
Novi broj „Vremena“
Šapićev Beograd: Pare za nepostojeću naplatu gradskog prevoza
Šta u Beogradu radi fantomsko preduzeće za naplatu gradskog prevoza kad se prevoz ne naplaćuje? I na šta još grad baca pare? O tome piše „Vreme“ u novom broju
Javnost u Srbiji je prvo saznala za kokain Darka Šarića pa tek potom za njegovo ime. U urugvajskoj luci Santa Lucia, 15. oktobra 2009. godine, pripadnici američke DEA (The Drug Enforcement Administration) i specijalne policije Urugvaja uhapsili su nekoliko osoba u trenutku dok su pretovarali ogromnu količinu droge. Kasnije je precizirano da je u pitanju dve tone i 170 kilograma kokaina. Akcija hapšenja je nosila ime „Balkanski ratnik“, a omogućena je saznanjima srpske BIA, koja je američkim kolegama javila da jedan srpski državljanin dolazi u Južnu Ameriku sa namerom da organizuje isporuku velike količine kokaina, namenjenu evropskom tržištu.
Dva dana kasnije, u Srbiji je pokrenuta istraga protiv 19 osoba za koje se sumnjalo da su deo kriminalne grupe koja je organizovala presečeni transport droge. Ubrzo je njih devet uhapšeno. „Politika“ je tada, na osnovu informacija dobijenih iz „pouzdanih izvora bliskih Savetu za nacionalnu bezbednost“, pisala da je organizator šverca kokaina jedan crnogorski državljanin za koga je srpska policija odranije znala, ali nije imala dovoljno dokaza da ga privede pravdi. „Osumnjičeni Crnogorac je, zajedno sa rođenim bratom, označen u Beloj knjizi o organizovanom kriminalu kao član grupe ‘Amerika’“, pisala je „Politika“. Isti osumnjičeni kroz Belu knjigu „prolazi“ kao vlasnik velikog broja hotela, diskoteka, klubova, splavova u Srbiji i Crnoj Gori, u kojoj je vlasnik i jednog fudbalskog kluba. Interpolov sistem, 21. januara 2010, postaje bogatiji za crvenu poternicu na ime Darko Šarić, a Srbiji o njemu stižu informacije iz najmanje 15 država.
Do kraja 2010. godine javnost biva zapljusnuta informacijama o pljevljanskom narko-bosu: od toga da je, navodno, „posao“ započeo devedesetih otevši nekom krojaču nekoliko desetina hiljada evra od kojih je napravio svoju imperiju (taj novac je, isto navodno, vratio), preko toga da je policiji postao sumnjiv 2000. godine po liniji pranja novca, da je od 2005. imao državljanstvo Srbije, da mu je prvi veći legalni posao bila prodaja lanca kioska „Štampa“ nemačkom medijskom gigantu VAC, da je preko firmi različitih biznismena navodno prao novac, da sa bratom Duškom Šarićem ima vile, restorane, klubove, stanove u gradovima od Palića do Budve, da je spremao atentat na najviših državnih funkcionera Srbije, operativaca policije i BIA, za šta je spremljen budžet od 30 miliona evra, da to, ipak, nije tačno i da mu je imovina „stečena onoliko zakonito koliko i imovina velikog broja političara i biznismena u Srbiji i u regionu“ (kako je svojeručno napisao u pismu svom tadašnjem advokatu Zdenku Tomanoviću, jula 2010), i konačno, da je poslednji put viđen u svom rodnom mestu, deset dana pre oglašavanja poternice, nakon čega mu se gubi svaki trag…
Prvu, od 11 optužnica protiv Darka Šarića i njegove grupe, Tužilaštvo za organizovani kriminal Srbije, podiglo je u aprilu 2010. Nedugo zatim, kreće i zaplena imovine Šarića i njegovih saradnika. Pokretnosti su prodavane na aukcijama, a celokupna imovina je procenjena na nekoliko desetina miliona
U novembru iste godine, bezbednosne službe Italije, Srbije, Crne Gore i Slovenije u okviru koordinisane međunarodne policijske operacije „Loptice“ hapse 80 osoba osumnjičenih za saučesništvo u njegovoj grupi, među kojima i brata Duška. Dan nakon hapšenja, tadašnji sekretar Ministarstva pravde Slobodan Homen, pominje suštinu borbe protiv Šarićevog klana: otkrivanje povezanosti nekog od državnih funkcionera Srbije sa klanom.
Novembra 2012. tabliodi bliski vladajućoj Srpskoj naprednoj stranci (SNS) objavljuju da se premijer Srbije Ivica Dačić sastajao sa Rodoljubom Radulovićem (Miša Banana), bliskim saradnikom Darka Šarića. Premijer je to priznao, braneći se da ga nadležne službe nisu upozorile ko je čovek sa kojim se sastajao. Centar za istraživačko novinarstvo je, češljajući dokumentaciju Šarićevih poslova, otkrio da je u zgradi sedišta Dačićevog SPS-a, na Studentskom trgu u Beogradu, Duško Šarić zakupljivao prostor za jedan od svojih noćnih klubova.
Od kako je postao najmoćniji političar u Srbiji Aleksandar Vučić, predsednik SNS-a, nekoliko puta je najavljivao hapšenje Darka Šarića. Na kraju, Šarić se predao, a u Beograd je sleteo, nakon četiri godine skrivanja – 18. marta 2014.
Inače, Darko Šarić je rođen 21. oktobra 1970. godine, dva puta se ženio, ima troje dece.
Šta u Beogradu radi fantomsko preduzeće za naplatu gradskog prevoza kad se prevoz ne naplaćuje? I na šta još grad baca pare? O tome piše „Vreme“ u novom broju
Setite se – kada ste poslednji put videli da u obližnjem parku beogradsko JKP “Zelenilo” zaliva zelene površine kako bi, je l’, ostale zelene? Kada je poslednji put kompletno renovirana ulica kojom stalno prolazite, a koja je prepuna rupčaga, takvih da morate da vozite 20 na sat? Koliko nelegalnih zgrada je izgrađeno u vašem komšiluku, a koliko ih se nakačilo baš vama na struju, vodu i kanalizaciju? Koliko stabala je imala vaša ulica pre 15 godina, a koliko ih ima danas? Gde nalazite mesto za parkiranje? Možete li biciklom po gradu? A za to vreme, gradonačelnik Šapić se pojavi u javnosti jednom mesečno ili u nekoliko meseci – da se pohvali rezultatima, da najavi nove “projekte” koji su, deluje, smišljeni prethodne večeri, pa da se verbalno obračuna i uvredi novinare koji mu nisu po volji
Neuplaćivanje lokalnoj samoupravi dela poreza na zarade od 102 miliona dinara i nenamenskih transfernih sredstava od 46,5 miliona dinara došlo je nakon izjave Aleksandra Vučića da za ovaj grad “nema više para”. A da je režim pustio ovaj grad “niz vodu” jasno je i zbog sve češćeg targetiranja ovdašnjih političara u tabloidima
Da mi je neko pre samo mesec dana rekao da će policija danima sedeti u mojoj kući, na Filozofskom fakultetu, pomislila bih da je to nemoguće. Ali do sada smo naučili da je ovde sve moguće. Znamo da Vučić mnoge stvari kopira od Viktora Orbana. Zašto ne bi počeo da kopira i jednog drugog autoritarnog lidera, Redžepa Erdogana, i počeo da gasi društvene mreže
Ekonomskim merama i organizovanim spontanim okupljanjima Aleksandar Vučić pokušava da konsoliduje svoje biračko telo, dok istovremeno podmeće nogu studentima i opoziciji i obračunava se sa nezavisnim medijima. Između naprednjačke inscenirane idile i društvenog bunta, sve jače se oseća nagoveštaj izbora. Kampanja pre kampanje je uveliko počela. Kada bi i pod kojim uslovima građani ponovo mogli na birališta
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve