanih izvora bliskih Savetu za nacionalnu bezbednost“, pisala da je organizator šverca kokaina jedan crnogorski državljanin za koga je srpska policija odranije znala, ali nije imala dovoljno dokaza da ga privede pravdi. „Osumnjičeni Crnogorac je, zajedno sa rođenim bratom, označen u Beloj knjizi o organizovanom kriminalu kao član grupe ‘Amerika’“, pisala je „Politika“. Isti osumnjičeni kroz Belu knjigu „prolazi“ kao vlasnik velikog broja hotela, diskoteka, klubova, splavova u Srbiji i Crnoj Gori, u kojoj je vlasnik i jednog fudbalskog kluba. Interpolov sistem, 21. januara 2010, postaje bogatiji za crvenu poternicu na ime Darko Šarić, a Srbiji o njemu stižu informacije iz najmanje 15 država.


Do kraja 2010. godine javnost biva zapljusnuta informacijama o pljevljanskom narko-bosu: od toga da je, navodno, „posao“ započeo devedesetih otevši nekom krojaču nekoliko desetina hiljada evra od kojih je napravio svoju imperiju (taj novac je, isto navodno, vratio), preko toga da je policiji postao sumnjiv 2000. godine po liniji pranja novca, da je od 2005. imao državljanstvo Srbije, da mu je prvi veći legalni posao bila prodaja lanca kioska „Štampa“ nemačkom medijskom gigantu VAC, da je preko firmi različitih biznismena navodno prao novac, da sa bratom Duškom Šarićem ima vile, restorane, klubove, stanove u gradovima od Palića do Budve, da je spremao atentat na najviših državnih funkcionera Srbije, operativaca policije i BIA, za šta je spremljen budžet od 30 miliona evra, da to, ipak, nije tačno i da mu je imovina „stečena onoliko zakonito koliko i imovina velikog broja političara i biznismena u Srbiji i u regionu“ (kako je svojeručno napisao u pismu svom tadašnjem advokatu Zdenku Tomanoviću, jula 2010), i konačno, da je poslednji put viđen u svom rodnom mestu, deset dana pre oglašavanja poternice, nakon čega mu se gubi svaki trag…
Prvu, od 11 optužnica protiv Darka Šarića i njegove grupe, Tužilaštvo za organizovani kriminal Srbije, podiglo je u aprilu 2010. Nedugo zatim, kreće i zaplena imovine Šarića i njegovih saradnika. Pokretnosti su prodavane na aukcijama, a celokupna imovina je procenjena na nekoliko desetina miliona
U novembru iste godine, bezbednosne službe Italije, Srbije, Crne Gore i Slovenije u okviru koordinisane međunarodne policijske operacije „Loptice“ hapse 80 osoba osumnjičenih za saučesništvo u njegovoj grupi, među kojima i brata Duška. Dan nakon hapšenja, tadašnji sekretar Ministarstva pravde Slobodan Homen, pominje suštinu borbe protiv Šarićevog klana: otkrivanje povezanosti nekog od državnih funkcionera Srbije sa klanom.
Novembra 2012. tabliodi bliski vladajućoj Srpskoj naprednoj stranci (SNS) objavljuju da se premijer Srbije Ivica Dačić sastajao sa Rodoljubom Radulovićem (Miša Banana), bliskim saradnikom Darka Šarića. Premijer je to priznao, braneći se da ga nadležne službe nisu upozorile ko je čovek sa kojim se sastajao. Centar za istraživačko novinarstvo je, češljajući dokumentaciju Šarićevih poslova, otkrio da je u zgradi sedišta Dačićevog SPS-a, na Studentskom trgu u Beogradu, Duško Šarić zakupljivao prostor za jedan od svojih noćnih klubova.
Od kako je postao najmoćniji političar u Srbiji Aleksandar Vučić, predsednik SNS-a, nekoliko puta je najavljivao hapšenje Darka Šarića. Na kraju, Šarić se predao, a u Beograd je sleteo, nakon četiri godine skrivanja – 18. marta 2014.
Inače, Darko Šarić je rođen 21. oktobra 1970. godine, dva puta se ženio, ima troje dece.


„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva


Antirežimski blok veoma dobro stoji u Sevojnu, Boru, Kuli, Bajinoj Bašti i Aranđelovcu. Nešto je slabiji u Smederevskoj Palanci, Kladovu, Majdanpeku, Knjaževcu i Lučanima. Manje zbog toga što se nije baš najbolje organizovao, više usled visoke startne pozicije režima u pojedinim delovima zemlje – analitičari kažu da je SNS najmanje oslabio na jugu i istoku Srbije


Kada vlast ignoriše posledice svojih odluka, ne samo da zanemaruje sadašnje žrtve, nego i stvara kulturu u kojoj svaka buduća katastrofa postaje legitimna


Slučaj u kome se patrijarh Porfirije (na slici) suočava sa mogućnošću da protiv njega bude pokrenut postupak zbog mobinga – koji je u krajnjoj suprotnosti sa hrišćanskim vrednostima – ostavio je gorak utisak u delu javnosti u Srbiji, najpre među onima koji, ruku na srce, naivno veruju da se takve stvari u Crkvi ne događaju. Međutim, poznavaoci crkvenih prilika odavno znaju da su slučajevi mobinga nad sveštenicima koji izađu u javnost nažalost samo vrh ogromnog ledenog brega o kojem se malo govori


U kojoj meri su istinite informacije da se Vojska Srbije ozbiljno “bilduje” oružjem? Čemu služi jačanje oružanih kapaciteta i, samim tim, kakve se poruke šalju za unutrašnju upotrebu, a kakve su poruke namenjene okruženju? Da li vojna saradnja Zagreba, Tirane i Prištine zaista plaši režim i Vučića ili je sve to predstava koja hrani sujetu jednog čoveka? Zašto se u ovom tenutku preko prorežimskih medija tendenciozno plasira vojna “moć”, kakva je korelacija ovog propagandnog paketa sa izborima, a kakva je u širem kontekstu geopolitičkih prilika? Na ova pitanja odgovaraju Vojkan Kostić, Petar Bošković i Boško Jakšić
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve